Butler tvrdi da se bivša država raspala pod pritiskom NATO-a i zapadnih sila kojima nije bilo u interesu natjecati se s tako moćnom državom.
Poručuje da je između 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji vladalo blagostanje - imala je stalan rast, besplatnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, garantiran posao, plaćen godišnji odmor te pristojan standard života. I upravo su, tvrdi Butler, ekonomski prosperitet i ideološka neovisnost bili razlozi zbog kojih su zapadne sile htjele 'skresati krila' rastućem rivalu.
Cilj je bio pretvoriti Jugoslaviiju u zemlju Trećeg svijeta
"Zemlji nije bilo bilo dopušteno natjecati se s Njemačkom, Francuskom i posebno Velikom Britanijom jer londonski i luksemburški bankari iz socijalističkog režima nisu mogli iscijediti milijarde. Jugoslavija je morala umrijeti, a Reagan te obiteljiBush i Clinton pomogle su da se to ostvari", tvrdi Butler, citirajući politologaMichaela Parentija.
Prema Parentijevoj teoriji, glavni cilj Washingtona bio je transformacija Jugoslavije u zemlju trećeg svijeta. Zemlja se morala uništiti kako bi se ekonomije novonastalih država otvorile prema zapadnjačkom kapitalizmu, a usporedno bi se uništavao industrijski sektor koji više ne bi bio konkurentan Zapadu.
Butler ukazuje na sličnost NATO-ovih kampanja uoči akcije na području bivše države te onih prije invezija na Irak i Libiju.
"Je li NATO-ov plan upalio? Jest, itekako", piše analitičar.
Strancima nedostaje važna detalj
Svojedobno je Winstom Churchill rekao kako "Balkan ima više povijesti no što je može probaviti". U svim analizama (raspada) Jugoslavije, strancima nedostaje upravo ta važna komponenta - kulturološke razlike, opterećenost prošlošću i etnički sukobi. Ili kako je krajem '90-ih formulirao slovenski političar Milan Kučan : "Država u kojoj na jednoj strani imate Laibach, a na drugoj strani se još provodi krvna osveta, ne može opstati"
