Statistike pokazuju kako Hrvati najduže ostaju živjeti s roditeljima, i to u čitavoj Europskoj Uniji. Na prvu je lako donijeti zaključak kako se mamini sinovi ne daju tako lako od mamine kuhače i pegle, ali zagrebali smo malo dublje u razloge zbog kojih vaš sin još uvijek živi s vama.
Nema do maminog ručka, ali lako bi bilo kad bi on bio glavni razlog zbog kojega se mladi ne daju od doma.
Recimo Ivan ima 28 godina i diplomu u džepu. Pogađate, živi s mamom i tatom, ali zato što sve do prošlog mjeseca nije imao stalan posao.
"Nije bila u pitanju nikakva lijenost. Ja bih rado da sam se mogao odseliti i osnovati vlastiti život, ali to na žalost zbog financijske situacije koju sam imao dok nisam imao stalni posao je bilo nemoguće", govori Ivan Nekić iz Zagreba.
I kao takav slika je većina mladih u našoj zemlji, u kojoj čak 59% onih starih od 25 do 34 godine živi s roditeljima. U Europskoj Uniji taj je prosjek upola manji, dok u Skandinaviji tek svaka deseta osoba do 34. godine ostaje s roditeljima.
U mnogim europskim zemljama nepisano je pravilo da nakon srednje škole rentaš stan s prijateljima.
"To nije kod nas u našoj kulturi. Mi smo još uvijek tradicionalna zemlja. Imamo dio tradicijskog odgoja, imamo tradicijsku postavljenu obitelj gdje se mi svi moramo brinuti jedni za druge", rekla je profesorica ekonomske sociologije Zdenka Damjanić.
A to utječe na društveni život mladih koji ne mogu biti potpuno slobodni.
Pitali smo žene bi li im smetalo da, primjerice, im se svidi dečko koji ima 30 godina i živi s mamom.
"Naravno da bi mi smelalo. Takvi muškarci nisu osamostaljeni. Ja od trinaeste živim samostalno, bez roditelja, pa ne bi bili na istoj razini", odgovorila je Kristijana.
"Ako sam ja samostalna osoba od 18 godina, a on s 30 godina živi s roditeljima, ja ne znam o čemu bi mi mogli razgovarat. Koja je naša zajednička vizija života? Ja bi trebala biti njegova mama, sestra ili što već i pomagati mu kroz život dok se on osamostali?", zapitala se Željka.
Prvi se u Europi osamostaljuju Šveđani. U
potragu za svojim životom u prosjeku kreću s 21 godinom.
Danci, Luksemburžani i Finci prije 22. godine
odlaze u bijeli svijet.
Punih deset godina nakon njih, na samostalnost se odluče
Hrvati i Maltežani koji su do tada dočekali 32
godine starosti.
"Krivi su roditelji koji ih ne uče da se moraju osamostalit i radit. To je u drugim zemljama potpuno drugačije. Kod nas je pravilo uči sine, uči da ne bi moro radit", smatra Marica.
Na pitanje što mu je najviše nedostajalo u prvom periodu, Gabrijel odgovora mamina kuhinja: "Studenti došli ovdje, hrane fali uvijek. Navikneš se. Al dobro, sad sam se već snašo".
Mnogi se, na žalost, snalaze iseljavanjem jer kod nas su gorka stvarnost neredovita zaposlenja, male plaće, nedostupni krediti i visoki troškovi stanarina.
"Imate i drugi slučaj, da sve veći broj obitelji i roditelja sa svojim prihodima ne može preživljavati, pa se onda stvara duži ostanak mladih koji sve novce stave na hrpu, podijele režije i tako se preživljava", objasnila je Damjanić.
A koje su najbolje stvari kad živiš s roditeljima?
"Definitivno što ne moraš brinuti o ručku, što će te uvijek dočekati ručak ili će ti se poslati na posao ako ideš. Veš, roba, uvijek sve ispeglano, pospremljeno, ima tu puno stvari oko kojih se ne moraš brinut. Isto tako i plaćanje režija jer znaš da će to biti pokriveno i da se ne moraš brinuti za te stvari", pojasnio je Ivan.
Nakon našeg razgovora, Ivan će ići doma kod mame na večeru jer taj luksuz imat će još neko, i sam se nada ne baš dugo vrijeme.
