Od prekomorskih destinacija Kanada je za Hrvate najatraktivnija zemlja za emigraciju, vize su neki dan razgrabljene. Kako to komentirate? Kanada zaslužuje taj epitet. Međutim, u zadnjih su se osam godina stvari zakomplicirale, jer Kanađani, naročito na zapadu, smatraju da im stranci uzimaju poslove.
Zašto u zadnjih 8 godina? Od tada su konzervativci na vlasti i postrožili su se kriteriji za selekciju.
Bilo bi dobro da hrvatska Vlada pokuša uspostaviti kontakt s imigracijom ovdje kako bi se izbjegle situacije s izbjegličkim zahtjevima. Vjerujte mi, kada se osobe ovdje prijave i iznesu niz neistina o Hrvatskoj, to samo može štetiti ugledu zemlje.Znači, nakon SAD-a i 'propasti multikulturalizma' koju je proglasila Angela Merkel, to se događa i u Kanadi? Ako postoji model za multikulturalizam, to je definitivno Kanada, bez obzira na sve promjene u zakonima. Kanada još uvijek prima veliki broj imigranata. Oko 250.000 osoba godišnje dobije dozvolu za stalni boravak, lani je izdano 180.000 radnih dozvola, a turističke vize su postigle rekord. Kanada je otvorena zemlja za imigraciju, iako je proces selekcije promijenjen.
Na koji način? Zatražili su da to budu kadrovi koji se mogu uklopiti u kanadski sistem života u kratkom vremenu, snaći se u Kanadi, umjesto da završe na socijalnoj pomoći. Cilj je da tranzicija između dolaska i pronalaska posla te pretvaranja u produktivnog člana društva bude što kraći.
Nije dovoljno biti visoko obrazovan i da zna engleski? Da. Provincije su odlučile izvršiti detaljnu procjenu što im je potrebno od kadra i dati tim ljudima prednost, jer se u prošlosti događalo da liječnici i odvjetnici dolaze pa voze kamione ili rade na farmama pilića, daleko ispod nivoa sposobnosti. To moram priznati konzervativcima - dogodila brža evolucija sistema selekcije. Moralo se početi pratiti ekonomski trend. Na primjer, građevinska i autoindustrija su najjači sektori i kada rade dobro, svima ostalima je dobro. Kada je loše i kada imate 500 inženjera na burzi, domaćih i osoba koje imaju stalni boravak, zašto biste izdavali nove radne ili stalne vize za inženjere? Ovdje su i promjene česte, zato se događa da ljudi nešto doznaju preko interneta i pomisle da je to za njih, ali dok predaju zahtjev, što potraje po šest ili više mjeseci, situacija se promijeni.
Što njima savjetujete, kako da budu ažurni? Za iseljenje u Kanadu imaju dvije opcije - trajno i privremeno. Trajna je tzv. federal skilled worker kategorija i to je federalna imigracija. Ta osoba na osnovu zanimanja, radnog iskustva, nivoa obrazovanja, poznavanja engleskog jezika, rodbine u Kanadi te iznosa novca koje treba imati za useljenje prođe selekcijske kriterije i useli u Kanadu za stalno. Alternativna kategorija je PNP ili - provincijska imigracija.
Tu kanadske provincije vrše selekciju deficitarnog stručnog kadra po potrebi za određenom strukturom zanimanja. Za takvo nešto je potrebna ponuda za posao od poslodavca iz te provincije. Također, pod stalnim boravkom postoji obiteljska kategorija, family class category, gdje osobe koje imaju pravo na stalni boravak u Kanadi ili su kanadski državljani mogu sponzorirati bračnog druga, djecu, roditelje, malodobnu braću i sestre.
Što je s privremenim iseljenjem? Osnova za privremeno iseljenje je radna dozvola na temelju ponude za posao iz Kanade koja se stručno zove LMO (labour market opinion) koje kanadsko Ministarstvo za rad izdaje kanadskom poslodavcu da može zaposliti strance na određeno vrijeme pod određenim uvjetima. Ova kategorija može trasirati put za stalni boravak osobi poslije određenog vremena provedenog u Kanadi.
Najbolja opcija za VSS i NKV
Ovo je i najbolja opcija, naročito za srednji i niži stručni kadar. Privremeno iseljenje je i studentska viza koju osobe dobiju na određeno vrijeme odobrenjem kanadske obrazovne institucije zbog studiranja. Po završenom studiju osoba može dobiti radnu dozvolu, raditi godinu dana i predati zahtjev za stalni boravak po PNP Ontario programu ili CEC (canadian experience class) kategorijama.
Najgore što Hrvat može napraviti jest - glumiti izbjeglicu!
Osim toga, mislim da već postoji prešutan dogovor između Hrvatske, Kanade i Europske unije da se osobama koje se u Kanadi prijavljuju kao izbjeglice ne odobrava ostanakPosljednja kategorija je izbjeglička. I najgore što Hrvati mogu napraviti, a zbog toga mi se lani javilo oko 300 ljudi iz Hrvatske, jest da dođu ovdje i prijave se kao izbjeglice. Naravno da nisam zastupao niti jedan ovakav slučaj. S prijavljivanjem kao izbjeglica (refugee) ljudi si veoma često kreiraju probleme sa statusom i mogućim ostankom u Kanadi, a često puta postoje alternative koje mogu riješiti boravište, konstruktivno kroz šest mjeseci ili dvije godine pravilne pripreme. Ovako, na muci i neupućenosti ovih nesretnih ljudi najviše profitiraju odvjetnici i konzultanti, a te će osobe potrošiti novac koji su mukotrpno radeći uštedjeli da bi onamo došli, i to nije fer.
Tristo ljudi? 17 godina nakon rata? Da. Hrvatska ulazi u Europsku uniju i od nje se očekuje da je na određenom nivou ekonomije, sigurnosti i ljudskih prava, ne ulazim u to koliko jest na nivou. Većina izbjegličkih zahtjeva nije bazirana na činjenicama dovoljno jakim da prođu na sudu. Možda tri od sto osoba dobije odobrenje, a ostali se moraju vratiti u Hrvatsku ili BiH iako većina njih ima kvalifikacije - SSS ili VSS, tu ima i kuhara, varioca. Ako se utvrdi da ste koristili lažne informacije ili dokumente, nikad se više nećete vratiti u Kanadu.
Možete li mi pojasniti kako Hrvati u 2012. godini uopće mogu tražiti status izbjeglice? U današnje je vrijeme osnovna informacija, a ogroman broj ljudi se informira iz pogrešnih izvora. Znaju sve o autima, političarima, hrani, garderobi, eko-kućama i eko-automobilima, Bradu Pittu i Severini. No, kad trebaju riješiti svoju životnu situaciju jednom zauvijek prepuste se stihiji, bace se u ponor.
Ako je Sanader u zatvoru, kako itko može dobiti politički azil?
Dakle, postoji pet osnova za traženje izbjegličkog statusa temeljem ugroženosti i diskriminacije - rasa, vjera, nacionalnost, seksualno opredjeljenje i pripadnost nekoj socijalnoj ili političkoj grupi. Pogledate li ih, za nekoga iz Hrvatske je ekstremno teško prijaviti se na taj način. U Kanadi se situacija u Hrvatskoj percipira ovako: bivši premijer Ivo Sanader je u zatvoru i ako se Vlada na tako visokom nivou bori protiv korupcije kako onda mali čovjek može reći da je ugrožen zbog korupcije?
Ispadaju smiješni? Ljudi to rade iz očaja - često ne znaju ništa drugo, nisu pravilno informirani. Ponosan sam na svoj posao, ali ponekad ga mrzim. Kompleksan je, a mene zanima rezultat zastupanja, što je bilo s tim ljudima. Klijenti se često i uvrijede, jer žele čuti nešto što im dobro zvuči, a ne istinu koja može biti surova. Kažu im da je dovoljno doći u Kanadu, da je imigracijski sustav spor, procedura traje pet godina i dotad se stigne zaraditi neki novac.
Hrvatsku se promatra kao dio EU
To nije točno. Od kolovoza 2012. godine Hrvatska spada u grupu zemalja za ekspresno rješavanje zahtjeva - u roku od 45 dana, ne pet godina. Tu spadaju zemlje Europske unije s visokim nivoom demokracije, baš zato da osoba ne bi čekala pet godina pa da joj se kaže "ne". Osobe s lažnim zahtjevima za azil će za par mjeseci izaći iz Kanade. I ako misle da mogu do tada zaraditi 5.000 ili 10.000 dolara, savjetujem im da se to ne isplati jer moraju platiti i stan i hranu i prijevoz dok su tu.
Imaju li osobe s Balkana, konkretno iz Hrvatske, problema s antiimigrantskim sentimentom? Kakav je javni govor, jesu li tretirani kao građani drugog reda? Kanada je zemlja imigranata. Razlika između SAD-a ili Njemačke, u koju sam trebao otići, ali srećom sam došao ovdje, jest u tome što možete biti i Hrvat i Kanađanin, Talijan i Kanađanin, Bosanac i Kanađanin, Srbin i Kanađanin. Ljude se ohrabruje da očuvaju korijene, ali i da se asimiliraju da mogu optimalno funkcionirati u društvu.
Nebo je granica
U Americi možete biti samo Amerikanac. Ovdje imamo i gradonačelnike i članove parlamenta koji su doseljenici, dakle, nebo je granica. Za razliku od SAD-a gdje je gospodarska situacija izuzetno kompleksna, u Kanadi su stvari kontrolirane i malo bolje. Istina je da plaćamo veći porez, ali imamo zdravstveno i socijalno osiguranje, nitko neće završiti na cesti i biti gladan.
Što je sa socijalnim i zdravstvenim osiguranjem ljudi koji su tek došli? To je problem od nove godine, u smislu iskorištavanja sistema. Ministar za imigraciju Jason Kenney je uveo novinu da osobe koje su ušle u zemlju kao izbjeglice nemaju pravo na zdravstveno osiguranje, naročito oni kojima je molba odbijena i čekaju konačnu odluku. To je faktor o kojemu se mora misliti.
Što im preostaje, privatno zdravstvo i osiguranje? Svaki prosječan Balkanac može se ovdje snaći ako želi raditi, naročito ljudi koji imaju u sebi ono što Dalmatinci zovu "dišpet" - želju da sami nešto porade na svom životu, a ne da im netko nešto serviraTu se događa "kvaka 22". Svatko će vam prodati zdravstveno osiguranje, ali ako je osoba imala šećer ili problema sa srcem prije kupovine, to vam nitko neće osigurati. Ako dobijete srčani udar - neće vam ga pokriti. Pokrit će vam samo nešto akutno, ako padnete i udarite se u glavu.
Hrvatski Institut za migracije navodi da se 'naši ljudi' vani snalaze vrlo brzo i dobro. Je li to domoljubni mit ili se to poklapa s vašim iskustvom? Preko 90 posto ljudi koji dolaze iz bivše Jugoslavije, pa i kad je riječ o Kosovu, se ovdje dobro snađe. Preostalih 10 posto ljudi je ili na socijalnoj pomoći ili je na nekoj vrsti starosne ili invalidske penzije. Nitko nije na cesti. Nezaposlenost je oko 6,1 posto i ako pogledate kakva je u Europi ili u Hrvatskoj, to je malo.
Koji su najčešći problemi na koje nailaze? Probleme imaju samo oni koji nemaju pravu informaciju. Hrvatska je imigracija ovdje veoma jaka, čak i u svijetu businessa. Ljudi su sposobni, imaju svoje kompanije, rade. Često se događa i da ne mogu naći osobe s adekvatnim radnim iskustvom u Kanadi. Pa se pitam zašto hrvatski imigranti ovdje ne nude poslove ljudima iz Hrvatske.
Usmjeravate li vi imigrante tim hrvatskim zajednicama ili im savjetujete da se asimiliraju i što više druže s Kanađanima? To je individualno. Postoje osobe koje su se zasitile situacije i kontakata s ljudima u Hrvatskoj pa žele nešto novo i druže se s Kanađanima, naročito uspješnima po onoj maksimi "S kim si, takav si". Naravno da oni koji bolje znaju jezik lakše pronalaze posao. Ovdje ima i dosta zavisti i netrpeljivosti među našim ljudima. Vidio sam i teze da će vam prije pomoći neki stranac nego tvoj čovjek. To, naravno, nije pravilo, sve ovisi o osobi. Kada ih savjetujem, procjenjujem ih po njihovom obrazovanju, poznavanju jezika, koji im je nivo snalaženja. Osobama koje su u psihološkoj krizi i ne govore dobro jezik preporučujem zajednicu, jer im je lakše komunicirati sa svojim ljudima nego Kanađanima.
Koliko se oni zadržavaju, po vašem iskustvu, u Kanadi i koliko ih se uopće namjerava vratiti? I to je individualno. U ove 24 godine viđao sam ljude koji bi se vraćali kući po dva, tri, četiri puta, a onda bi se vratili za stalno ovamo. Kanada ima jednu stabilnost, smirenost u kojoj svatko može biti svoj i nitko vam nije na teret. Ljudi se naviknu na to.
U zadnjih su se osam godina stvari zakomplicirale, jer Kanađani, naročito na zapadu, smatraju da im stranci uzimaju poslove.
Sve više Europljana traži izlaz
Ja toga postajem svjestan tek kad odem negdje i kad se vratim natrag. Država je uređena, postoji sustav, sigurnost financija, zdravstva i posla. Znam da to postoji i u drugim zemljama, ali naročito je u Europi nezaposlenost sve veći problem, pogotovo među mladima. Ne samo u Hrvatskoj, već i u Irskoj, Španjolskoj, Grčkoj odakle mi se javlja sve veći broj ljudi.
Dakle, zovu vas iz krizom zahvaćenog dijela Europe. Da, mada moram naglasiti da se oni ne prijavljuju kao izbjeglice. Vaše čitatelje bih zamolio, ako među njima ima ikoga tko želi doći u Kanadu kao izbjeglica, da o tome ni ne razmišljaju! Jasno mi je da su te zemlje prošle kroz rat, kroz svašta, ali bio sam nedavno dolje i vidi se pomak u odnosu na prije deset, 12 godina, staje se na svoje noge. Problem je s mladima, izgubljena je čitava poslijeratna generacija, a gubi se i ova druga. Odluka o ostanku i odlasku je individualna, ali moraju se stvarati alternative. Stvar koju bih preporučio hrvatskoj Vladi, ako mogu, jest da pogledaju primjer Tajlanda i Filipina.
Njihova ministarstva za rad kontaktiraju ministarstva za rad pokrajina u Kanadi i nude svoje ljude, organiziraju njihov odlazak na rad, što ne znači da se neće vratiti kući. I hrvatska Vlada to može ponuditi svojim građanima, tako da ne dolaze ovamo kao izbjeglice.
Dakle, smatrate da bi trebali 'ponuditi' svoje nezaposlene? I zaposlene i nezaposlene. U Hrvatskoj imate varioce u Splitu, koji bi mogao to raditi i u Alberti i time ostaviti posao jednoj nezaposlenoj osobi u Hrvatskoj.
Što je s vlasništvom i kupovinom nekretnina? Postoje li ograničenja za Hrvate budući da su stranci? Mogu kupovati nekretnine i prodati ih kad napuste zemlju. Ako je nekretnina namijenjena za život, a ne za rentanje ili zbog ekonomske dobiti, onda se ne plaćaju porezi. Svaka osoba može može rentati stan, otvoriti žiro račun, kupiti auto, dobiti osiguranje za automobil, jedino mora položiti vozačku dozvolu, što traje par mjeseci, jer se ne priznaju dozvole iz Hrvatske.
Kako je riješeno pitanje školovanja djece? Osobe bez statusa imaju probleme, definitivno. No, ako useljenik ima privremenu radnu dozvolu u kvalificiranom zanimanju temeljem ugovora kod poslodavca, odmah mu i supruga dobiva otvorenu dozvolu temeljem koje može raditi za bilo kojeg poslodavca, dok dijete do 16 godina starosti - čim jedan roditelj ima dozvolu - može se automatski upisati u školu, bez posebnih odobrenja. To pravo traje do isteka viza.
Djeca sama mogu tražiti kredit za fakultet
Osnovna i srednja škola su besplatne, a fakultet se plaća. Osobe s privremenim dozvolama nemaju pravo na državne kredite ili stipendije, no osobe sa stalnim boravkom od minimalno godinu dana mogu se prijaviti na program za pomoć studentima i taj se kredit vraća u mjesečnim ratama po završetku školovanja. Dakle, djeca mogu i sama financirati svoj fakultet, ne ovise o roditeljima, tj. siromašni imaju pristup visokom školstvu.
Koje poslove najčešće radi naša emigracija? To, pored obrazovanja i jezika, ovisi i o upornosti i snalažljivosti. Ako imate osobu koju morate voditi za ruku, onda se one teže snađu. No, ljudi s Balkana su gogetersi, idu i traže sami svoju sreću. Veliki broj ljudi se snašao. Ako netko zaradi 65.000 dolara godišnje kao zidar, to solidno. Osoba s 4.000 dolara mjesečno definitivno može živjeti. Koliko je to u kunama?
22 do 23 tisuće kuna. Koliko ljudi zarađuje to u Hrvatskoj?
Pa nema ih puno, premijer ima toliku plaću. Dakle, ovdje je minimalna plaća oko 10.25 dolara po satu. Za osobu koja sama uzdržava obitelj, to je malo. Ali ako dvije osobe rade, nije problem da se preživi. Nitko nije gladan. Naši ljudi rade prosječne poslove - plaćene između 16 i 40 dolara po satu, pa i više.
S obzirom da ističete stabilnost Kanade kao države, kako komentirate zaključak istraživanja GfK koje kaže da su avanturisti ti koji biraju Kanadu? Avanturisti? Možda sam i ja avanturist! Pošao sam u Kanadu 1989. godine i sam sebi bio prvi klijent. Nisam bio svjestan toga u što ulazim, došao sam sa suprugom Edinom ovamo, bez rodbine, bez ikoga. I uspjeli smo se snaći.
Dišpet
Svaki prosječan Balkanac može se ovdje snaći ako želi raditi, naročito ljudi koji imaju u sebi ono što Dalmatinci zovu "dišpet" - želju da sami nešto porade na svom životu, a ne da im netko nešto servira. Ovo je zemlja od 10 milijuna kvadratnih kilometara i 35 milijuna ljudi. SAD su nešto manje teritorijalno, ali imaju 300 milijuna stanovnika. Kanada ovisi o SAD-u, prvi su susjedi i 70 posto trgovinske razmjene događa se s SAD-om. Dok god je njima dobro i nama je dobro. Natalitet je veoma nizak u Kanadi i zato su potrebni imigranti.
Brz životni tempo
U Kanadi se situacija u Hrvatskoj percipira ovako: bivši premijer Ivo Sanader je u zatvoru i ako se Vlada na tako visokom nivou bori protiv korupcije kako onda mali čovjek može reći da je ugrožen zbog korupcije? Kako si vi to tumačite? Pored sveg blagostanja i sigurnosti, koji su navodno baza za osnivanje ljudi, Kanađani se tako malo, da oprostite, razmnožavaju. Ovisi kako na to gledate. Životni tempo je nevjerojatno brz. U Europi mi dan traje 24 sata, a ovdje sam nekako kratak - kao da traje 22, uvijek ostaje nešto za odraditi što nisam stigao. To je zbog prostora, jer ovdje gdje god idete, umjesto da se vozite ili idete kilometar do dva, vozite se po 30, 50 kilometara. Puno vremena se provodi u automobilu. Nije čudno kad ljudi putuju po 120 kilometara dnevno do posla i nazad.
Imate li kakvu preporuku za hrvatske vlasti? Bilo bi dobro da hrvatska Vlada pokuša uspostaviti kontakt s imigracijom ovdje kako bi se izbjegle situacije s izbjegličkim zahtjevima. Vjerujte mi, kada se osobe ovdje prijave i iznesu niz neistina o Hrvatskoj, to samo može štetiti ugledu zemlje.
Što govore o Hrvatskoj, osim da je korumpirana? Ne mogu u detalje, ali nabrojao sam vam pet vrsta diskriminacije temeljem kojih se traži useljavanje po toj osnovi. Osim toga, mislim da već postoji prešutan dogovor između Hrvatske, Kanade i Europske unije da se osobama koje se u Kanadi prijavljuju kao izbjeglice ne odobrava ostanak.
Ne mislite li da će Vlada, ukoliko olakša građanima izlazak iz zemlje, izgledati kao da diže ruke i od sebe i od njih? Reći ću vam primjer. Čak 62 posto priljeva novca u državu Filipini je novac koji Filipinci pošalju iz Amerike, Australije, Hong Konga, Japana. To je država od 90 milijuna stanovnika. Ako hrvatska Vlada da jednom variocu iz Splita da dođe u Kanadu i da radi tri ili pet godina i da se vrati natrag, Hrvatska nije izgubila tu osobu i taj novac će doći u hrvatsku obitelj. Vlada mora biti upućena. Svaka osoba koja radi kontinuirano četiri godine u Kanadi i uplaćuje u mirovinski fond, ima pravo predati zahtjev za kanadsku penziju, kad vrijeme dođe za to. To je dvostruka beneficija. Ako Kanada potpiše memorandum, sporazum o mirovinskom fondu, to može samo pomoći Hrvatskoj.
Što je po vama potrebno da bi država poput Hrvatske olakšala život emigraciji i privoljela građane na povratak, koji su još propisi i sporazumi nužni? Tajland je primjer dobre uključenosti države u privremeno iseljavanje državljana. Svaka osoba koja ide na rad u inozemstvo mora prikupiti određenu dokumentaciju i platiti je, negdje između 60 i 100 dolara. Na taj način znaju tko je otišao van, koliko dugo radi i kada se vraća natrag, a država u određenom momentu pomaže toj osobi u dobivanju kanadske penzije.
Kao prije prokletog rata
Hrvatska bi, na primjer, mogla sklopiti ugovore s pokrajinama kojima je potrebna velika radna snaga - Ontario, Alberta, Manitoba i Saskatchewan, tako da ti odlasci mogu biti organizirani i kontrolirani, a nezaposlenost manja. Kao što se nekada radilo u Njemačkoj, kada bi žena i djeca ostajali u zemlji dok suprug radi, prije nego što je došao taj prokleti rat. To ne bi bio odljev obitelji koje se ne žele vratiti u Hrvatsku.
Prešutni dogovor
Današnje "izbjeglice" ionako se neće htjeti vratiti nazad, nego će, kada ne uspiju u Kanadi tražiti gdje da se dalje presele. Osim toga, vlada može utjecati na povećanje broja viza koje su razgrabljene ovih dana, tih working holiday viza. Također bi se mogli obratiti emigraciji da investira u Hrvatsku. Njih je mnogo ne samo u Kanadi, već i u Australiji i SAD-u.
Napustili ste Balkan taman prije rata. Kako je to izgledalo?
Kada su 1988. godine bili prosvjedi u Beogradu, moj vjenčani kum, Beograđanin, me nazvao i kazao mi da je grad kompletno paraliziran i da se čeka na dolazak Miloševića. Te noći sam sanjao da su Talijani osvojili Jugoslaviju, uveli talijanski jezik, liru, promijenili nam imena, iscrtali bijele linije na trotoaru, naredili da se ne smije gledati okolo... Orwellova 1984. Probudio sam se u goloj vodi. Tad sam mislio da je nemoguće da ratujemo međusobno i da se ne volimo i ako se nešto tako grozno dogodi, da će to morati biti intervencija agresora izvana.
Neki rade po dva, tri, četiri posla, po 12 sati dnevno, ali nikome ništa ne fali
Ne znam kako da protumačim taj san, ali istog sam dana nazvao australsku ambasadu, koja mi nije mogla pomoći, a onda sam nazvao kanadsku. Kazao sam im da smo ja i žena perspektivni, mladi zdravstveni radnici i da imamo želju raditi vani. Odmah su me pitali za adresu i poslali mi formulare koje sam popunio, obavio razgovore u Zagrebu u ambasadi, dobio vizu i našao se u Kanadi dvije godine prije rata.
Smatrate li se sretnim? Definitivno. I zahvalan sam bogu na ovoj mogućnosti. Imao sam grižnju savjesti zbog članova obitelji koji su prošli Golgotu rata u BiH, ali sam im pomogao da dođu ovamo. Opirali su se mom dolasku ovamo, jer je daleka i strana zemlja, ali na kraju su došli za nama i danas su zadovoljni, Kanadu smatraju svojim domom. Svi radimo ovdje, neki rade po dva, tri, četiri posla, po 12 sati dnevno, ali nikome ništa ne fali.
O kredibilnim izvorima... Ljudi ne smiju vjerovati svemu što čuju o dobivanju viza. Zato je najbolje da se informiraju iz službenih izvora: www.cic.gc.ca, www.jobbank.gc.ca, www.ontarioimmigration.ca, www.immigratemanitoba.com, www.albertacanada.com te www.saskimmigrationcanada.ca.
O stvarima za kojima žali... Imam određenu dozu žala što zemlje na Balkanu nisu uređene po američkom sistemu, jer mi se u našim krajevima toliko volimo da kad se zagrlimo i prebijemo vrat jedni drugima. Osim toga, ljudi su vrlo pasivni na Balkanu. Iako u Kanadi postoji rivalitet između engleskog i francuskog takoreći imperijalizma i gdje su u fokusu ekonomija, sigurnost i zajedničko dobro, smatram da je ova zemlja uređena blizu savršenstva. Kad je Kanada imala prošle izbore izašlo je samo 38 posto glasača, ostalih 62 posto nije briga tko je na vlasti, jer ih zanima imaju li osnovne životne sigurnosti - krov nad glavom i što za jesti, što svaka država i treba osigurati. Zato me ne čudi što glasi za top destinaciju. Ipak je bliža od Australije.
O svom odnosu prema državama bivše Jugoslavije... U Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, svi su smatrali da će napredovati kad se odvoje i kad budu imali demokraciju i slobodu. Pogotovo Hrvatska koja se žalila da šalje novac u nerazvijene republike. I zašto sad ne cvjeta cvijeće? Uvijek je netko smetao, a sad kad smo razdvojeni vidi se kakav tko ima karakter. Danas svi idu u crkve, a koji je postotak vjere u boga? Svi se busaju u prsa, a gdje je nestalo Deset božjih zapovjedi? Političari ih zaborave kad dođu na vlast. Pasivni smo, a nešto će se morati dogoditi, neka revolucija. Ljudi moraju reći - dosta! U Americi jedan posto ljudi drži cijelu ekonomiju. Mi smo u tom procesu na Balkanu - jedan čovjek drži 500 supermarketa i plaćaju radnika markom ili s dvije. Koliko vremena narod provodi u priči o tome na ekonomskom i političkom forumu? Zašto organizirano ne izađu na ceste? Zašto ne pokažu to na izborima, nađu nekoga neovisnog? Možda sam naivan, ali vjerujem u snagu akcije mnogih. Nitko nikada nije ušao u vladu s 5.000 maraka i izašao iz nje s 5.000 maraka. Zašto netko ne provjeri pokriva li njihova plaća u te četiri godine imovinu koju su stekli? I zato ponekad kažem da postoji vrsta ljudi homo balcanicus stupidus, koja priča po forumima, a ne radi ništa konkretno u stvarnosti. Naravno da bih volio da ljudi ne idu s Balkana i da ostanu povezani, ali pali smo na niske grane. Čak ne Hrvatska toliko, koliko istočnije zemlje. Ali Hrvatska može i mora bolje.
