Sve je počelo još davne 1989. kada Hrvati po prvi put okusili mogućnost biti član hrvatske političke stranke. Te godine osnovane su čak tri stranke. Bile su to Hrvatska demokratska stranka, osnovana 11. travnja 1989, (stranka je neaktivna od 2005.), zatim Hrvatsko socijalno-liberalna stranka (HSLS) osnovana 20. svibnja te Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) osnovana 17. lipnja.
Već sljedeće godine niknulo ih je još 28, a od tada im broj samo raste. Trenutno ih imamo 162, a glavni krivac je Zakon o političkim strankama koji nije mijenjan od ’93. Radi se o jednom od najliberalnijih zakona o osnivanju stranaka u Europskoj uniji, a Hrvati nisu trošili vrijeme i odlučili su iskoristiti sve blagodati tog zakona. Dakle, najmanje 100 ljudi koji želi iskusiti čari političkog sustava Hrvatske iz prve ruke može osnovati stranku i punopravno se natjecati na izborima.
Kada bi došlo do izmjene Zakona, kao što se u jednom trenutku i razgovaralo, i da se uvede preduvjet da stranka mora imati barem 500 članova. Iz registra bi automatski bilo izbrisano više od polovice njih.
Ljubav prema strankama i mišljenje da je učlanjivanje neophodno za uspjeh samo je tijekom godina rasla što potvrđuje i najnovije istraživanje Promocije plus koje je provedeno ekskluzivno za RTL Hrvatsku.
Saznali smo da čak više od pola hrvatskih građana (52,8 posto) smatra da je za uspjeh u životu važnije biti u političkoj stranci nego biti dobro obrazovan. Kada bi smo malo dublje analizirali dobivene podatke to je stajalište češće rasprostranjeno među muškarcima (56 posto) nego među ženama (49,8 posto). Isto tako s tom tvrdnjom se najviše slažu zrelije dobne skupine te oni sa srednjim i nižim obrazovanjem, a najviše dolaze iz velikih urbanih središta te najčešće žive u Dalmaciji, Slavoniji i Središnjoj i gorskoj Hrvatskoj.
Sada je potvrđeno ono oko čega se uvijek polemiziralo: treba li biti u partiji da ti bude dobro u životu? Očito većina tako misli, a neki su stvari i uzeli i u svoje ruke. Pa se postavlja pitanje koliko je zapravo Hrvata onda učlanjeno u partiju?
"To nije nov podatak i takvo raspoloženje je rekla bih uvriježeno među hrvatskim građanima. Razlog je prije svega percepcija korumpiranosti društva koja je u Hrvatskoj visoka", kazala je dr.sc. Marijana Grbeša-Zenzerović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti. Naime, prema indexu percepcije korupcije, Hrvatska se nalazi pri dnu ljestvice u Europskoj uniji. Pri tom treba naglasiti da se ovdje radi o percepciji korupcije, a ne o stvarnoj korupciji.
"Dojam kojeg građani Hrvatske imaju je da je korupcija zastupljena i to doprinosi dojmu da je za posao potrebno stranačko zaleđe, odnosno, da prolaziš ako pripadaš opciji koja je tog trenutka na vlasti. Drugi bitan faktor je institucionalno povjerenje koje je u Hrvatskoj strahovito nisko. Hrvatski građani ne vjeruju mainstream institucijama, ne vjeruju Vladi, Saboru, pravosuđu, političkim strankama", pojašnjava profesorica Grbeša-Zenzerović .
No, s druge strane, da je članstvo u stranci bitno za uspjeh, najsnažnije je zastupljeno među građanima srednje dobi. To znači da mlađi ljudi ipak smatraju da su za uspjeh važni neki drugi faktori, što je dobro, smatra naša sugovornica.
Stranke bi trebale čuvati podatke, prikupiti privolu od svih svojih članova prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka. To znači da bi nakon obrade trebali znati točan broj članova svih stranaka u Hrvatskoj, no naše stranke to još uvijek nisu obradile pa ne možemo znati koliko je hrvatskih građana zapravo u stranci.
Međutim, otprilike se može procijeniti na temelju dostupnih podataka s kojima su u javnost izašle same stranke.
Hrvatska demokratska zajednica trenutno ima najviše članova, oko 211.000. Zatim slijedi HNS s oko 39.000 članova, a tisuću manje ima HSS. Četvrta stranka po redu je vodeća stranka oporbe SDP s 32.000 članova. Sljedeće su: HSLS (17.000), HSU (11.000), SDSS (10.100), Narodna stranka – reformisti (9000), IDS (7300).
Ostale stranke koje su dale podatke o članstvu imaju manje od tisuću članova (GLAS, Most, HDSSB), dok broj članova političke platforme Možemo! nije poznat.
Podatak koji najviše iskače je činjenica da HDZ ima značajno veći broj članova od ostalih stranaka. Čak 6 posto punoljetnih građana je dio vodeće stranke. Pa nas je zanimalo kako stoji HDZ u odnosu na stranke u drugim državama. I ne biste vjerovali, ali upravo je HDZ 100. po redu stranka u svijetu po broju članova. Treba uzeti u obzir da Hrvatska trenutno ima samo 3,8 milijuna stanovnika i ne može se po tom pitanju mjeriti s, na primjer, Indijom čija je vodeća stranka prva na popisu.
Kada smo malo bolje analizirali popis primijetili smo da je najveća stranka u Europi ona Vladimira Putina (Ujedinjena Rusija), a odmah slijedeća po redu je Srpska progresivna stranka Aleksandra Vučića. Zatim slijede Austrija, Francuska, Rumunjska, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Italija. Dok je HDZ na 15. mjestu u Europi, ali ipak smo u nečemu prvi – kada bi se uzeo u obzir broj stanovnika i broj članova stranke, HDZ nema konkurenciju.
U našem razgovoru na velik broj članova HDZ-a se osvrnula i profesorica Grbeša-Zenzerović koja kaže da je HDZ izrazito specifična politička opcija koja se iz pokreta transformirala u stranku i tome treba pripisati njezinu povijesnu masovnost. "Ovaj podatak puno govori ako znate da britanska Konzervativna stranka ima isto toliko članova, oko 200.000 na 67 milijuna ljudi", naglasila je profesorica.
Trebamo uzeti u obzir da u Hrvatskoj djeluje još 149 drugih stranaka i neovisnih biračkih lista i udruga građana koje nastupaju politički i sudjeluju u izborima na lokalnoj i regionalnoj razini. Kada bi smo to sve otprilike zbrojili dobili bismo podatak da je oko 400.000 hrvatskih građana član stranke. Točnije više od 12 posto od ukupnog broja punoljetnih koji imaju biračko pravo.
Kada bismo usporedili podatke s drugim europskim zemljama odnijeli bi srebro jer samo je Austrija (13,5 posto) bolja od nas, prema međunarodnoj studiju "Organizing Political Parties: Representation, Participation, and Power" iz 2017. Knjigu u kojoj je analizirano nekoliko europskih država uredili su na dr. Susan E. Scarow, dr. Paul D. Webb i dr. Thomas Poguntke.
"Austrija je specifična zemlja u ovom pogledu, izdvaja se od ostatka Europe", ističe naš sugovornik dr.sc. Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti.
Austrija je iznimno klijentelističko društvo. Iako je to korporativno kapitalistička zemlja, čak 75 posto privrede je u državnom vlasništvu, pa je stranačka iskaznica, kaže Čular, često i ulaznica u gospodarstvo.
"Članstvo u strankama je već desetljećima u padu u mnogim zemljama iz niza društveno-političkih razloga, od transformacije tradicionalnih političkih rascjepa do modernizacije društava, koja je doprinijela slabljenju tradicionalnih društvenih veza", kaže Grbeša-Zenzerović.
Ovo pokazuje kako građani još nisu došli do više razine razvoja demokratskog i političkog društva. Hrvatska je politički jako mlado i tranzicijsko društvo koje se još nije oslobodilo tegoba bivšeg socijalističkog sustava u kojem je članska iskaznica Komunističke partije osiguravala zaposlenje i sve tomu slično, ono što zovemo uhljebizmom.
"Kao glavni razlog zašto su ljudi uključeni do te razine u političke stranke je tip tranzicije i pokretački nacionalizam koji se transformirao u glavne stranke. No, činjenica je da zemlje s visokim udjelom članstva u političkim strankama istodobno pokazuju intenzivne karakteristike klijentelizma, i to nije slučajno, ali nije jedino objašnjenje", smatra dr. Čular.
Postoji grupacija država s kojima Hrvatska dijeli sličnu statistiku. "To su postjugoslovenske države gdje postoji nadprosječan broj ljudi uključen u političke stranke“, objašnjava Čular.
Upravo bivše jugoslavenske države doista bilježe maksimalnu gustoću članstva, s iznimkom Slovenije.
Makedonski profesor Jovan Bliznakovski u svojoj doktorskoj disertaciji: "Vote Selling, Party Serving and Clientelist Benefit-Seeking: Citizen Engagement in Political Clientelism in the Western Balkans" predstavio je podatke koji potvrđuju da jugoistočne balkanske zemlje imaju iznadprosječan postotak stanovnika koji su dio političke stranke.
Trenutno je oko 10 posto stanovništva na zapadnom Balkanu dio političke stranke. Podsjećamo, na razini ostatka Europe brojka se kreće oko 3,5 posto. Najviše prijavljenih je u Sjevernoj Makedoniji (13,3 posto) i Bosna i Hercegovina (10,1 posto). Ispitanici u druge četiri zemlje prijavile su stranačko članstvo ispod regionalnog prosjeka: 9,7 posto u Srbiji, 9,6 posto u Crnoj Gori, 9 posto na Kosovu i 7,9 posto u Albaniji. Dakle, Hrvatska bi bila ponovno na drugom mjestu, što znači i da smo i iznad balkanskog prosjeka.
Bliznakovski je u istraživanju napisao kako je klijentalizam široko prisutan u društvima zapadnog Balkana i čini se da ima značajan učinak na političke ishode. "Podaci ukazuju da je klijentelizam prisutan u tolikoj mjeri da utječe na rezultate izbora u svim zemljama regije", piše u istraživanju.
No, kada je doista u pitanju razlog zašto građani žele dobiti stranačku iskaznicu to je gotovo nemoguće provjeriti, tvrdi Čular, jer se najčešće navode motivi ideološke i političke prirode dok se oni klijentelistički i uhljebistički ostaju skriveni.
Dodatno, saznali smo da građani, uz članstvo u političkoj stranci za uspjeh i dobar posao, smatraju da je potrebna i veza, tako barem smatra visokih 58,7 posto hrvatskih građana. To bi mogao biti indirektni pokazatelj razine korumpiranosti i nepotizma u društvu općenito. U ovom stajalištu nema bitnije razlike između pogleda muškaraca i žena, dok među dobnim skupinama je ovo stajalište najzastupljenijeu zrelim dobnim skupinama (40-60 godina) te među niže i srednje obrazovanim.
Činjenica da su u cijeloj Europi stranačka članstva najbrojnija upravo u bivšim republikama Jugoslavije, sama za sebe puno govori. Mentalitet učlanjenja u bivšu partiju ostao je netaknut unatoč raspadu bivše države.
Spaja li građane i stranke klijentelizam, uhljebizam, nacionalizam ili nešto četvrto ni stručnjaci nisu još dokučili. Izgleda da Hrvati jednostavno vole biti dio političke zajednice, od koje možda imaju koristi, a možda i ne. Ili imaju strica/ujnu/tetka/ susjeda/baku/mamu/tatu/kolegu/psa koji je netko i nešto tamo negdje. I nitko već tri desetljeća nije uspio tome stati na kraj jer znate onu tko je bez grijeha neka prvi baci kamen.
