Željko Vela

Danas sam prisustvovao novom poglavlju u odnosima UEFA-e i novinara. Kaže mi uvaženi stariji kolega Miro Rede kako je na svim prijašnjim velikim nogometnim natjecanjima bilo nezamislivo da novinar uspije ući u službeni sudački hotel, a pogotovo da pred djelitelja pravde isuče mikrofon i zatraži mišljenje o bilo čemu ? makar to bilo ime najdražeg cvijeta. Međutim, vrijeme polako nagriza čelični UEFA-in oklop, a i nekako je trebalo izgladiti stvar nakon što su male zemlje digle glas protiv nekih sudačkih odluka. I tako, uđemo mi u luksuzni Sodehotel u Bruxellesu, a tamo sva sudačka svita i elita: najstaloženiji Portugalac na svijetu Melo Pereira, hladni njemački zubar Markus Merk, visoki Danac Kim Milton Nielsen i last but not least ?veličanstveni ćelavac? Collina. Otkako se bavim ovim poslom vidio sam izbliza mnogo velikih igrača, s dosta njih i razgovarao, no ove momke uvijek drže daleko od novinara. A sada su svi ovdje na okupu...
Dobro, nije se dogodilo ništa spektakularno. UEFA nas je pozvala da bi rekla kako je super zadovoljna suđenjem i ne vidi razloga za veliku buku. Sve svoje ljude proglasila je odlikašima, a Collina je za nagradu dobio dvoboj Njemačka ? Engleska. Stvari su pometene pod tepih, idemo dalje.
Međutim, koliko god protokolaran bio ovaj skup, pamtit ću ga dugo jer su se na kraju ispred novinara postrojili slavni suci, ljudi od mramora koji tako autoritativno ravnaju zbivanjima na terenu, bivajući ponekad većima i od igre same. Bit ću iskren. Ipak je sjajan osjećaj doći pred Collinu (koji izvan terena onu alien facu zamijeni znatno toplijim crtama lica) i pitati ga: ?Da čujemo, dakle, zašto ste dosudili to i to??