Premda njeno povlačenje po stranicama žutog tiska beskrajno iritira, mora se priznati da Lily Allen za takvo prenemaganje ipak ima pokrića.

Njen zarazni i, pogotovo u tekstualnom smislu, inteligentni pop predstavlja osvježenje kakvog na otočkoj sceni nije bilo već godinama, a većinu     propusta prvijenca "Allright, Still" uspjela je ispraviti novim albumom "It's Not Me, It's You". Temelj svega i dalje predstavlja modificirani i prigodno preproducirani ska 2-Tone  genijalaca Specialsa i Madnessa koji sada sve češće "ukrštava koplja" s pop maherima osamdesetih i njihovom neizmjernom fascinacijom sintesajzerima.

Sve to ne bi funkcioniralo bez neodoljivo slatkastog vokala mlade Londončanke koji posebno efektno zvuči kad pjeva sarkastične stihove poput onih u "Not Fair", najboljoj stvari na albumu i brutalnom obračunu s nedovoljno kompetentnim ljubavnikom.

Vrlo ujednačen materijal pri kraju ploče se ipak malo potrošio te zahvaljujući neuvjerljivom finalu "Him" i "He Wasn't There" Allenovoj za dlaku oduzeo prvo remek-djelo karijere.                           

Unatoč tome, ova klinka je sposobna za najveće stvari.