Nedavno je Školska knjiga objavila knjigu "Monetarna politika Europske središnje banke: ciljevi, institucije, strategije i instrumenti" izvanrednog sveučilišnog profesora ekonomije dr. Dubravka Radoševića. Autor je postkejnzijanac, iskustvo je stjecao radeći u Narodnoj banci Hrvatske, Zagrebačkoj banci, Vladi Republike Hrvatske, Uredu predsjednika Republike Hrvatske i na Ekonomskom institutu Zagreb.
Poznati je kritičar deflacijske monetarne politike HNB-a, zalaže se za duboke ekonomske reforme, kako bi Hrvatska ostvarila brži ekonomski rast i zaustavila negativne trendove. S dr. Dubravkom Radoševićem razgovaramo o njegovoj novoj knjizi, važnosti Europske središnje banke i relaciji prema nacionalnoj središnjoj banci, o uvođenju eura, ali i o držanju HNB-a u slučaju Agrokor.
NET.HR: U svojoj knjizi "Monetarna politika Europske središnje banke", konstatirali ste da se "vodi intenzivna rasprava o izlasku ESB-a iz nekonvencionalne monetarne politike" te se analizira trenutak za primjenu nove, restriktivnije monetarne politike, koja donosi i porast kamatnih stopa. Najavili ste da će to "zasigurno imati znatan negativan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo". Što to konkretno znači za Hrvatsku?
RADOŠEVIĆ: Europska središnja banka imala je više prijelomnih trenutaka. Primjerice, 2009. podcijenila je globalnu financijsku krizu, jer se smatralo da je to "američki problem", te da EU neće biti zahvaćen krizom. Godine 2011. Europska središnja banka je preuranjeno, u pogrešan trenutak, povisila ključne kamatne stope, što je produbilo krizu, koja je tada već bila prenesena iz SAD-a. Tek 2012. godine Europska središnja banka reagirala je, iako sa zakašnjenjem, kada je u svibnju započela ekspanzivnu monetarnu politiku i sa snižavanjem kamatnih stopa. Odmah na početku primjene tzv. nestandardne monetarne politike, Mario Draghi je najavom "Izravnih monetarnih operacija" (OMT program) otklonio sumnje u ireverzibilnost eura, te je vratio povjerenje međunarodnih tržišta kapitala u euro. Kasnije su poduzimane brojne druge monetarne operacije usmjerene na snižavanje kamatnih stopa i otklanjanje rizika nelikvidnosti banaka te kreditnog sloma. O tome opširno piše u mojoj knjizi.
Za Hrvatsku je takva novčana politika značila da smo u osnovi "uvezli" makroekonomsku stabilnost i stabilnost bankovnog sustava. ESB je snažno kreditirao EU banke, čime su indirektno poslovne banke u Hrvatskoj ojačale likvidnost, dok su niže kamatne stope značile povoljni učinak na državni proračun, jer su bitno smanjeni troškovi refinanciranja javnog duga Hrvatske. Ukratko, Europska središnja banka je indirektno, ali pozitivno djelovala na stabilnost Hrvatske. Ako bi došlo do promjena takve monetarno – kreditne politike ESB-a, to bi imalo negativne posljedice za nas. Ali, najnoviji indikatori o usporavanju ekonomskog rasta u EU-u i eurozoni pokazuju da će ESB morati odgoditi povećanje kamatnih stopa, pa možemo očekivati nastavak dosadašnje monetarne – kreditne politike, uz manje korekcije u instrumentima ESB-a.
Dubravko Radošević
NET.HR: Prema posljednjem Eurobarometru čak 56 posto anketiranih u Hrvatskoj protivi se uvođenju eura (40 posto je za, a četiri posto ne zna). Kako vi komentirate takvo neraspoloženje Hrvata prema uvođenju eura u ovom trenutku? Komparacije s prethodnim istraživanjima pokazuju da negativan odnos hrvatskih građana prema euru - raste.
RADOŠEVIĆ: Takvo raspoloženje hrvatskih građana odudara od raspoloženja u zemljama eurozone. Prema podacima londonskog The Economista, dvije trećine građana ima pozitivno mišljenje o uvođenju eura. Međutim, kod nas raste negativno mišljenje o euru pod utjecajem dugotrajne recesije u Hrvatskoj i dužničke krize u eurozoni, kada su zemlje "EU periferije" (Irska, Grčka, Cipar, Španjolska, Portugal, tri Baltičke zemlje, Italija i Slovenija) morale proći bolne programe reformi, u čijem je fokusu bila tzv. "austerity politika", tj. deflacijska fiskalna politika usmjerena na snažno rezanje plaća i mirovina (primjerice, u Grčkoj su mirovine bile snižavane čak devet puta), te demontiranje "socijalne države" (u Grčkoj je, primjerice, javno zdravstvo de facto devastirano), što se naziva “internom devalvacijom”, kako bi spomenute zemlje izašle iz dužničke krize. Dakle, hrvatski građani dobro su shvatili važnost monetarnog suvereniteta Hrvatske i rizike preuranjenog ulaska u nestabilnu Europsku monetarnu uniju.
NET.HR: "Osjećamo da nas u našim nastojanjima da uvedemo euro podržavaju europski partneri, a ta je podrška prisutna zahvaljujući kvalitetnim makroekonomskim pokazateljima Hrvatske te snazi i otpornosti našeg bankovnog sustava", istaknuo je guverner Boris Vujčić na skupu posvećenom petoj godišnjici uvođenja eura održanom početkom siječnja u Latviji. Dakle, guverner Vujčić "gura" priču o euru, a građani su sve više skeptični?
RADOŠEVIĆ: Ali na istom skupu u Rigi, potpredsjednik Europske komisije zadužen za euro, Valdis Dombrovskis, je rekao da "uvođenje eura bez reformi vodi u propast". Dakle, prije uvođenja eura, Hrvatska jednostavno mora uspješno implementirati strukturne refome, te mora izaći iz Europskog semestra, na što upozoravamo, otkako je počela priča o euru u Hrvatskoj.
NET.HR: Također, guverner Vujčić naglašava "kvalitetne makroekonomske pokazatelje Hrvatske" na temelju kojih zagovara uvođenje eura. Smatrate li i vi da Hrvatska ima "kvalitetne makroekonomske pokazatelje"?
RADOŠEVIĆ: Hrvatska ima strukturne probleme te ne ostvaruje realnu konveregenciju, već divergira, zaostaje u odnosu na ključne makroekonomske indikatore Europske unije. Detaljna analiza naših makroekonomskih indikatora, može se vidjeti u izvještaju Europske komisije o vanjskim i unutarnjim makroekonomskim neravnotežama Hrvatske, te u izvještaju o konvergenciji Europske središnje banke za 2018. godinu. Hrvatska je nesporno u strukturnoj krizi. Zato je Hrvatska jedna od svega tri članice Europske unije koje su u Proceduri za otklanjanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža. U Europskom semestru nalazimo se od 2013. godine, dok bismo u tome posebnom režimu nadzora i koordinacije Europske komisije mogli ostati idućih pet do deset godina, zavisno od dinamike provedbe ekonomskih reformi.
NET.HR: Građani i domaći poduzetnici očekivali su da će s ulaskom Hrvatske u EU, banke koje posluju u Hrvatskoj posve izjednačiti svoje poslovanje prema građanima (pa i kamate, itd.) sa standardima koji prevladavaju u zemljama "stare" Unije? Zašto se to nije dogodilo?
RADOŠEVIĆ: Ulaskom u EU dobili smo pristup jedinstvenom tržištu (Single market). Ali, kamatne stope, iako niske zbog novčane i kreditne politike ESB-a, još uvijek su znatno više u odnosu na druge članice Unije koje su u eurozoni, jer je "premija rizika" visoka, zbog strukturne i razvojne krize Hrvatske.
NET.HR: Kakav je vaš stav: je li Hrvatska narodna banka dobro postupala u slučaju Agrokor? Odnosno, je li nacionalna centralna banka trebala reagirati na procese koji su prethodili izbijanju krize u Agrokoru?
RADOŠEVIĆ: Nemamo pouzdane podatke, ali na osnovi medijskih iskaza, može se zaključiti da su zakazale sve regulatorne institucije (HNB, HANFA, Ministarstvo financija). Posebice je zakazala preventivna funkcija regulatora. Poznata je narodna poslovica "bolje je spriječiti, nego liječiti". Također, zabrinjava činjenica da je stvoren paralelni financijski sustav, svojevrsna hrvatska verzija “bankarstva u sjeni” (shadow banking), koji nije reguliran, što je omogućilo disperziju sistemskog rizika Agrokora na znatno širi krug nefinancijskih i financijskih korporacija u Hrvatskoj.
Aktivisti koji kažu da su 'robovi financijskog sistema' prosvjeduju ispred središta ECB-a
NET.HR: U javnosti je s posebnim zanimanjem registrirano da je guverner HNB-a Vujčić, održao više tajnih sastanaka s predstavnicima američkog lešinarskog fonda Knighthead koji je odigrao aktivnu ulogu u Agrokoru. Je li primjereno da se guverner HNB-a uključio u cijeli slučaj na takav netransparentan način? Postoji li ovdje sukob interesa, treba li to istražiti mjerodavno povjerenstvo Hrvatskog sabora?
RADOŠEVIĆ: Opet možemo reći da nemamo pouzdane podatke, ali na osnovi medijskih iskaza, može se zaključiti da su dva od tri takva sastanka bila izvan prostorija HNB-a, a o tome je hrvatska javnost bila upoznata naknadno iz medija, dakle, cijeli proces nije bio transparentan, niti dovoljno pojašnjen, kako bi se otklonile sve sumnje.
NET.HR: Prati li Europska središnja banka na bilo koji način postupanje nacionalnih središnjih banaka u slučaju potresa u kompanijama "od sistemskog značaja", kakvom je proglašen Agrokor?
RADOŠEVIĆ: Agrokor predstavlja tzv. "sistemski rizik" za hrvatsko gospodarstvo, jer bi njegov bankrot imao negativne tzv. spill – over efekte na cijelo hrvatsko gospodarstvo. Takve rizike morala bi pratiti stručna služba Europske komisije, koja se bavi monitoringom članica EU-a u sklopu Europskog semestra. ESB nema takvih ovlasti. Takav način makroekonomske analize trebao bi, čak, imati preventivnu ulogu, odnosno stručnjaci Europske komisije morali bi unaprijed predvidjeti takve vrste rizika. Međutim, ekonomski stručnjaci u Europskoj komisiji, koji prate ekonomska kretanja u Hrvatskoj, u sklopu Europskog semestra i Procedure za otklanjanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža, u svojem izvještaju za 2017. godinu nisu uočili rizik Agrokora kao ključni sistemski rizik Hrvatske. To su učinili tek naknadno, s velikim zakašnjenjem, u svojem izvještaju za 2018. godinu, kada su naveli da je Agrokor najvažniji sistemski rizik za stabilnost Hrvatske.
NET.HR: Što se zbiva s eurozonom? Zašto je zastala reforma, kakve su perspektive eurozone?
RADOŠEVIĆ: Eurozona je u sistemskoj krizi. Naime, jedinstvena monetarna politika Europske središnje banke nije usklađena s fiskalnom unijom, već su članice eurozone zadržale fiskalni suverenitet. To dovodi do inherentne nestabilnosti monetarne unije. S druge strane, ne postoji sustav podjele rizika na razini monetarne unije, tzv. "risk-sharing" mehanizam, EMU nema nadnacionalni stabilizacijski mehanizam, tako da svaka članica monetarne unije ima vlastitu odgovornost za dugove i stabilnost financijskog sustava. Ukratko, monetarna unija je nekompletna, te ima endogenu dinamiku financijskih ciklusa.
Najveći problem monetarne unije je visoka nezaposlenost i neujednačeni ekonomski rast. Sporazum Macron – Merkel (Meseberg Declaration) bio je pokušaj jačanja eurozone kroz sistemske reforme monetarne unije. Zapelo je na dogovoru o nadnacionalnoj shemi osiguranja depozita EU banaka, čemu se najviše protivi Njemačka. Zbog političke nestabilnosti u Francuskoj i Njemačkoj, te Brexita, uz rizike Italexita, reforme eurozone teško se mogu realizirati prije novih izbora za Europski parlament i prije formiranja nove Europske komisije.
NET.HR: Ugledni američki ekonomist Nouriel Roubini, jedan od rijetkih koji su točno predvidjeli globalnu financijsku krizu 2007. – 2008., "prognozirao" je da će sljedeća svjetska kriza izbiti 2020. Kriza će početi u SAD-u (jer američki FED i ostale središnje banke prestaju s monetarnim popuštanjem (QE) i idu u smjeru povećanja kamata), a potom slijedi usporavanje gospodarskog rasta posvuda u svijetu, pa i u Uniji. Što vi smatrate, je li izgledno izbijanje nove velike svjetske krize?
RADOŠEVIĆ: Brojni su rizici u ovoj godini, koji ukazuju na potencijalnu mogućnost nove globalne financijske krize. Primjerice, Deutsche Bank je navela popis od 30-tak takvih rizika (geopolitičkih, političkih, makroekonomskih, etc.). Drugi poznati monetarni ekonomist, dr. Steve Keen,upozorio je na generatore nove krize (prevelika zaduženost, nedovoljna nova regulacija financijske industrije...). Izgledi za novu globalnu financijsku krizu su realni, iako je teško predvidjeti trenutak izbijanja nove krize.
NET.HR: Kako bi u slučaju nove globalne financijske krize prošla Hrvatska? Što vas posebno brine?
RADOŠEVIĆ: Moramo konstatirati da je Hrvatska zemlja s najduljim trajanjem krize u Europskoj uniji, jer u osnovi možemo očekivati da ćemo iz krize izaći tek u 2019. godini, tj. tek ove godine ostvarit ćemo BDP na razini pretkrizne 2009. Dakle, mi smo u krizi već deset godina! Eventualno nova globalna financijska kriza, ili intenziviranje dužničke krize u eurozoni, odmah bi imalo negativne efekte na hrvatsku ekonomiju, jer bi se kriza prenijela putem inozemnih tržišta kapitala i hrvatskog bankovnog sustava, koji je potpuno globaliziran (dvije najveće hrvatske banke su u vlasništvu talijanskih banaka, participiraju više od 50 posto u ukupnom hrvatskom bankarstvu, tako da kriza u Italiji ima veliki utjecaj na Hrvatsku).
Eventualno povećanje kamatnih stopa ESB-a, koje nije imanentno, novi problemi u bankovnom sustavu Europske unije ili potencijalni konflikti euroskeptične Vlade Italije s Europskom središnjom bankom i Europskom komisijom (Italexit), povećali bi postojeće sistemske rizike u hrvatskoj ekonomiji (rizik promjene kamatnih stopa, tečajni rizik uslijed neformalne eurizacije, rizik likvidnosti u financijskom sustavu, promjene u državnom proračunu glede povećanih izdataka za servisiranje javnog duga...). Zato moramo pažljivo pratiti sve što se događa u eurozoni, te kakve će poteze ubuduće povlačiti Europska središnja banka, kako bismo u uvjetima monetarnog suvereniteta osigurali fleksibilno upravljanje makroekonomskim rizicima.
