KOLUMNA IVE ANIĆA / Analiza izbornog sustava: Kako su Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović ošamarili svoje birače

Image
Foto: Edina Žuko/PIXSELL, Davor Puklavec/PIXSELL, Borna Filic/PIXSELL, RTL

Pravilo koje ovih dana možemo sažeti iz javnih istupa pojedinih kandidata govori nam kako su njihove kampanje usmjerene isključivo da se bude konstantno prisutan u medijima

5.11.2019.
17:24
Edina Žuko/PIXSELL, Davor Puklavec/PIXSELL, Borna Filic/PIXSELL, RTL
VOYO logo

Hrvatskom izbornom zakonodavstvu nužne su korjenite promjene. To nije stav samo običnih građana već i ozbiljnih političkih analitičara. Ozbiljnu reviziju izbornog zakonodavstva potrebno je provesti zbog više stvari, a ona najznačajnija jest da bi zabranom koaliranja prije parlamentarnih izbora izbjegli klasičnu prevaru birača, uravnotežili samu konstituciju izbora, koja bi bila kudikamo jasnija i transparentnija jer bi nositelji lista predstavljali isključivo svoje parlamentarne stranke i njihove programe. 

Mnogi smatraju da sadašnji sustav izbora ima niz manjkavosti, a nepovjerenje birača najbolje se vidi po njihovoj apstinenciji. Nezainteresiranost, nemoć, gađenje, osnovni su uzroci apstinencije, kao i uvjerenje kako se ništa ozbiljno ne može promijeniti. U prvom krugu zadnjih predsjedničkih izbora na birališta je došlo manje od dva milijuna glasača, odnosno 46,75 posto što je poraz demokracije u Hrvatskoj kako su tada ustvrdili analitičari.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oko 15 posto manje birača izašlo je na zadnje predsjedničke izbore, nego kada je Stjepan Mesić osvojio svoj prvi mandat. Ako se ne varam više je tada glasača izašlo čak i u prvom krugu izbora 2005. godine. Kada dakle na birališta izađe manje od 50 posto upisanih birača tada za takve izbore ustvrdimo kako su legalni, ali s pravom se javnost pita o legitimitetu izabranih dužnosnika ili predsjednika posebno ako se zna da od tih 50 posto u procesu izbora sudjeluje više od dvije trećine stranačkih poslušnika i birača koji "moraju" zaokružiti datog kandidata iz ovih ili onih razloga. 

VEZANI ČLANCI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kandidati se pod svaku cijenu trude biti u medijima

Većina građana očito je nezainteresirana za budućeg predsjednika/predsjednicu koji se svim silama trude, a tako im očito sugerira njihov PR kampanje, da što više i pod svaku cijenu budu u medijima. No, odvraća li ta praksa birače od kandidata ili u globalu od izbora samih? Pravilo koje ovih dana možemo sažeti iz javnih istupa pojedinih kandidata govori nam kako su njihove kampanje usmjerene isključivo da se bude konstantno prisutan u medijima, no na sadržaj poruka koje se javnosti plasiraju malo se gleda, te se stječe dojam kako se "lupetanjem" ne škodi, već je svaka ispraznost dobrodošla ako ima za cilj da postane hit tog dana u mainstream medijima. 

Takva vrsta kampanje novost je u Hrvatskoj, no nije u svijetu, a inaugurirao ju je Donald Trump koji je svoju predsjedničku kampanju bazirao na količini sebe u medijima, a ne na kvaliteti svojih poruka koje odašilje javnosti. Tim novim pristupom kampanji, koju su očito uočili PR stručnjaci koji savjetuju i osmišljavaju predsjedničke kampanje u Hrvatskoj, započela je nova era natjecanja koja više nema za svrhu da prikaže svoj program kojim želi osvojiti birače, već da dovoljno količinski bude u medijima na bilo kakav način, najbolje skandalozan. Tu strategiju prva je započela Kolinda Grabar-Kitarović koja kao da nema pripremljene izjave za javnost već svoje poruke plasira "ad hoc", no pažljivom analitičaru njenih istupa u javnosti neće promaći tematska konstanta koja se uglavnom bazira na populizmu, ali i krajnje nebitnim besmislicama. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Glavna tema - Jugoslavija

Zadnji istupi aktualne predsjednice, ali i Zorana Milanovića koji se natječe za istu poziciju, koji se uglavnom baziraju na Jugoslaviji sugeriraju upravo to, dakle temu za koju smo sasvim sigurni da će je mediji prenijeti, to jest, da će taj dan vaš lik i poruka dominirati medijskim prostorom bez obzira što lupetali. Sotoniziranje Jugoslavije, socijalizma i Tita, tako je postalo osnovom dosadašnje kampanje u kojoj se ne štede besmislice, a najčešća je ona kako je Jugoslavija bila njihova tamnica i mračna trauma, te kako svi znamo kako smo živjeli u istoj, sugerirajući nam naravno da su upravo oni osigurač da se ta i takva mračna prošlost ne ponovi. Ponavlja se i konstantno ista besmislica kako se Jugoslavija raspala jer je morala, što je logično recipročno tvrdnji kako je silovana osoba kriva za svoje silovanje ili ubijena jer je sama tražila da ju se ubije. 

No tu lupetanjima nije kraj, a izgleda da smo tek na početku besmislenih kampanja u kojima osim uvriježenih floskula, praznih obećanja koja se nikada neće ispuniti i sotoniziranja prošlosti, ama baš ničeg smislenog nećemo čuti. Jedni bi povećavali svoje ovlasti, drugi bi ih još i smanjili, jedni bi povećali svoj utjecaj u političkom životu, drugi bi se apolitizirali, no jedno je konstanta - svi dosadašnji kandidati nastoje se udvoriti desnom spektru birača jer su svjesni kako će upravo taj desniji, državotvorniji, domoljubniji i svaki drugi birač zapravo – izaći na izbore. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Požurite s ustavnim promjenama

Što nam to u konačnici govori?

Ovakav ishod predsjedničkih izbora i kampanje koja postaje krajnje besmislena, nezanimljiva i na momente nakaradna, upravo je razlog da se razmisli i požuri s ustavnim promjenama koje bi jedine mogle izmijeniti izborno, ali i predizborno zakonodavstvo. Zamaranje birača besmislenim porukama koje ih doslovno prave budalama, jer postoji u Hrvatskoj dominantan broj ljudi koji su na primjer odrasli, školovani u Jugoslaviji, imali u njoj itekako bolji standard i dobivali nekretnine, u konačnici će dovesti do njihove apstinencije, što je ponovimo voda na mlin ovoj predsjedničkoj kampanji koja se upravo bazira na onom ostatku, poslušnima, zaslužnima, kupljenima, ali i onoj trećini kojoj je u Hrvatskoj dobro i koja ne želi nikakve promjene.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, apstinencija na izborima, ne zaboravimo, šamar je demokraciji u Hrvatskoj, šamar koji političari istina osjete, ali ih za njega i nije previše briga. Cilj će u konačnici opravdati sredstva, i više nije stoga čuditi se još jadnijem i još primitivnijem pristupu kampanji koja će se uglavnom bazirati na skandalozne izjave nad kojima će se građani RH uglavnom zgražati.

Izborno zakonodavstvo nužno treba mijenjati, a jedno od glavnih zakona koje bi trebalo uvesti, novčane su kazne za one koji ne izađu na izbore. Pritom, naravno, nije bitno što će i kako birači napraviti, za koga glasati, hoće li svoj listić teatralno poništiti ili na njega napisati svoj stav gađenja prema politici, već je bitno da na ta birališta građani izađu, a tada bi imali jasniju sliku o pravom razmjeru popularnosti ovog ili onog predsjedničkog kandidata. Hrvati moraju konačno shvatiti da će im, ako ne izađu na izbore, biti samo gore, nikako bolje, te da će dobiti kandidata koji će i iduće četiri godine opstruirati bilo kakav oblik napretka, bilo kakav odmak od nacionalizma, te u konačnici ostavljati o nama sliku u svijetu kao o homofobnom i rasističkom narodu što nije točno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Birači uglavnom reagiraju emotivno, a ne racionalno i kada su uvjereni kako je njihov glas nebitan, uglavnom ne izlaze na izbore, no to je, ponovimo, voda na mlin ovoj garnituri koja se natječe na predsjedničkim izborima, njihova želja i konačni cilj, da od onih 50 posto koji izađu na izbore dobiju što veći udjel glasova. Ta politika šamar je svakom od nas, šamar u toj mjeri jer pokazuje nepoštivanje prema nama, biračima koji se gnušamo takvih ispraznosti, koji prepoznajemo izostanak kvalitete i jasnih namjera, te koji na birališta izlazimo zgroženi što naši sugrađani iako istina nemaju izbora, nemaju barem namjeru te i takve – kazniti.

VEZANI ČLANCI

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zabraniti predizborno koaliranje stranaka

Ništa manje važno bio bi i red koji bi se znao nakon predsjedničkih izbora za one parlamentarne, red volje naroda, kako ga nazivaju u Njemačkoj, u kojoj je koaliranje parlamentarnih stranaka prije izbora zakonom zabranjeno, red u kojem bi bilo nezamislivo da u Sabor uđu ljudi koji nisu prešli izborni prag u svojim jedinicama ili čak ljudi čije su političke stranke potpuno eliminirane na parlamentarnim izborima. 

Politička trgovina kojoj svjedočimo iz izbora u izbore amoralan je čin, čin koji vrijeđa hrvatske birače koji to, ako su dosljedni, te ako izađu na izbore - mogu kazniti. Politička trgovina prije izbora opasna je poruka građanima ove zemlje kojima se tim činom jasno govori da su nebitni, da je njihov glas zanemariv, a da se velike parlamentarne stranke od svojeg članstva, vojske i poslušnika mogu nadati sastavljanju Vlade uz naravno one za koje su procijenili još i prije izbora da će im donijeti tu presudnu prevagu, ključne glasove i sve to bez da su parlamentarni izbori iti počeli. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ta bestidna trgovina koja se samo naizgled čini ražnjem bez zeca koji još trčkara šumom, jasan je i bahat stav koje uglavnom imaju dvije najveće političke stranke u Hrvata, stranke koje su, kako tvrde uz svojih standardnih dvadeset posto biračkog tijela, privukle koaliranjem svoje prirodne saveznike. Upravo one koji su nesigurni u svoj izborni rezultat i tom travestijom mirno mogu čekati rezultate u izbornoj noći, već unaprijed osiguravši sebi određeni broj mandata pa i fotelja u nadzornim odborima, državnim firmama i stranačkim podružnicama. 

Upravo ta činjenica je ultimativna uvreda hrvatskim biračima, jer upravo ti za koje Hrvati nisu ili neće glasati, mogu biti mirni tim zakonom koji se još niti jedna konstitucija Sabora nije htjela, ili imala snage baviti. Ta činjenica sama po sebi prkosi logici i zdravom razumu, a prokleto miriše na nepotizam, tezgarenje, kokošarenje i sve ono čemu su političari skloni, a svemu onom čime užasavaju birače koji u velikoj većini upravo zbog tih predizbornih kuhinja i apstiniraju kod izbora. Zajednička kandidacija lista dviju ili više političkih stranaka priječi i samo predstavljanje političkih opcija stranaka ili nezavisnih lista koje svojim programom i kandidatima postaju nejasni, gube se u sličnim ili praktički istim programima koalicije. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Praksa koja se provodi u Ustavu recimo Norveške jasno upozorava na takve mogućnosti i anulira ih strogim moralnim, ali i propisanim zakonom koji upravo u jednostavnosti političke ponude i jasnom programu iste vidi razloge za takvu vrstu zakona i sprečavanje takve vrste trgovine. Sustav koji se može iskopirati iz te dvije zakonodavstvima uređene zemlje u razmjernom sustavu bi, po velikim izbornim jedinicama imao manji prag, tri posto umjesto dosadašnjih pet, i to bi dalo priliku manjim strankama da ravnopravno sudjeluju u predizbornoj utrci, a tim bi se izbjegla potreba za koaliranjima i na nijedan način ne bi ugrozili načelo višestranačkog sustava. 

Tim sustavom manje bi stranke hrabrije i ulazile u samu utakmicu bez potrebe da se iz straha od poraza vežu uz velike stranke. Tim sustavom izbjegla bi se i predrasuda kako glasanje za male stranke zapravo daje glas velikim opcijama koje su svjetonazorom bliske određenim politikama. Tim sustavom jednom zauvijek nestalo bi utapanja glasova koji se na koncu izgube kod post izbornog koaliranja, jer bi ulaskom u sabor manje stranke dobile legitimitet dovoljan da idu samostalno i jačaju, rastu svojim provođenjem predizbornih obećanja i time zasluženo opravdaju povjerenje svojih birača. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stabilnija i moralnija Vlada

Nužno je, na koncu, da svaka politička stranka ima svoj legitimitet i neovisnost koja jamči, neovisno o koalicijskim partnerima, formiranje kvalitetne Vlade koja će proizaći iz volje birača, ne političke trgovine. Takva Vlada bila bi stabilnija i moralnija. Takva Vlada imala bi legitimitet i ne bi bila toliko podložna određenim političkim utjecajima i interesima. No, ne zaboravimo i kakvu bi predsjednicu ili predsjednika imali da hrvatski birači moraju izaći na izbore kako ne bi dobili novčanu kaznu? Držim kako bi barem ovi kandidati koji nas šamaraju ovih dana u zdrav razum bili dostojno kažnjeni. Jer bi u tom slučaju možda konačno i dobili kakvog predsjednika po volji naroda, pa bio on i sasvim marginalna pojava na političkom nebu u Hrvata.

Zar to ne bi u konačnici bio šamar demokracije njima?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr

TOMA
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo