"Njegovo nasilje više nisam mogla izdržati", riječi su kojima je svoju tragičnu priču započela Ivana, koja je gotovo 10 godina trpjela batine, suprugovo sustavno maltretiranje, emocionalno i psihičko.
Kaže da je od straha od udarca znala pred njim padati u nesvijest. Kako bi sve to izbjegla, trudila se život prilagoditi njegovim željama, ali on ju je i dalje vrijeđao i omalovažavao. Sve su to gledala i proživljavala i njezina djeca.
Nije bježala da ne izgubi djecu
"Znala sam već po načinu na koji je hodao što me čeka. Zatim bi krenulo maltretiranje i prijetnje da će mi zabiti nož u srce, a meni je u tim trenucima jedino bilo na pameti gdje su mi djeca", ispričala je za Vjesnik Ivana, dodajući da je sve trpjela zbog stalnih prijetnji da će joj oduzeti djecu te da ih nikada više neće vidjeti.
Uza sve to svoju plaću je morala davati njemu, nije smjela kontaktirati s članovima obitelji i prijateljima, niti susjedima. Vjerovala je da joj nitko ne može pomoći.
Strah da neće dočekati jutro
Jedne je noći u krevet legla s mišlju da neće doživjeti jutro. Zaprijetio joj je da će je rasporiti. Tad je pobjegla. Pozvala je prijatelje koje je uspjela zadržati, te uz njihovu pomoć otišla u Autonomnu žensku kuću Zagreb. Danas je razvedena i kaže da okreće novu stranicu u životu.
Ona je samo jedna osoba od brojnih žena koje su prošle zlostavljanje. U Autonomnoj kući kažu da takvo ili slično zlo prođe čak svaka treća žena u Hrvatskoj.
Tukao i djecu
Ivana je prve znakove zla uvidjela kad je prvi put bila trudna. Tada su "pali" prvi udarci, i to kao odgovor na pitanje kad će nakon posla doći kući. Nasilan je bio i prema djeci.
"Tražio je od mene da ih ja tučem, a kad nisam htjela, onda bi ih on udario", kazala je Ivana.
Zbog velikog straha nikada nije tražila intervenciju policije ni liječnika, a kako je priznala – i on je pazio gdje je udara tako da nikada nije imala modrice po licu. Pred drugima je dobro skrivao svoju naglu narav.
Tri mjeseca da shvati da je slobodna
"Kad sam napokon pobjegla, gotovo da nisam mogla spavati jer me cijelo vrijeme bilo strah da će me naći. Prošla su tri mjeseca kad sam shvatila da sam slobodna i da mi ništa ne može", prisjetila se Ivana prvih dana života u ženskom skloništu.
Kaže da je tada strahovala i od reakcije svoje djece, no kad ih je napokon suočila s istinom, laknulo joj je jer su je podržali. Iako je danas razvedena, a muža više ne viđa, pred njom je još pravna bitka dokazivanja godina zlostavljanja i na sudu.
Vezani članci:
arti-201109221061006 arti-201108160280006 arti-201108110346006 arti-201107070795006 arti-201106110086006
