Premda njeno povlačenje po stranicama žutog tiska beskrajno iritira, mora se priznati da Lily Allen za takvo prenemaganje ipak ima pokrića.
Njen zarazni i, pogotovo u tekstualnom smislu,
inteligentni pop predstavlja osvježenje kakvog na otočkoj sceni
nije bilo već godinama, a većinu
propusta prvijenca "Allright, Still" uspjela je ispraviti novim
albumom "It's Not Me, It's You". Temelj svega i dalje
predstavlja modificirani i prigodno preproducirani ska
2-Tone genijalaca Specialsa i Madnessa koji sada sve
češće "ukrštava koplja" s pop maherima osamdesetih i
njihovom neizmjernom fascinacijom sintesajzerima.
Sve to ne bi funkcioniralo bez neodoljivo slatkastog vokala mlade Londončanke koji posebno efektno zvuči kad pjeva sarkastične stihove poput onih u "Not Fair", najboljoj stvari na albumu i brutalnom obračunu s nedovoljno kompetentnim ljubavnikom.
Vrlo ujednačen materijal pri kraju ploče se ipak malo potrošio te zahvaljujući neuvjerljivom finalu "Him" i "He Wasn't There" Allenovoj za dlaku oduzeo prvo remek-djelo karijere.
Unatoč tome, ova klinka je sposobna za najveće stvari.
