S približavanjem odluke Ustavnog suda o ustavnosti izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i restriktivnih mjera Nacionalnog stožera Civilne zaštite, sve je žustrija i javna rasprava na tu temu. U nju su se već odavno upustili ustavni suci koji osporavaju legalnost rada Nacionalnog stožera, dok s druge strane dužnosnici Vlade i HDZ-a te sam ministar zdravstva Vili Beroš, oštro odbacuju kritike na račun tijela koje vodi njegov kolega iz resora unutarnjih poslova, Davor Božinović.
No, od neurokirurga koji je postao stručnjak za koronavirus, Beroš se pretvorio u ustavno-pravnog stručnjaka. On je, naime, u ponedjeljak, gostujući na Novoj TV polemizirao s predsjednikom države Zoranom Milanovićem koji se zalaže da Sabor dvotrećinskom većinom aktivira članak 17. Ustava i odluči koja se ustavna prava mogu privremeno suspendirati. Beroš je ustvrdio da Milanović griješi, jer se taj članak Ustava odnosi na neposrednu ratnu opasnost.
"O tome se ne radi u ovoj priči. Ovo je zdravstvena ugroza, postoji i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji definira epidemije kao problem. Taj Zakon je dao ovlasti Stožeru Civilne zaštite, da pod nadzorom Vlade, donosi racionalne mjere", objasnio je Beroš.
No, osim neposredne ratne opasnosti, u članku 17. se i kao razlog za ograničavanje pojedinih ustavnih prava i sloboda navodi - velika prirodna nepogoda. O slobodnoj interpretaciji, dakle, ovisi predstavlja li epidemija koronavirusa dovoljno veliku prirodnu nepogodu da bi Sabor primijenio članak 17.
No, Vlada i HDZ odlučili su limitirati dio ustavnih prava mimo Sabora i članka 17., piše Novi list. Čak štoviše, jedno su vrijeme zazivali i članak 16. koji propisuje da se "slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje". Ustavni sudac Goran Selanec na Facebooku je upozorio da se mjere Nacionalnog stožera nikako nisu mogle temeljiti na članku 16. Ustava te u kojim zakonima Nacionalni stožer ima podlogu za svoje djelovanje. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Volja zakonodavne vlasti
"Potaknut medijskim izvještajima vezanim uz ovlasti 'Nacionalnog stožera civilne zaštite', možda je korisno malo pojašnjenje u svrhu preciznosti i jasnoće informacija.
'Stožer' ne postupa 'na temelju čl. 16. Ustava'. Članak 16. Ustava nije pravni temelj za ovlasti 'stožera'. Ustav niti jednim svojim slovom ne spominje 'stožer' pa stoga tvrdnja da 'stožer' postupa na temelju čl. 16. Ustava ne može biti ispravna. Štoviše, za građane je ona zbunjujuća, ako ne i varljiva. Ustav je vrlo jasan oko onih tijela državne vlasti kojima daje ovlasti za postupanje i za koje onda on predstavlja izravnu pravnu osnovu postupanja. To su, prije svih, Hrvatski sabor kao parlamentarno predstavničko tj. zakonodavno tijelo građana. Slijede Ustavni sud, Vrhovni sud i redovni sudovi kao tijela sudske vlasti, odnosno Vlada RH i Predsjednik RH kao tijela izvršne vlasti. Ustavne odredbe određuju njihove ovlasti i odgovornosti i kao takve jesu pravni temelj njihovog postupanja. Nisu za postupanje 'stožera'.
Pravnu osnovu za svoje djelovanje 'stožer' nalazi u čl. 22a Zakona o sustavu civilne zaštite i čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, što i korektno navodi u svojim odlukama. Svoje ovlasti stoga temelji isključivo na volji zakonodavne vlasti tj. Sabora. U tom smislu, rasprave oko ovlasti stožera su u biti prvenstveno rasprave oko toga je li Sabor imao ustavno dopuštenje omogućiti 'stožeru' da postupa na način koji trenutno postupa. Tek nakon toga slijedi rasprava drži li se 'stožer' zakonskog okvira koji mu je odredio Sabor kada propisuje mjere ili one prelaze ono što mu je Sabor zakonom dopustio."
Načelo razmjernosti
"Članak 16. Ustava propisuje načelo razmjernosti. Jedno od ključnih ustavnih ograničenja arbitrarnog ili samovoljnog postupanja državne vlasti prema građanima. Načelo razmjernosti iz čl. 16. dopušta državnoj vlasti da ograničava temeljna prava i slobode građana pod strogo određenim uvjetima. Da bi ograničila neko temeljno pravo ili slobodu koju Ustav jamči svakoj pojedinačnoj osobi državna vlast treba:
1) jasno i precizno propisati ograničenje zakonom (koje tijelo, u kojem postupku, pod kojim uvjetima, s kakvim pristupom sudskom nadzoru) - uvjet zakonske određenosti 2) jasno odrediti javni interes kojem ograničenja treba služiti - uvjet legitimnog cilja 3) dokazati da je mjera ograničenja temeljnog prava stvarno sposobna ostvariti deklarirani legitimni cilj - uvjet sposobnosti; 4) dokazati da ne postoji neka druga mjera koja bi bila podjednako učinkovita pri ostvarenju deklariranog legitimnog cilja, ali s manjim opterećenjem za građane čija prava ograničava - uvjet nužnosti ograničenja.
Članak 16. stoga UVIJEK obvezuje SVA tijela državne vlasti. On nije temelj njihovih ovlasti već OGRANIČENJE njihovog postupanja. S obzirom na svoju ustavnu težinu, članak 16. se prije svega odnosi na zakonodavca kada donosi zakone i sudove kada donose presude. Zakonodavac je ne samo dužan poštivati načelo razmjernosti kada sam propisuje ograničenja temeljnih prava, već i zakonskim odredbama također osigurati da tijela izvršne vlasti svoje odluke donose u strogo propisanim postupcima odlučivanja i pod unaprijed jasno preciziranim uvjetima koji su uvijek podložni kontroli nezavisne sudske vlasti kojoj građani moraju imati osiguran pristup", zaključio je ustavni sudac Selanec.
