U medijima je odjeknula vijest da SDP namjerava angažirati tim američkog PR stručnjaka Alexa Brauna kako bi popravio rejting i imidž predsjednika stranke Davora Bernardića.
Naime, Alex Braun je ime za koje smo već imali prilike čuti. Radi se o čarobnjaku za kampanje koji je vodio izbornu kampanju SDP-a 2015. godine kada je na čelu stranke bio Zoran Milanović.
SDP izbore nije dobio, a čarobnjak za kampanje nije najbolje upakirao proizvod i prodao ga glasačima, bez obzira na činjenicu da su njegovi dotadašnji klijenti bili Tony Blair i Hillary Clinton, političari iz malo veće lige.
Pa Braun je ipak 2014. dobio nagradu od američkog udruženja političkih konzultanata za konzultanta godine za međunarodne kampanje, može li mu se s Bernardićem dogoditi posklizavanje kao s Milanovićem? Hoće li kampanja za proizvod zvan Bernardić polučiti iste uspjehe kao i Bernardićeva kampanja za kupovinu domaćih proizvoda? Može li, u konačnici, itko učiniti da Bernardić napokon prestane biti izgubljen u svemiru?
Kako bismo odgovorili na ova pitanja, valjalo bi se poslužiti Bernardićevim trikom i ne razmišljati previše. Potrebno je samo prisjetiti se svih njegovih gafova koje je u svojoj karijeri napravio i odgovori na ova pitanja nameću se sami od sebe.
Kola nizbrdo, naime, krenula su ovoga travnja. Da je bar sve počelo na "prvi april", pa bismo mogli reći kako je sve to jedna dobra šala. Bernardić je početkom travnja na društvenim mrežama objavio svoju sliku na kojoj s "cool sam" osmijehom pozira u automobilu, pretpostavljam, vezan na suvozačkom sjedalu i u lijevoj ruci drži Dorininu čokoladu.
"Zaštitimo hrvatske proizvođače! Priključite se našoj kampanji i zajedno podržimo naše proizvođače! Kupi naš proizvod, stavi sliku i #kupujmonase. Pokažimo svima koliko smo inovativni i poduzetni", napisao je Bernardić, ili ljudi koji već vode njegove mreže. Samo par dana kasnije, nakon čokolade, treba preći i na nešto kiselije - konkretno, zelje.
"Ako je Dorina bila hit, kakvo će to tek biti zelje! Hvala prijateljima u Ogulinu", napisao je Bernardić ispod još jedne slike koju je objavio na mrežama, a na kojoj se nalazi pakirana glavica kiselog zelja.
Bio je to Bernardićev odgovor na propadanje Agrokora - najvažnije, ako je suditi po zakonu kojim ga se išlo zaštititi i strahu na političkoj sceni koji je izazvao, hrvatske tvrtke. Bernardić je tada praktički sam sebi nalijepio metu na čelo i našao se na nišanu medija i javnosti.
Toga travnja svjedočili smo i najvećoj političkoj krizi u hrvatskoj novijoj povijesti. Plenković je hladno i beskompromisno razrješio dužnosti tri MOST-ova ministra i uzdrmao temelje Vlade koje je ionako činila slabašna veza HDZ-a i Mosta koji su se, kao što znamo, rastali na pomalo nekorektan način, kako to već biva među supružnicima kada drugi put pokušaju obnoviti svoj ionako propali brak.
Tog dana Bernardić je poručio kako njegova stranka "neće sudjelovati u preslagivanju Vlade" i da je "SDP spreman preuzeti odgovornost za Hrvatsku". Njegove riječi možda nisu zvučale uvjerljivo, ali njegov angažman na društvenim mrežama, konkretno Twitteru, bio je zaista iskren.
U jeku najveće krize Vlade, šef oporbe uzima u ruke mobitel ili laptop i pokušava odgovoriti Plenkoviću na prozivke poručivši kako će napraviti selfie s kojim god proizvodom kako bi potaknuo kupovinu domaćih proizvoda, a već u idućem navodi kako je Twitter digitalna agora, da bi vrhunac njegovog angažmana na Twitteru bile točno ove riječi: "Zagreb je lijep po kiši."
Sve je to izgledalo kao da Bernardić, zapravo, priprema knjigu savjeta pod nazivom "Kako se osramotiti na Twitteru", jer upravo je njegov pristup krizi u javnosti i kod osoba koje podržavaju SDP okarakteriziran sramotnim.
Sramotno je okarakterizirano i njegovo znanje matematike. U emisji N1 televizije pod nazivom Točka na tjedan, Bernardić je gostovao kod voditeljice Nataše Božić i pokušao joj dokazati da ima dovoljno ruku u Saboru za opoziv Zdravka Marića. Bernardić je u ruke uzeo olovku i papir i počeo računati glasove pred voditeljicom, no kada mu je ona počela pisati koliko glasova ima MOST, a koliko HNS, on joj je, očito revoltiran što ga ispravlja, vratio papir i rekao da piše sama.
"Vidim da se igramo brojke i slova pa Vi upišite, neću vam oduzimati vrijeme", rekao je revoltirani Bernardić, nakon čega mu je voditeljica odvratila da nema 76 glasova, što god zbrojili. Dogodi se svakome, svi se lako zbunimo prilikom računanja, pogotovo u Hrvatskoj gdje mnogi žele više. Ipak, to se ne bi trebalo dogoditi Bernardiću.
"Nakon završetka osnovne škole, Davor upisuje Tehničku školu Nikola Tesla, gdje je pokazao značajno zanimanje za matematiku i fiziku. Tako je za vrijeme srednjoškolskoga obrazovanja bio dvostruki državni prvak (1996. i 1998.) i doprvak u fizici (1997.)
Bio je član reprezentacije na međunarodnim natjecanjima i Fizikalnoj olimpijadi. Zbog novčanih nedostataka u obitelji, od 15. godine zarađivao je radeći razne poslove, dajući instrukcije iz fizike, matematike, kemije, a kasnije i elektrotehnike. Diplomirao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a tijekom studija bio je proglašen studentom generacije" - podaci su to koji se navode na Bernardićevoj Wikipedija stranici, koju zbog uređenosti svakako treba pohvaliti.
Bio bi to dovoljan razlog da mu se gaf s matematikom nikad ne dogodi, ali već početkom svibnja, kada se raspravljalo o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću, Bernardić je u Saboru, tijekom sjednice održao je govor koji nije imao pretjerane veze s Marićem, a ni s realnošću.
"Sjećam se tog blagog pogleda i dubokog glasa moga oca koji me podragao po glavi kao da me želi smiriti kada je odlazio u rat i rekao "sve će biti u redu". Prolazile su godine, dani, prolazile su ljudske sudbine. Sudbine koji su postajali ljudi bez posla, umirovljenici bez zaštite, čak nas je česta škripa guma BMW-a u kasnim devedestima podsjetila da neke stvari nisu krenule dobro", uvodne su to Bernardićeve riječi nakon kojih je, izazivajući osmijeh kod one šačice gledatelja koji iz nekog neobičnog razloga gledaju Sabor i pokojeg saborskog zastupnika, nastavio lamentirati o teškoj situaciji u Agrokoru. Pogađate, nitko ga nije shvatio pretjerano ozbiljno.
Zbog svih tih poteza, SDP-ovci su bili, a još uvijek su, ogorčeni i bijesni na Bernardića. Ova politička neugoda ubrzo je pala u zaborav, sve se vratilo natrag u kolotečinu, a Bernardić je, koristeći isti trik Kolinde Grabar-Kitarović nakon zaista upečatljivog javljanja ispred ograde Bijele kuće, nestao. Sve goruće teme tjednima nije komentirao.
Dugo, zaista toplo, u Dalmaciji pakleno ljeto, Bernardić je nekako preživio. No, taman krajem kolovoza, kada se ostaci one radničke klase, prirodni glasači stranke ideološkog opredijeljenja kao što je SDP vraćaju s godišnjeg odmora koji su jedva platili teško zarađenim novcem, ne raspravlja se o njihovoj budućnosti već se u još jednom ideološkom obračunu miče Titov trg.
Bila je to mina na koju je Bernardić nagazio s obzirom na gafove za koje je odgovorna okupljena masa na prosvjedu na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, čiji je suorganizator SDP. Posljednji metak u koljeno Bernardić si je zadao upućivanjem čestitkeVelimiru Bujancu, novopečenom mladoženji koji je na svom vjenčanju dobio poklon bolji od Bernardićeve čestitke - ploču sa svojim omiljenim, kako ga voli nazivati, zločincem.
Razumnom čovjeku s manirima ova činjenica ne bi uopće smetala. Pa sasvim je pristojno nekome čestitati na vjenčanju makar stavovi te osobe bili dijametralno suportni od vaših. Ali ipak, kada to napravite kao vođa najveće oporbene stranke u Hrvatskoj, koja se često nalazi na meti čovjeka kojem je Bernardić čestitao, i koji SDP često počasti nekim epitetom, onda očekujte žestoke kritike vlastite stranke i javnosti.
Teško je, zbog sveg navedenog, vjerovati da čarobnjak za kampanje Alex Braun može spasiti imidž i rejting Bernardića, čovjeka koji je, uz sve pobrojane gafove, imao još neke, pogotovo kada se samo prisjetimo mlake reakcije na Sauchino priklanjanje HDZ-u. Braun može pokušati, jer ako uspije, bilo bi to dobro radi zdrave demokracije, barem ove prividne, političkog pluralizima i potrebe za, naglašavam, konstruktivnom oporbom koje trenutno u Saboru nema, a vjerojatno tako skoro neće ni biti.
SDP, između ostalog, u očima javnosti pati zbog kulta ličnosti jer istaknute figure, kao što su to bili Račan i Milanović, više nema, a Bernardić ipak nema taj kapacitet. U konačnici, cijela situacija u SDP može se opisati, ironije li, porukom koja je stajala na jednom transparentu tijekom prosvjeda protiv skidanja ploče na, sad već bivšem, Titovom trgu: "Poslije Tita dopala nas kita". Pametnom dosta.
