O reformi zdravstva priča se već godinama, no nikako da istu dočekamo. Nedavno su iscurili dijelovi reforme resornog ministra Vilija Beroša, no umjesto da pohvala, ministar je većinom dobio kritike. U kratkim crtama, odnosno ono što je bilo najspornije oko svega jest da prema reformi, točnije prijedlogu izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, HZZO više ne bi plaćao naknade za bolovanja i porodiljne, zbog čega su reagirali i poduzetnici.
Što bi trebalo napraviti da se zdravstveni sustav, koji generira strašne dugove te ostavlja pacijenta na milost i nemilost vremenu, odnosno čekanju dok dođu do pregleda koji im treba, profunkcionira te postane iole bolji? Bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang smatra da u reformi zdravstva, ne treba ići na reformu Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
'I ja sam bio siguran da ću obnoviti bolnicu u Blatu. Sve je djelovalo briljantno, a onda se na poziv za javno-privatno partnerstvo nije javio nitko', kaže bivši ministar zdravstva Andrija Hebrang
Potrebne su izmjene jednog drugog zakona
"Treba nam reforma Zakona o zdravstvenom osiguranju. Znači, svaka cijena usluge mora biti realna", govori Hebrang za Net.hr.
"Onda se trebaju odrediti izvori financiranja, jer dio ide iz proračuna, dio iz HZZO-a, a dio iz dopunskih osiguranja, dio ide iz različitih privatnih fondova. To treba korigirati i napraviti ljudima da im se omogući da od osnovnog osiguranja nadopune svoje osiguranje privatnim osiguranjima. I morat će se to napraviti jednog dana, jer samo na državnom proračunu i na doprinosima, nijedno zdravstvo u svijetu ne može funkcionirati", smatra.
Hebrang kaže da je privatizacija u zdravstvu poželjna.
"Zašto? Jer rađa bitku za pacijenta. To znači, rađa konkurenciju. Gledajte sada u ovoj teškoj krizi zadnjih par godina, pogledajte koliko je porastao promet privatnim bolnicama i privatnim poliklinikama. Strahovito! Ljudi su spremni za svoje zdravlje platiti, ako imaju odgovarajuću kvalitetnu uslugu", veli, dodajući da država ne smije dozvoliti da se to pretvori u tržište koje izvlači novac. No, kaže, država ima uvijek kontrolu nad tim.
"Osim toga, u privatnim ustanovama, konkurencija izjednačava cijenu. A te cijene u privatnim ustanovama su danas tri do četiri puta veće nego ono što bolnica dobiva od HZZO-a", pojašnjava nam Hebrang.
"Naravno da bolnica mora propasti i da se mora čekati tri godine na magnet i da se mora dobivati najniža kvaliteta materijala; da ne govorim o higijeni, o komforu pacijenata. To je nešto što jednog dana moramo početi plaćati. Privatizacija u tom sustavu, kombinirana naravno s državnim zdravstvom, stvara konkurenciju, a s time stvara i visoko kvalitetnu uslugu", mišljenja je bivši ministra.
Umjesto uputnica - vaučeri
U razgovoru nam navodi i jedan prijedlog, zbog kojeg je, kaže, godinama "dobivao po nosu".
"Ne uputnicu pacijentu, nego vaučer. Ako vi trebate jednu zdravstvenu uslugu, trebate pregled gastroenterologa jer vas boli želudac. Ne dobivate uputnicu za gastroenterologa pa se tamo prijavite pa vam kažu dođite za dvije godine i tri mjeseca, nego imate vaučer koji vrijedi za sve privatne ustanove koje imaju licencu za gastroenterologiju, i sve državne. Pa da vidite kad nastupi bitka za pacijenta. Jer onaj koji će dobiti vaš vaučer, on će ga naplatiti. Znači, on će se truditi da vi ne čekate i da dobijete uslugu s kojom će vas privući, u tom smislu privatizacija", veli Hebrang.
Zdravstvo je danas sigurno jedan od najvećih problema današnjice, dodaje.
"Svaki bi doktor i svatko tko odlučuje o zdravstvu, trebao nekada biti pacijent. Pa kad onda vidite situaciju, onda vam je tek jasno. Čovjek koji je u sustavu nema taj osjećaj, on unutra radi, daje sve od sebe i misli ide. Ne ide", zaključuje Andrija Hebrang.
