Pobjeda Baracka Obame oduševila je The Bossa do te mjere da je snimio vjerojatno najmekši album svoje karijere u kojem je njegova vječna potreba za popravljanjem doslovno svega što ne valja na ovom svijetu jedva primjetna.
"Working On A Dream" nedvojbeno predstavlja razočaranje, no prvenstveno iz razloga što dolazi nakon niza izdanja koja u svakom pogledu ulaze u sam vrh opusa "najvećeg od najvećih". Radovi sa Seeger Sessions Bandom dokazali su da arhaični američki folk drži počasno mjesto i u vrijeme interneta i iPOD-a, a briljantni "Magic" uvjerio nas je da Amerika nije samo Bush i da za nju još ima nade. Novi album je upravo ono što njegovi prethodnici ni u najlošijim trenucima nisu bili - običan i prosječan.
Naravno, i takav osrednji Springsteen još uvijek će pomesti pod sa većinom konkurencije - uvodna "Outlaw Pete" bi, da je živ, velikom Johnu Fordu mogla poslužiti kao inspiracija za neki klasični vestern, akustični finale "The Last Carnival" sadrži neke od najljepših stihova koje ćemo čuti ove godine, a i između njih nailazimo remek-djela poput "Life Itself" ili prekrasnog folka "Tommorow Never Knows" kojim je ponovno odao počast vječnom uzoru Peteu Seegeru.
Nastavak "potrage za snom" sveo se na himnični, ali pomalo isforsirani pop-rock u kojem Bruce zvuči kao da potkrada sam sebe. Sve je to razumljivo i samo po sebi opravdavajuće, ali što možemo kad nas je kvalitetom posljednjih izdanja toliko razmazio.
