U utorak, tijekom svečanog otvorenja Pelješkog mosta, koji su izgradili radnici kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CRBC), uzvanicima se obratio i kineski premijer Li Keqiang. Kazao je kako se nada da će taj projekt, osim produbljivanja prijateljstva Kine i Hrvatske, pridonijeti i unaprijeđenju odnosa Kine i Europske unije.
"Ovo nam daje inspiraciju da zemlje različitih povijesniih i kulturnih nasljeđa mogu udružiti svoje snage u solidarnoj suradnji. Osim što je most promicanja prijateljstva Kine i Hrvatske, odraz je i suradnje Kine i EU-a", poručio je Keqiang.
'Kina u Hrvatskoj ima dosta manevarskog prostora'
Gradnja Pelješkog mosta zasad je najveći infrastrukturni projekt Kine i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Može li to biti "ulaznica" Pekingu za tržište Europske unije koja je inače prilično podozriva spram Kine? Vanjskopolitički analitičar i stručnjak za Kinu, Branimir Vidmarović, smatra da može, ali ne u sadašnjim okolnostima.
"Kina u EU više ne uživa reputaciju kakvu je nekoć imala. Svi kineski poduhvati, pogotovo na prostoru zapadnog Balkana, sada se u Bruxellesu promatraju kao sigurnosni problem. Naravno, Pelješki most je bio infrastrukturni projekt koji je financirala EU, a gradila Kina, pa su rizici bili daleko manji, a transparentnost daleko veća. Sam taj projekt otvara više prostora Kini da uđe u Hrvatsku. Ovdje Kina ima dosta manevarskog prostora za infrastrukturne projekte u svemu što nisu kritične i visoke tehnologije", smatra Vidmarović.
Po njegovom mišljenju, suradnjom Kine i EU - koja je u procesu zelene tranzicije - u narednim godinama dominirat će obnovljivi izvori energije, budući da je Kina najveći svjetski proizvođač solarne energije.
"U Bruxellesu će, naravno, biti puno pitanja o tome treba li na tom području surađivati s Kinom i na koji način. A sama Hrvatska nije dvoljno jaka da se odupre briselskim trendovima", dodaje.
'Hrvatska priznaje politiku jedinstvene Kine spram Tajvana'
Vidmarović također podjseća da Hrvatska i Kina imaju dobre političke i diplomatske odnose budući da Hrvatska priznaje politiku jedinstvene Kine u odnosu na Tajvan. Stoga i Kina, osobito nakon izgradnje Pelješkog mosta, vjerojatno smatra Hrvatsku kao jednu od ulaznica na tržište EU-a.
"No, upitno je hoće li se to ostvariti jer je pritisak SAD-a na Bruxelles strahovito velik. Vidjeli smo to na primjeru natječaja za prugu Hrvatski Leskovac - Karlovac na kojemu je kineska ponuda otkazana zbog pritiska sa Zapada", kaže Vidmarović.
Naime, konzorcij kineskih tvrtki predvođen China Railway Eryuan Engineeringom (CREE) javio se na natječaj za građevinske i elektroenergetske radove na spomenutoj pruzi u dužini od 44 kilometra, kao dionici nizinske pruge od Zagreba do Rijeke, koja je ujedno dio velikog mediteransko-srednjoeuropskog željezničkog koridora dugog 7000 kilometara. Kineski konzorcij je, na natječaju za koji je pristiglo 15 ponuda, dao uvjerljivo najnižu ponudu što je izazvalo sumnje zbog kojih su Hrvatske željeznice odbile ponudu. Procijenjena vrijednost radova je 2,04 milijarde kuna, a kineski konzorcij iskočio je s dampinškom ponudom od 1,28 milijardi kuna.
"Kina sebi može priuštiti niske cijene tih ponuda zato što s jedne strane već ima uspostavljenu tehnologiju i strahovito veliku radnu snagu. S druge strane, kineske tvrtke uživaju državne poticaje. Upravo to brine EU u smislu poštene konkurencije", tumači Vidmarović.
Bruxelles smatra Peking nepouzdanim partnerom
Na pitanje je li odnos EU-a prema Kini autonoman ili je pod snažnim utjecajem SAD-a, Vidamarović kaže da je autonoman i formiran prije Donalda Trumpa, koji je američku politiku spram Kine maksimalno zaoštrio.
"Još je 2000-ih bilo dosta problema u odnosima Kine i EU-a zbog zajedničkog svemirskog programa Galileo, u kojemu se Kina nije pokazala kao pouzdan partner. Zatim je bilo problema i na račun nekih kineskih infrastrukturnih projekata u Irskoj i Poljskoj. Neću u detalje, ali iskustva su bila loša. Kina je također snažno lobirala da EU ukine embargo na uvoz oružja iz Europe, nametnut još zbog incidenta na trgu Tiananmen 1989. godine, ali nije uspjela. Usto je Bruxelles prigovarao Kini da im premalo greenfield investicija u EU, da ne gradi od nule, nego kupuje gotova, razvijena poduzeća. Prigovori su bili i da europske kompanije u Kini nemaju isti tretman kao što kineske imaju u Europi. ve su to bili europski prigovor Kini koji su dominirali odnosima od početka 2000-ih do polovice 2010-ih. Tek onda se pojavio i Trump i strahovi od dominacije i 5G mreže", pojašnjava Vidmarović.
'Nakane Kine nisu zloćudne, ali u EU mora uvažavati pravila'
A na pitanje kakvi su konkretni kineski cljevi u Hrvatskoj i Europi u kontekstu politike "Novog puta svile" koji je promovirao kineski predsjednik Xi Jinping - u stvari strategiju širenja novih trgovinskih mreža u Aziji, Europi i Africi - Vidmarović ističe da su vrlo jednostavni.
"Kina želi prodavati svoju robu i uspostaviti se kao dobar partner. Drži se formulacije "win-win" odnosno "obje strane dobivaju" i u tome su iskreni. Kineske nakane i prema EU i konkretno prema Hrvatskoj nisu zloćudne. One ne ciljaju na dominaciju ili pokoravanje, ali Kina mora shvatiti, ako želi surađivati s EU-om i s Hrvatskom kao dijelom EU-a, da mora uvažavati ovdašnja pravila. Kina se želi nametnuti kao trgovinski partner jer ima neke proizvode i proizvodne viškove koje treba zbrinuti. No, pritom ne pruža reciprocitet koji bi za EU bio dovoljno privlačan i ne pruža transparentnost koja bi odgovarala europskim tvrtkama i europskoj politici", zaključio je Vidmarović.
