Baš kao i u slučaju prethodnog albuma "Playing the Angel", prvo preslušavanje "Sounds Of the Universe" natjerat će vas da se zapitate zbog čega se Depeche Mode više konačno ne raspadnu, no onda ćete otići na njihov zagrebački koncert i poželjeti im da sviraju još jako, jako dugo.
Novi materijal najavljivan je kao povratak korijenima, što su i potvrdili u studiju koristeći analogne sintisajzere, arhaične ritam-mašine i ostatak arsenala iz osamdesetih. U danima kad je takav instrumentarij predstavljao zadnje čudo tehnike, Depeche Mode je, za razliku od danas, znao napisati dobru pjesmu, a sad im to ne uspjeva čak ni kad u rukama imaju vrlo interesantnu melodijsku liniju, poput one u uvodnoj "In Chains".
Tako se odličan uvod "Little Soula" i "Peacea" pred našim ušima raspada u mračno elektronsko ništavilo, a nastupni singl "Wrong" uz nešto više inspiracije Martina Gorea mogao je postati "Policy Of Truth" ili "Everything Counts" 21. stoljeća.
"Zvukovima svemira" dominiraju teški, depresivni beatovi, što ujedno znači da mu opako nedostaje hit, pjesma dovoljno jaka da je pamtimo barem onoliko koliko smo pamtili umjereno uspješne "Walking In My Shoes" ili "Freedom". Producentski dio posla odlično je odradio Ben Hillier čime je postao i jedini pravi pozitivac ove priče te u nama probudio žaljenje što s grupom nije surađivao u vrijeme kad su ih muze posjećivale znatno češće.
Tržišni uspjesi te vjerno i brojno sljedbeništvo već više od desetljeća prikrivaju činjenicu da Depeche Mode gubi snagu iz albuma u album. Jedino gdje ih se još uvijek isplati pogledati je pozornica pa koncert u zagrebačkoj Areni 21. svibnja u svakom slučaju nemojte propustiti.
