ZA NET.HR /

Marcela otkrila kako je izgledala prosidba i vjenčanje: 'Izronio je prsten u uvali'

Otvoreno o vjenčanju, prosidbi te novoj pjesmi i pritiscima s kojima se žene u glazbi susreću

8.12.2025.

19:10

Gabriela Zrilić

Lorena Puškarić

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Glazbenica iz Crikvenice, Marcela Oroši (31), koja je publiku osvojila snažnim vokalom, energijom i iskrenim autorskim pristupom, u razgovoru za Net.hr otvoreno je progovorila o novom singlu “No Quitter”, pritiscima glazbene industrije, životu između Hrvatske i Nizozemske te o nedavnom vjenčanju sa svojim dugogodišnjim partnerom Franom. Marcela iskreno otkriva trenutke kada je razmišljala o odustajanju, prisjeća se svojih ranijih dvadesetih, govori o iskustvu na Dori te otkriva vidi li se ponovno na toj pozornici.

Nedavno ste objavili novi singl “No Quitter”. Je li to zaista moto kojeg se držite i nikad ne odustajete? Jeste li ikada poželjeli odustati od glazbe i imati mirniji, privatan život — i što Vas je potaknulo na takvo razmišljanje?

“No Quitter” je definitivno moj moto. Više sam puta u životu sama sebi dokazala da ne odustajem baš tako lako. U glazbi sam od malih nogu — prvi bend imala sam sa 12 godina, i evo me, i danas sam tu. Svi znamo da baviti se glazbom nije jednostavno. Glazbena industrija je stvarno zeznuta, puna uspona i padova.

Živjela sam 11 godina u Nizozemskoj, bila sam dugo u bendu Luminize, i moram priznati da mi je nakon raspada benda stvarno prošlo kroz glavu da možda odustanem od glazbe. Ali eto… još jednom sam sama sebi dokazala da sam “No Quitter”.

U prvom dijelu pjesme pjevate “Ako ću stvarno biti iskrena, boli što nemam 23”. Što ste radili sa 23 godine i biste li se zaista vratili u te godine? Kako mislite da ste se promijenili u proteklih 8 godina?

Taj je stih došao prvenstveno zbog pritiska društva i generalno glazbene industrije prema ženama. Svi znamo da se drugačije gleda na ženu koja radi “novi početak” u ranim dvadesetima i na ženu kojoj je već preko trideset. Čak sam osobno dobila takve komentare od ljudi koji donose važne odluke u glazbenoj industriji. Logično, sa 23 sam bila puno manje opterećena vremenom, i baš zbog toga bih se, barem na tren, rado vratila u te godine. Idealno bi bilo imati 23, ali s današnjom glavom i iskustvom 32-godišnjakinje. Haha!

Prije par mjeseci udali ste se za svog dugogodišnjeg partnera Frana. Kako je izgledala prosidba — jeste li ju očekivali?

Fran i ja smo stvarno dugo zajedno, točnije 13 godina, tako da bi bilo glupo reći da me prosidba potpuno iznenadila. Ali način na koji je to napravio — to me stvarno iznenadilo.

Oboje smo iz Crikvenice, obožavamo more i najdraže nam je ljeti pobjeći barkom u neku uvalicu. Jednog jutra, u jednoj od tih uvalica, on je odlučio “izroniti” prsten i zaprositi me u moru, odmah kraj barke.

Kako su izgledale pripreme za vjenčanje? Jeste li od malena maštali o tom danu? Jeste li bili opušteni ili je bilo i “bridezilla” trenutaka?

Nisam osoba koja je ikad maštala o vjenčanju. Dugo sam čak mislila da ga možda uopće ne želim. Onda sam shvatila da najviše želim taj dan proslaviti s najdražim ljudima — i upravo tako je bilo! Pripreme nisu bile komplicirane. Lagala bih kad bih rekla da nije bilo nervoze, ali dopustila sam si živcirati se samo do večeri prije vjenčanja. Na sam dan odlučila sam se ne stresirati oko “sitnica”. Doslovno sam u zadnji tren promijenila cijelu frizuru, ali ni to me nije izbacilo iz takta. Samo smo se smijali jer tko još eksperimentira s kosom na dan vjenčanja? Ponekad se ipak treba držati provjerenog. (smijeh)

Što Vam u vezi Nizozemske najviše nedostaje kad ste u Hrvatskoj, a što Vam u vezi Hrvatske najviše nedostaje kad ste u Nizozemskoj?

Trenutno mi najviše nedostaju moja sestra i nećakinja, kao i svi dragi ljudi s kojima sam provela toliko godina u Nizozemskoj. Stvarno mi jako nedostaju. A kad sam bila u Nizozemskoj, najviše su mi falili obitelj i prijatelji iz Hrvatske. Zaključak: gdje god da odem — fale mi moji ljudi. Najljepše bi bilo kad bi svi mogli živjeti sretni u istom gradu.

Godine 2024. prijavili ste se na Doru s pjesmom “Gasoline”, koja je ubrzo postala favorit. Kako biste usporedili to iskustvo s ostalim natjecanjima na kojima ste sudjelovali?

Rekla bih da je nastup na Dori bio jedan od najkompleksnijih nastupa u mojoj karijeri i zapravo ga ne mogu ni s čim potpuno usporediti. Možda jedino s The Voiceom u Nizozemkoj — gdje u tri minute moraš pokazati sve. To nije lako. Moraš se sabrati, ne dopustiti tremi da te pojede, jer nemaš drugu, treću ili četvrtu pjesmu da se opustiš. Te tri minute su “sve ili ništa”.