No, kao posljedica spleta okolnosti to mu je i pomoglo da potom napravi fenomenalnu karijeru o kojoj i danas sociolozi vole raspraviti, a psiholozi u cijeloj priči proanalizirati postupke vinovnika tih događaja.
Riječ je o Paolu Rossiju, talijanskom nogometašu koji je planetarnu slavu stekao na svjetskoj smotri 1982. godine u Španjolskoj. Kad je sa svojim pogocima doveo Azzure posve neočekivano na krov svijeta, pobijedivši pritom redom Brazil, Argentinu, Poljsku i Njemačku.
Italija je prije toga skupinu prošla na jedvite jade, odigravši tri neodlučena ishoda protiv Kameruna, Poljske i Perua. Talijanski izbornik bio je Enzo Bearzot, poznat po svojoj beskompromisnosti u branjenju svojih stavova. Bunkerom je prolazio lagane suparnike u skupini, a posve neočekivano je napao jače od sebe i postao svjetskim prvakom, ponavljamo na sveopće iznenađenje.
Paolo Rossi bio je dvije godine prije toga osumnjičen za namještanje utakmice svog kluba Perugie. Što se zbilo? Perugia je odigrala 2:2 utakmicu protiv Avellina, netko je 'propjevao', doznalo se da je utakmica bila dogovorena, osumnjičeni su bili Rossi i još nekoliko suigrača.
Talijanski nogometni savez promptno je reagirao, kaznio sve osumnjičene s tri godine zabrane igranja nogometa! Bilo je to 1980. godine. No, u travnju 1982. godine na inzistiranje talijanskog izbornika Bearzotta, uz sve moguće lobije, Rossi je pomilovan i uvrštenu talijansku reprezentaciju.
Rossi, koji se pokazao kao izvrstan turnirski igrač još na SP 1978. u Argentini, kooptiran je tako na brzinu u nacionalnu momčad, a još prije toga Rossija su vrbovali za malu cijenu Juventusovi emisari.
Kao suspendiranog su ga za male novce otkupili od Napolija čiji je igrač bio na posudbi u inkriminiranom klubu FC Perugiji. Talijani su dopustili da se uvaži Rossijeva žalba i on je pomalo nepripremljen zbog velike pauze otišao u Španjolsku na svjetsko prvenstvo. I tu je zablistao. Tri gola Brazilu, dva Poljskoj u polufinalu, i jedan Njemačkoj u finalu. Bio je i najbolji strijelac i najbolji igrač tog prvenstva, a FIFA mu je za tu godinu uručila i Zlatnu loptu.
Talijanske tvrtke jednostavno su se natjecale koja će bogatije nagraditi Rossija, i danas taj čovjek ima besplatne cipele, odijela i automobile do kraja života. Rossi je potom imao i sjajnu karijeru u Juventusu, klubu koji ga je kupio dok je bio pod suspenzijom, no ljubav između Rossija u Juventusu trajala je i ranije, kao kadeta već su ga 'snimili', no kako mu je koljeno bilo problematično, sklono ozljedama kad nije igrao u nizu, tako ga je u Juventus počeo zaboravljati. Sjajne igre (Vicenza i Perugia) potakle su iznova interes ljudi iz Torina, a prava prigoda za angažman je došla kad je bio jeftin, dakle pod suspenzijom.
Paolo Rossi se Juventusu doista isplatio, osvojio je s 'crno-bijelima' sve što se osvojiti moglo, ukratko... Dva naslova prvaka (1982. i 1984.), talijanski kup (1984.), Superkup (1984.) i naslov europskog prvaka (1985.) u Bruxellesu nakon tragedije na Heyselu kada je poginulo 40 Juventusovih navijača bježeći u stampedu ispred navijača Liverpoola.
Ta momčad Juventusa s Rossijem, Cabrinijem, Platinijem, Scireom, Gentileom, Boniekom, Tardellijem i vratarom Zoffom jedna je od najboljih klupskih momčadi Europe svih vremena.
Nakon Juventusa Rossi je kratko igrao još u Milanu i Veroni, no bez većih uspjeha. Nogometnu karijeru završio je već u 30. godini.
Tako je optuženi i osuđeni igrač, kasnije rehabilitiran, našao mjesto u svjetskoj nogometnoj povijesti. Čujemo da i danas prima darove od talijanskih tvrtki, pa je bio zanimljiv naslov u jednim talijanskim novinama, ne tako davno.
Paolo Rossi još uvijek ne kupuje cipele.
Što bi ih i kupovao, pa još mu se tako plaća trijumf iz 1982. godine.
