Mladi nastavnici povijesti, koji nakon odrađenih godinu dana u školama polažu stručni ispit pred višim savjetnikom Agencije za odgoj i obrazovanje Timurom Križakom, pismom su se obratili nadležnim institucijama, između ostaloga i spomenutoj Agenciji, zbog kako kažu neviđenih pritisaka, omalovažavanja i diskriminacije, koju su doživjeli dok ih je "viši savjetnik" rušio.
Riječ je, kako nastavljaju, o netransparentnosti rezultata, vrijeđanju i uvođenju kulta straha, a kroz to nastavnici prolaze kroz obavezni ispit, koji ujedno sami plaćaju više od 600 kuna. Znakovito je i da od 15-ero mladih i obrazovanih kandidata tek jedan od njih polaže ispit, piše Dnevno.
Alarmantni apel prenosimo u cijelosti:
“Poštovana Agencijo za odgoj i obrazovanje, ovim putem Vam želim poslati svoju pritužbu na provođenje stručnog ispita iz nastavnog predmeta povijesti u Zagrebu. Obraćam Vam se općenitim nazivom jer ne znam kome poslati svoju pritužbu. Na Vašoj internetskoj stranici stoji niz imena na koje bi ovo pismo moglo biti naslovljeno, međutim među nizom imena ne nalazim niti jedno koje je odgovorno za pritužbe osoba koje polažu stručne ispite. A takvih ima, znate li?! Jeste li upoznati sa situacijom s kojom se susreću profesori povijesti bez stručnog ispita, prisiljeni na suočavanje s višim savjetnikom Timurom Križakom?
Vjerujem da jeste. Je li vas briga? Vjerujem da nije. Sada sigurno mislite, tko je ovo i zašto uopće piše ovo pismo, zašto Vam se obraćam ovakvim osornim i pomalo bezobraznim tonom? Evo, pojasnit ću. Nakon završene osnovne, a zatim respektabilne srednje škole, diplome s jednako priznatog Sveučilišta i stečenog akademskog naziva magistra, te rada u školi dolazim do polaganja svog stručnog ispita. Priprema je bila neophodna i potpuna, pročitana literatura, detaljno pisane pripreme, izvježban sat, kontaktirane kolege… No, ništa od toga nije bilo dovoljno da bi ispit bio položen.
No, krenimo redom kako biste uvidjeli zašto pišem ovu pritužbu. Pisat ću u nekoliko točaka radi jasnijeg uvida.
1. Stručni skup za pripravnike je zadnji put u Zagrebu organiziran u 12. mjesecu 2016. godine.Poslije toga nije bilo skupova. Nije mi jasno iz kojeg razloga. Pretpostavljam da je stav AZOO-a da nam ne trebaju. Što bi se moglo saznati na skupu? Samo informacije koje bi pomogle kandidatima položiti stručni ispit. Potpuno nepotrebno.
2. Tko je naš mentor? Kome se možemo obratiti, tko nam može pomoći prilikom odabira literature, postavljanja ishoda, artikulacije nastavnog sata? Ime mentora smo saznali gotovo u trenutku pisanog dijela ispita. Pa nije li logično da učitelji/nastavnici s manje iskustva mogu pitati svoje starije iskusnije kolege za pomoć?!
3. Obrazac pripreme…jedno pitanje od velike važnosti našem višem savjetniku. Iako svaki obrazac ima gotovo identične stavke koje se moraju ispuniti, naš mora biti poseban. Jer kako bi preživjeli bez grafičkog prikaza nastavnog sata? Kako bi naš viši savjetnik preživio da nije naglasio kako su kandidati informatički nepismeni i kako ne znaju naći obrazac pripreme na stranicama Agencije.
4. Svi se pitamo zašto su imena kandidata koja izlaze na rokove u Zagrebu tajna?! Ako su za sve ostale gradove jasno objavljeni popisi kandidata, datumi polaganja, teme… Zašto su kandidati u Zagrebu tajni? Kandidate se zove osobno telefonom, pa se svakom pojedinom šalje e-mail o temi i datumu polaganja sata. Čemu takav odnos?
5. Ponašanje višeg savjetnika prema kandidatima je jedna posebna tema. I sad kad se sjetim svog usmenog dijela prođu me trnci. Zrelu, odraslu osobu prođu trnci kad se sjeti ispita. Je li tu išta čudno? Ponižavanje, vrijeđanje, diskriminacija, nejasni argumenti, podsmjesi, cinizam – sve su to obilježja usmenog dijela stručnog ispita. Zašto itko misli da ima pravo poniziti drugu, jednako vrijednu osobu istog stupnja obrazovanja i građanina iste zemlje?! Tko mu daje to pravo? Jeste li svjesni da smo mi svi kolege? Činjenica da su kandidati za stručni ispit u inferiornom položaju zbog manjka iskustva i nepoloženog stručnog ispita nikome de daje pravo da se prema kandidatima ponaša kao da su manje vrijedni. Nisu! Jednako su ljudi kao i cijenjeni gospodin Timur Križak.
Jednako su nastavnici. Jednako su akademski građani. Nije li čudno da je prolaznost kandidata na stručnom ispitu iz povijesti toliko mala? Nitko se nije zapitao zašto po roku prođe 1-2 kandidata. Pa zar su naši fakulteti tako loši, naši profesori metodike ne znaju predavati, škole u kojima radimo nas ne znaju dodatno obučiti i pripremiti? Ako je tome zbilja tako, onda zaista nešto nije u redu u našem školskom sustavu. Ovo je samo jedan mali dio onoga što kandidati proživljavaju prilikom polaganja svog stručnog ispita. Ono što nakon tog ispita ostaje je samo jedan gorak okus u ustima zbog činjenice da je nakon monologa višeg savjetnika u sobi bila tišina… Tišina od strane drugih članova komisije, tišina od strane kandidata.
Ta tišina je nastala zbog istog razloga iz kojeg ovo pismo neće biti potpisano. Iz straha, straha od odmazde, činjenice da ako se sazna moje ime i prezime nikada stručni ispit neću položiti. Vjerujem da ovo pismo neće ništa promijeniti, no moralo je biti napisano. Ništa ne uvjetujem niti išta tražim, osim da se prema kandidatima ponaša dostojanstveno i u skladu sa situacijom. Nitko od nas ne traži prolaz bez truda, vjerujte mi. Svi smo uložili trud u naše obrazovanje, to i radimo gotovo cijeli život. Napokon, našu i Vašu djecu, učimo tom ponašanju", napisao je jedan od kandidata.