Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a, svojom pričom o bijegu iz Knina za vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja, uz prisutnost stranačkog kolege i potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića na obilježavanju 25. obljetnie, dala je potpis ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana Hrvatskih branitelja. Samo obilježavanje gledala je na televiziji u svome domu u 15 kilometara udaljenom Radučiću, gdje ju je posjetila ekipa Slobodne Dalmacije.
"Žao mi je što kroz sve to treba proći, ali mi moramo razumjeti jedni druge. Ja ne mogu slaviti taj dan kao što ni Boris ne ide slaviti, nego pružiti ruku pomirenja, napraviti iskorak i 'ajmo više poboljšati te naše hrvatsko-srpske odnose. Mislim da je za to stvarno vrijeme nakon 25 godina i da će Medvedov odlazak u Grubore, kao i dolazak Plenkovića u Varivode isto značiti. Nadam se da ćemo onda konačno razgovarati o vodovodu i asfaltu i drugim stvarnim problemima ljudi", poručila je Šimpraga ističući uvrede na račun Borisa Miloševića.
A upravo su je stvarni problemi ljudi ponukali da se baviti politikom. Donedavno je bila šibensko-kninska dožupanica, no i nju je iznenadilo što se našla u saborskim klupama, ali ističe kako će to nastojati iskoristiti za dobrobit građana.
"Nikada to nisam planirala, ali na listama moramo imati zamjene, a ja sam pristala biti Borisova ne sluteći nikako da ću postati zastupnica. Kad sam prvi put ušla u to zdanje, u te velike hodnike, bilo mi je jako neobično. Taj prvi dobar dojam mi je splasnuo kad su počeli govori u sabornici. Svi isto govore, svi isto rade, svi jedan drugog napadaju... Mama me zove i pita 'Anja, kako možeš, što ne ideš kući, pusti to...' Ali znam da ću neke stvari moći uraditi kad sam u Zagrebu, informacije imam i sad samo treba pokucati na neka vrata i da mi se ta vrata otvore", optimistična je Šimpraga, koja je i članica saborskih odbora za lokalnu i područnu samoupravu te poljoprivredu.
Tenzije pred Oluju
Upravo joj je poljoprivreda u krvi. Diplomirala je agronomiju te se na svome imanju bavi ekološkim uzgojem. Njeni roditelji u Raškovićima su se nakon povratka iz Srbije, nakon što su došli u opustošen dom, također okrenuli uzgoju plodova zemlje. Anjin govor o bijegu iz Knina izazvao je podijeljene reakcije, iako smatra da su one negativne, dio folklora uoči obljetnice "Oluje".
"Ne mogu reći da sam u Srbiji imala nekih ozbiljnih problema, jedino nikako nisam mogla ispraviti ijekavicu pa su oni ispravljali mene. A ovdje sam onda bila jedina u razredu pravoslavne vjeroispovijesti i jedina nisam pohađala vjeronauk, pa je bilo zadirkivanja i provociranja, ali ja sam bila svjesna okolnosti. Gađali su me ponekad pred školom kamenčićima, ali sve to nije me toliko pogađalo. Imam prijatelja svih nacionalnosti, družimo se cijeli život. Znate da pravoslavci imaju krsne slave; ovdje kod mene na slavi za Đurđevdan su svi moji prijatelji Hrvati... Nama je najgore kad dođe vrijeme 'Oluje', onda vam ovi sa strane dižu tenzije, a nastradamo mi koji ovdje živimo, i to je problem", tvrdi Šimpraga.
Nepokolebljiva
Dok su je u Kninu nakon njenog govora u Saboru uglavnom pozdravljali i tapšali po ramenu u znak odobravanja, na društvenim mrežama su sasuli drvlje i kamenje po njoj. No, ona i dalje čvrsto stoji na zemlji i nepokolebljiva je u svom nastojanju da pomogne drugima, kao što je to činila u jeku epidemije koronavirusa, kada je potrebitima nosila pakete s hranom i lijekovima.
"Ja vam se na to ne obazirem niti se ičega bojim. Rekla sam istinu, tu živim godinama zajedno sa svima i znam o čemu govorim. A znam i kako se tu živi. Ja razumijem i Hrvate, ali trebaju oni razumjeti i mene. Rekoh sebi, tu sam da pridonesem boljitku ovoga društva; makar to zvuči kao floskula, ali ja zaista vjerujem da je to moguće. Raduje me što se dosta toga pomaknulo nabolje. U Kninu se zaposlilo mnogo mojih sunarodnjaka, ali općenito nema posla ni za koga. Mladi odlaze i nema stručnjaka, evo sad da tražite pravnika, mislim da ga ne možete naći", ističe 33-godišnja političarka.
U pravom domaćinskom duhu provela je reportersku ekipu svojim imanjem. Zastali su, simbolično, kod traktora. "Čula sam ovih dana kako mi neki poručuju da opet sjednem na traktor, a ja im poručujem da znam voziti traktor, ali nikamo ne idem odavde jer ja ovu zemlju volim i pripadam joj", zaključila je Šimpraga.
