Još uvijek nije izvjesno kakav će točno utjecaj ekonomske posljedice epidemije koronavirusa ostaviti u Hrvatskoj. Vlada, inozemne institucije i ekonomisti imaju različite predodžbe o tome, no suglasni su kako će koronakriza ostaviti dubok i negativan trag na domaće gospodarstvo. Jedan od pesimističnijih je i ekonomski analitičar Velimir Šonje, vlasnik tvrtke Arhivanalitika, pokretač stručnog portala Ekonomski lab te suautor knjige "Koronaekonomika: Pet jahača apokalipse", koji je u intervjuu za Novi list, između ostalog, progovorio o Hrvatskoj unutar kombinirane gospodarske i epidemiološke krize.
Državu bi iz nezavidne situacije mogle izvući 22 milijarde eura, koliko će ih u sljedećih sedam godina dobiti iz Europske unije. Od tog novca, gotovo 12 milijardi je namijenjeno upravo oporavku domaćeg gospodarstva, koje se opet pokazalo ranjivim zbog svoje ovisnosti o turizmu. Šonje smatra da bi taj novac bilo pametno uložiti u digitalizaciju i industrijsku transformaciju, kako bi se konačno oslobodili gospodarski potencijali koje imamo.
"Nije točno da se mi oslanjamo isključivo na turizam, ali turizam jest važan što je naprosto tako kako jest, jer više od četvrtine populacije zemlje živi uz ili u blizini prekrasnog mora u srcu Europe. Dakle, turizam se razvija nekim svojim, prirodnim tempom. Imamo mi i mnogo drugih, pa i propulzivnih djelatnosti, samo što presporo rastu, a EU-fondovi su prilika da se kroz digitalizaciju i industrijsku transformaciju te razvoj svih vidova infrastrukture i socijalnih usluga malo pogura i taj, inače daleko veći dio našeg gospodarstva. U sljedećem ciklusu bit će ključno osigurati pripremu kvalitetnih projekata koji će izravno i neizravno dići i privatni sektor te ga uključiti i u financiranje kako bi krajnji učinci bili mnogo veći od direktnog učinka samog novca koji će doći iz EU-a", rekao je Šonje.
Moralna ucjena između života i profita
Zajedno s profesorom političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Kristijanom Kotarskim, Šonje je napisao "Koronaekonomiku" u kojoj propituje odnose ekonomskih i epidemioloških mjera. Tako nudi i odgovor na pitanje je li karantena bila prevelik trošak po ekonomiju, ako se u obzir uzmu svi faktori, a ne samo javno-zdravstveni.
"Ako bih knjigu sažeo u jednu rečenicu, bilo bi to pitanje jesmo li naučili uravnotežiti zdravlje, sigurnost i slobodu? Društvo je previše složeno da bi se sve institucije i aktivnosti mogle podrediti borbi protiv jedne bolesti. I da je ova bolest mnogo opasnija od COVIDA-19, ovaj zaključak bi i dalje vrijedio. Uvijek postoje skriveni životi koje politika i mediji ne vide, ali za koje se isto tako vrijedi boriti. To su životi onih koji kasne na preglede i terapije, čije se letalne bolesti prekasno otkrivaju zbog lockdowna, životi su to onih koji padaju u teške depresije i krize jer gube dohotke, poslove i tako dalje. Bili smo suočeni s moralnom ucjenom 'život ili profit' gdje je svako propitivanje službene strategije stigmatizirano na moralnoj osnovi, što je zapravo strašno, jer time se sprječava društveni dijalog i pronalaženje nekog pametnog, srednjeg rješenja. Srećom, sada se više trudimo pronaći tu sredinu, iako je sada lakše nakon što se puno naučilo o virusu pa bolje znamo kako ga izbjegavati i kako liječiti bolest koju izaziva. Vidjet ćemo najesen, tada će se panika opet vratiti. Nadam se da ćemo imati dovoljno pameti da očuvamo ne samo ekonomski život nego i društveno tkivo, da ne potonemo u međusobnim moralističkim optužbama dviju strana od kojih će svaka sebi prisvajati humanističku poziciju odričući je onom drugom. To je put u najdublje podjele što treba spriječiti", smatra ekonomski analitičar.
Nacionalni stožer kao jahač apokalipse
No, među svim tim mjerama, balansiranjem i prebacivanjem vage sa zdravlja na ekonomiju i natrag, dio ljudi, naročito mladih, počeo je vjerovati, pa i razvijati strah od totalitarne države, odnosno mogućnosti da države koriste epidemiju kako bi ispitale svoje alate za kontroliranje poslušnosti građana. U Hrvatskoj se to pitanje svodi na rad i ustavnost Nacionalnog stožera civilne zaštite, ograničavanje pojedinih ljudskih prava donošenjem epidemioloških mjera te ulogu Vlade i Sabora u cijelom procesu donošenja odluka. Šonje je ovdje prigodno spomenuo drugi dio naslova svoje knjige - "pet jahača apokalipse" te ih ukalupio u trenutačne okvire u zemlji.
"Strah od sveprisutne i svemoćne države je opravdan i treba biti jednako prisutan kao i strah od bolesti. Ne mislim da je taj strah prisutan samo kod mladih, mislim da on prožima čitavo društvo. Zabrinjavajuće je kako su se Sabor i Vlada izmaknuli u stranu, a isturili Stožer u borbi protiv korone. Zabrinjavajuće je kojom je lakoćom, odlukom jednog administrativnog tijela, ograničeno kretanje građana. Zabrinjavajuće je da su do sredine travnja dužnosnici izjavljivali da nam je jedna totalitarna Kina uzor u borbi protiv virusa, a zašto ne jedna Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, koje su se također uspješno borile protiv virusa? Preko noći su iskočile teorije koje sam u knjizi nazvao pet jahača apokalipse, među kojima su ideje o samodostatnosti, kao da će međunarodna razmjena zauvijek stati, ili ideje o tome da se autoritarna društva bolje bore protiv pandemije od demokratskih. Sve su to fikcije, ali u strahu i panici te su se ideje širile kao požar. A ideje su moćne, znate, loše ideje su stajale iza svih totalitarizama koji su kroz povijest odnosili milijune ljudskih života. Zato, kolikogod se bojali neke bolesti, uvijek se moramo jednako bojati za liberalnu demokraciju i čuvati je", zaključio je analitičar Šonje.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
