Maraska Zadar jučer je obilježila 200 godina svog postojanja i 200 godina organizirane industrijske proizvodnje Maraschina, kao i drugih biljnih i voćnih likera. Andrej Plenković, premijer Republike Hrvatske, tim je povodom posjetio novu tvornicu Maraske Zadar te obišao suvremene pogone u kojima se danas na isti način kao i prije 200 godina proizvodi Maraschino, ali i drugi bezalkoholni i alkoholni proizvodi koji su simbol zadarskog gospodarstva.
Tvornicom ga je proveo Svjetlan Stanić, vlasnik i predsjednik Uprave Stanić grupe, koja će uskoro postati novi vlasnik 98,25 % dionica Maraske d.d., koji je tim povodom izjavio:
„Iznimna nam je čast što je predsjednik Vlade Republike Hrvatske prepoznao značaj Maraske Zadar za nacionalno i lokalno gospodarstvo te svojim posjetom tvornici uveličao 200. obljetnicu. Stanić grupa iznimno cijeni i poštuje povijesno nasljeđe i tradiciju koju Maraska ima, no naš je glavni zadatak kreirati strategiju za budućnost. Kao što je danas kravata simbol Hrvatske u svijetu, nekada je to bio maraskino, a naša je zadaća da mu vratimo stari sjaj u novom, modernom ruhu. Maraska je danas puno više od maraskina, može se pohvaliti širokim asortimanom bezalkoholnih pića, s Amarena sokovima na čelu, te jakim alkoholnim pićima poput orahovice, pelinkovca, travarice i mnogih drugih. Cilj nam je da u budućnosti Maraska bude simbol kvalitete s potpisom Mediterana.“
Tradicija proizvodnje likera od višnje maraške, koja je autohtona isključivo za područje Zadra i okolice, postoji duže od 500 godina, kada se taj napitak zvao „rosulj“ i spravljali su ga zadarski dominikanci. S vremenom se receptura unaprijedila, maraskino su zavoljeli tadašnji svjetski vladari poput kraljice Viktorije te kraljeva Georgea IV. i V., a 1821. godine započela je organizirana industrijska proizvodnja tog likera kakvu poznajemo i danas.
Njegova popularnost nastavila se i kasnije kroz dva stoljeća, pa je tako na potonulom Titanicu pronađen velik broj sanduka u kojima se čuvao maraskino. Nisu mu mogli odoljeti ni brojni književnici i intelektualci poput Ernesta Hemingwaya, Charlesa Baudelairea i Honoréa de Balzaca, koji čak u jednom od svojih djela spominje Zadar kao domovinu maraskina. Nešto kasnije maraskino su zavoljeli i svjetski poznati glumci i redatelji poput Charlieja Chaplina i Orsona Wellesa.
Nakon obilaska tvornice, proslava 200. rođendana Maraschina i Maraske Zadar nastavila se u zadarskom Arsenalu i bila je pravi spoj povijesti i budućnosti. Gosti su uživali u koktelima s Maraschinom koje potpisuje Marin Nekić, a sva su jela također bila inspirirana ovim voćnim likerom i višnjom maraškom. Natali Dizdar i ženska klapa Garofuli izvodile su poznate dalmatinske pjesme u modernom jazz izričaju, a Đani Maršan pobrinuo se da na događanju ne nedostaje autohtone zadarske melodije.
