Pogledajte kako počinje alkarski dan u domu alajčauša. Sinjska tradicija nalaže da časnu odoru uvijek pomaže odjenuti i ponosna supruga.

"Ponosan sam, obnašam tu dužnost časno, pošteno, ja sam prvi od mog prezimena Filipović Grčić koji je alaj čauš", kazao nam je Ivica. Prije samih pripetavanja, gosti se goste u domu alaj čauša. Uz pjesmu, slavlje, obilje tradicionalnih delicija, svi alkari - sada se pozdravljaju, ali na trkalištu postaju suparnici.

"Zato vam Sinj živi 365 dana u godini, za ovih par sati, da pozovete sve svoje prijatelje, da se ugostite i proveselite taj dan", objasnio je Antonio Šimić, alkarski momak alaj čauša.

"I crni cigo, što bi rekli naši stari, moraš sve zvat i primit, alka ne trpi ni škrtost ni žalost", kazao je Ivica. Da je alajčauš najbolji domaćin u cetinskoj krajini zna se i na Sardiniji. Ono što je alka u Sinju, to je sardilja u Oristanu. A ovu, 303. alku nisu htjeli propustiti.

Konkurencija posve nepredvidljiva. Pobjednici čoje i bare, iako rođaci, nadaju se i trijumfu na alki. "Nakon Čoje, što reći, teško je, fešta je trajala malo duže, ali danas je adrenalin proradio tako da će se umor zanemariti", najavio je Ivo Zorica, pobjednik Čoje. Ne samo da ce se umor zanemarit, nego izbora nema, za čast i prestiž mora se pogodit drito u sridu!