Tamo gdje završava asfalt, za Dragicu počinje - noćna mora. Svaki korak na neravnoj cesti u Bilju kod Osijeka, s teškom distrofijom mišića, za ovu je umirovljenicu mučan. "Puno puta sam ja padala i ozlijeda je bilo mnogo, a unazad dva mjeseca sam pala, to je sad zadnji puta", izjavila je Dragica Nikolić, umirovljenica iz Bilja. Najgore je u jesen i zimu, kad ulica postaje neprohodna. "Hitna pomoć nije u stanju spustiti se zbog vlastite sigurnosti da ne bi propali u tu blatnu kaljužu", kazao je Dragičin sin Željko. Dragicu tad do asfaltiranog dijela moraju nositi sinovi.

"Brat krene sa lopatom i pročisti put, ako nema leda to je odlična stvar jer zna se dogodit da uslijed tog nošenja jedan od nas dvojice izgubi ravnotežu s majkom u naručju pa i pokleknemo i padnemo", dodaje Željko. Nakon nebrojenih pisama, s mirovinom od 1400 kuna, Dragica se odlučila na očajnički čin - dignuti kredit i sama sebi napraviti cestu! U Bilju se upravo gradi novi kružni tok od 5,5 milijuna kuna, koji financiraju općina i županija. Dragičin problem, za njih je riješen nanošenjem tucanika, a načelnik općine vremena nema ni za nju ni za novinare. Takav stav ne čudi udruge invalida. "Pedeset metara od samog centra grada invalidi više nemaju apsolutno nikakvih prav... Ili u selu nema dovoljno zainteresiranih, ili jednostavno nema novaca, ili prijašnje vlasti, možda i sadašnje, probleme invalida ne shvaćaju ozbiljno", smatra predsjednik Saveza invalida Osječko-baranjske županije Željko Perković. Za financijsku pomoć općine se mogu obratiti županiji, no rijetko koja to čini zbog problema invalida. U Dragičinu slučaju radi se o 110 metara seoske ceste koju će nakon 15 godina čekanja, graditi sama.