Jeste li namjerno žrtvovali rezultat na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj? Ne, mi smo imali tri plana, borbu za sedmo mjesto, borbu za peto mjesto i borbu za medalju. Ostvarili smo drugi plan koji nas vodi u kvalifikacije za Olimpijske igre u Londonu, kojima bi domaćin trebala biti Švedska, mi ćemo biti druga reprezentacija iz Europe, uz jednu iz Afrike i jednu iz Azije. Znači, to je povoljan ždrijeb gdje mi već sada skoro možemo reći da smo osigurali nastup na Olimpijskim igrama.
Ipak, nije li peto mjesto kiks s obzirom na očekivanja hrvatske i svjetske javnosti da će se Hrvatska s Francuskom boriti za medalju. Ono što je Lino Červar proteklih sedam godina radio s njima to su nerealni rezultati! Nije to stvarna snaga našeg rukometa nego nešto što je gospodin Červar uspio izvući iz igrača.Ja sam u muškom rukometu možda najkompetentnija osoba za govorit. Jeste li igdje vidjeli prije SP-a da ćemo se boriti za titulu prvaka. Ja sam rekao da je naš plan biti među prvih sedam, a što god bude bolje od toga, to je okej. Uvijek se može bolje, ali kada iza tebe ostanu rukometne velesile, kao što su Island, Mađarska, Poljska, Srbija, Norveška, Njemačka... onda je to uspjeh. Domaćin je ipak Švedska, a ne Hrvatska. Mi smo nekorektni prema našim momcima jer stalno tražimo nešto nerealno.
Zašto smo zamalo izgubili od Srbije, koja je ipak slabija od naše reprezentacije? Činjenica je da smo podbacili u dvije, tri ključne utakmice i to je u nekim trenucima izgledalo ružno, kao raspad sistema na terenu? A kad smo mi to Srbiju dobili? Mi jesmo podbacili, ali nije bilo raspada sistema. Neki su možda očekivali raspad, ali želje im se nisu ostvarile. Tu je bilo toliko upaljenih alarma, da nema toliko vatrogasnih postaja u Zagrebu koliko se tu palikuća našlo s raznoraznim idejama.
Je li možda i bolje da ovakvi nismo igrali u finalu s, primjerice, Francuskom? Mislite li i Vi da bi nas Francuzi izmasakrirali? Pa ne bi nas izmasakrirali, gledajte. To je ono što je nepošteno i nerealno. Na utakmici s Danskom je Hrvatska bila dobar protivnik, ali je nakon sudačke ekspertize IHF-a bilo 14 grešaka na štetu Hrvatske i četiri na štetu Danske.
Tu su utakmicu sudili Francuzi... Da, i nisu Francuzi slučajno sudili tu utakmicu da daju u leđa malo vjetra Dancima. I protiv Srba i protiv Hrvata. Pa mi nismo ni od Francuza ni od Danaca puno bolji, ili oni od nas, možda odlučuju dva gola, ali kad imaš toliko odluka na svoju štetu, to je užasno puno za nadoknaditi.
Možda bismo trebali gledati svoje greške. Kako ocjenjujete vođenje reprezentacije od strane Slavka Goluže? Kao debitant je odvozio dobro, korektno i ostvario zadani plan.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Ali, ljestvica je zaista bila nisko postavljena (plasman među prvih sedam) kada se pogleda snaga ove reprezentacije. Nama su i tu u susjedstvu vrlo nisko postavljene ljestvice. Nama je Olimpijski odbor s 8,5 milijuna kuna smanjio budžet na 4 milijuna, a mi smo zadržali rezultat koji je adekvatniji od toga. Imali smo samo pet dana priprema. Znate kad smo mi najbolje igrali? U Ateni, kad smo imali 60 dana momčad na okupu. Na kraju, najveće pozitivno otkriće ovog prvenstva su Vedran Zrnić, Denis Buntić i Drago Vuković, koji su odigrali sjajno.
Zašto to netko nije shvatio na vrijeme? Zašto Buntić u ključnim utakmicama nije dobio veću minutažu? I sami ste rekli da je to bila greška. Ja sam odmah rekao, po meni je Buntić trebao igrat protiv Srbije od početka. Marko Kopljar, koji je bio predviđen za prvog desnog vanjskog, doživio je neugodnu ozljedu i njegova prva utakmica je bila protiv neugodne Srbije, a u tim se utakmicama nikad ne zna tko će koga pobijediti i mislim da bi tu Buntić bio malo iskusniji igrač od Kopljara. Trebao je igrat od početka, mislim da bi ta utakmica imala sasvim drugačiji tijek.
Zašto su golmani tako podbacili? Ma gledaj. Mirko Alilović je bio naš najbolji igrač na Europskom prvenstvu u Austriji i postotak njegovih obrana je bio toliki tamo, a toliki ovdje. On ima nesređenu situaciju u klubu, gdje čak, po meni, više nije ni bio prvi golman i mislim da tu treba tražit krivca. Što je Vlado Šola mogao u pet dana napravit? Mi smo vidjeli, normalno da smo vidjeli kakvo je stanje vratara. Bile su tu i neke privatne stvari samih igrača koje ja ne želim komentirat. Golmani su podbacili, ali to su tri mlada golmana, budućnost hrvatskog rukometa, treba ih podržat i pripremit za dalje. Mi boljih nemamo.
Zašto je odnos prema legendi svjetskog rukometa Ivanu Baliću bio kao prema nekom debitantu na ovom prvenstvu? Izbornik ga je u prve tri utakmice 'gazio', izmorio ga je do kraja, a u ključnom susretu protiv Danske ga vadi van nakon dvije, tri tehničke greške i drži na klupi praktički do kraja. Je l' vi poznajete Ivana? Ivano hoće igrat od jutra do navečer.
Samo nema više 20 godina, ne može toliko. A to on mora sam procijenit.
Nije li ga onda trebalo odmoriti u prve tri utakmice? Ivano je odigrao prve tri utakmice briljantno, samo protiv kojih protivnika? Ajmo mi bit načisto! Držalo ga se u igri jer je sve to trebalo povezat. Kako je turnir odmicao, tako je Ivano padao. Već protiv Srbije, to je bila jedna slaba igra, a dalje... još veća nesigurnost. Znači, to ja zamjeram Goluži. Mislim da ga je morao manje uvoditi u igru, znači još manje u tim utakmicama. Moramo biti realni. Ivano na ovakvim natjecanjima može igrat dva puta po 15, po 20 minuta. Ne može igrat cijelu utakmicu. Nema igrača, osim Nikole Karabatića, koji može igrat cijelu utakmicu. Ivano je naš najbolji igrač, to nitko ne dovodi u sumnju, ali on mora isto shvatit gdje su granice nečega.
Koliko tu igraju okolnosti i to da Vi njemu želite 'smanjiti' ugovor u Zagrebu? Ne. To su bljuvotine. Ja sam jasno rekao: Ivanu je smanjen ugovor prošle godine i njemu više neće bit smanjivan ugovor. Ivano je naš najbolji igrač, ali što to znači? Zar mu zato treba bit dozvoljeno da sve što je napravio u zadnjih 10 godina šutne nogom?
Vi kao da vidite stvari bolje od svih ostalih? Pa naravno da bolje vidim. Pa ja sam trener s licencom.
Za razliku od Nenada Kljaića, je l'? Kad bi se samo mene pitalo, ja bih najradije doveo Linu Červara, kad bih ja sam odlučivao. Ali, ovo je preozbiljan klub da bismo ga mi čekali šest mjeseci koliko on ima ugovor u Metalurgu.Ma ne. Pa Kljaić ima problem koji on mora riješit sam sa sobom, ne sa mnom. Ja sam rekao da ne želim komentirat odnose između njega i Goluže. Oni su obadva dobili ferrarija da voze bez dozvole i da vidimo tko će dobit dozvolu. Goluža je dobio, Kljaić nije. On je imao privremenu licencu do 31. 12. 2010. Ja sam ga na to upozorio minimalno tri, četiri puta u zadnjih devet mjeseci. A pošto je on direktorov izbor, eto sad. Ja sam s Nenom dobar, ali direktor je puno bolji s njim i njih dva su prijateljevali i imali su otvorene ruke u svemu. Vidjet ćeš, vjerojatno će opet bit trener kojeg nisam ja postavio. Vidjet ćeš.
A za šest mjeseci Lino se vraća? Nakon toga će se vidjeti koje mjesto će bit slobodno. Priče da preuzima žensku reprezentaciju nemaju smisla.
Kako komentirate javnu svađu dvojice 'Vaših' trenera, Kljaića i Goluže, usred SP-a? Ne možete mi reći da je Kljaić 'odletio' samo zbog licence, pa Vi ste tu gazda. Ne, nisam ja tu gazda nit ću bit gazda. Ja ne obavljam funkciju direktora već 20 godina. A direktor je jedini gazda u klubu.
Znači, Vi niste šef hrvatskog rukometa, kako Vas često opisuju? Ne! Ja možda najviše radim u hrvatskom rukometu, a prava si uzmeš onoliko koliko radiš. A ta prava sumnjam da će mi bilo tko uzet jer se nitko nije spreman žrtvovati za hrvatski rukomet ili za klub kao ja.
Snimio i montirao: Franjo Tot
Kako se osjećate kad se, primjerice, vozite u tramvaju, dobro u tramvaju se ne vozite, ali kad čujete u dućanu, naprimjer, da netko kaže: Gobac, to je onaj veliki šef, gazda hrvatskog rukometa... Znaš, jedino moju funkciju u Savezu i u klubu nitko neće.
Dobro, ali Vi imate lijepe funkcije – menadžer kluba, dopredsjednik Saveza... Ne, ne, nisam više menadžer, maknuo sam se prije osam mjeseci.
Hahaha, vi ste kao Zdravko Mamić u Dinamu, je li u Vašem slučaju bitno što piše na papiru? Nije tako! Mi u klubu i u Savezu imamo hrpu preozbiljnih ljudi koji dokazuju da nije tako. Je l' vi u vašoj firmi možete narediti direktoru da napravi nešto? Ne! Mi smo organiziran klub s pravilima ponašanja!
Vi ste uvijek, onako, na nekoj funkciji koja je pomalo u sjeni. Vučete konce iz zaleđa... Ma ja imam svoj posao i živim od tog posla. Ja sam prestao bit profesionalac u klubu devedesete godine, formalno. Ni tada nisam bio profesionalac, jer sam ja poduzetnik od 1979. godine. A od 1990. godine nisam direktor kluba. Evo, Bartol Kaleb je direktor zadnjih 13 godina i normalno da čovjek zna svoj posao.
Često Vas uspoređuju i sa Zdravkom Mamićem... Ne treba mene uspoređivat sa Zdravko Mamićem!
Niste u dobrim odnosima? Neee. Mi smo u odličnim odnosima, ali mi smo sasvim dva različita projekta. On ima svoj projekt i ja se apsolutno slažem s jednom stvari – da nema Zdravka Mamića Dinamo bi se moglo zatvorit u roku 48 sati.
Dinamo će možda i s njim zatvorit u roku od 48 sati jednog dana... Ma gledajte. Ja se ne slažem sa Zdravkom i ja mu to kažem. Svi mi možda razmišljamo kao on, ali malo to drugačije iznosimo van. On ima neprihvatljivo iznošenje prema javnosti i to je njegov problem. Ja si to nikad neću dopustit, da uđem u takav verbalni sukob.
Da, sasvim ste različiti po tipu. Vi ste čovjek iz sjene... Ja znam kad je vrijeme da moram povući ručnu. Možda bi bolje bilo da eksplodiram, ali moj habitus mi ne dozvoljava to.
Kako je moguće da tako jedan 'skroman' čovjek kao Vi... Nisam ja skroman, nimalo. Ja sam daleko svjestan stvari koje sam napravio u sportu i životu.
Je li istina da ste Linu Červara 'ugurali' u Sabor? Ma to je glupost. Mislim, ugurao u Sabor!? Oni su pitali jednu stvar tada. Hoće li Linovoj sportskoj karijeri smetati njegova politička karijera. Mi smo samo bili veza.
Ali ste se zbog toga našli ste s tadašnjim premijerom Sanaderom ili...? Ne, ne, s njih više.
Ali bio je i premijer? Bio je, apsolutno.
Znači, i s premijerom Sanaderom imate dobre veze? Pa gledajte, ja se nisam uspio posvađat s njim, nit sam u dobrim vezama nit sam u lošim vezama. Što ja imam s premijerom? Nemam ništa. Imam isto k'o s pokojnim Račanom, isto imam korektan odnos s gospođom Kosor, sa Stipom Mesićem, s gospodinom Josipovićem, sa svima imam korektan odnos. Nisu meni stranke bitne.
http://www.youtube.com/embed/bUzbKOIbmYs Snimio i montirao: Franjo Tot
Navodno ste i dovoljno moćni da odlučujete tko će biti predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora? Pa gledajte, uvijek mi imamo nekih svojih 25 posto glasova u skupštini koje se može izlobirat. Nemamo više, ali nemamo ni puno manje. Uvijek možemo 20, 30 posto izlobirat.
Znači, držite sve pod kontrolom... Ma ne držimo mi ništa pod kontrolom, da je tako onda bismo prvo riješili sebe. Naš je osnovni problem što nismo uspjeli stavit ni rukomet na grane koje zaslužuje.
Kako ste odijelili poslovni i sportski život? Evo, vozite se često u automobilu i s bivšim ministrom Ivanom Šukerom, ali to nekako svaki put završi loše. Nedavno ste imali sudar, ta je priča ostala mala enigma, kako se i zove Vaša firma za razminiranje. Ma to kad je ono nevrijeme bilo, snijeg je bio i posudili smo mu auto da ode na tetinu sahranu u Tomislavgradu, i to je cijela priča. A to je bio automobil Enigme, moje firme. I što je tu problem? Enigma uspješno izvršava sve obaveze prema državi, isto kao i druge firme...
I prema Fondu za zapošljavanje? Što je s 40 milijuna kuna koje su Vam navodno oprostili? Prema svima, apsolutno. Daj bože da su nam dali 40 milijuna kuna! Ukupni dug, ne dug, nego kredit Enigme je 6 milijuna i 200 tisuća kuna za kupnju stroja za razminiranje. Tako da firma taj novac nije ni vidjela, nego je kupljen stroj i novac je isplaćen direktno dobavljaču, što rade i ostalim firmama.
Kako to da se bavite baš tako specifičnim poslovima – razminiranjem i zbrinjavanjem otpada? Slučajno. Recimo, u posao s razminiravanjem smo ušli pokojni general Bobetko, koji je bio moj intimus i pokojni general Damir Goršeta. Mi smo bili osnivači HCR-a (Hrvatskog centra za razminiranje) i zaslužni smo što je HCR došao u Sisak. I kad je Goršeta otišao s mjesta ravnatelja HCR-a, osnovali smo tu firmu (Enigma) koja uredno posluje i dan-danas zapošljava 47 ljudi.
Kako komentirate priče vezane za Vašu drugu firmu, Dravu International, koja se bavi reciklažom PET-ambalaže. Primjerice, ekološke udruge neprestano ponavljaju da se smećem, odnosno tim poslom svugdje u svijetu bave kriminalci. Da? To u Italiji, je l'? Pa to treba netko dokazat. Ja mislim da mi imamo uredno poslovanje, više nego uredno. Zapošljavamo 340 ljudi, plaćamo obaveze prema državi, vraćamo kredite.
Jeste li zato dobili superunosne poslove od Fonda za zaštitu okoliša, koji favorizira zbrinjavanje PET-ambalaže iako na njemu ima najveće izdatke? Nismo mi dobili ništa od tih poslova. Taj naš posao je vrlo specifičan.
Jeste li konkurencija Petru Pripuzu, u kakvim ste odnosima s hrvatskim 'kraljem reciklaže' i vlasnikom tvrtke CIOS? U odličnim smo odnosima i nismo konkurencija. Ja se bavim reciklažom plastike, a on se bavi reciklažom metala. I Pero je jedan od najjačih poduzetnika u Hrvatskoj i isto trpi raznorazne medijske napade neosnovano. Sva sreća što možemo izdržat. Tu je sve čisto. Ne da je čisto, nego je više nego čisto.
2007. godine je u Nacionalu izašao jedan za Vas jako nepovoljan članak pod naslovom Capo di tutti capi, u kojem ste praktički opisani kao prvi čovjek našeg sporta, koji ima puno putra na glavi, ali mu se već godinama ništa ne može dokazati. Jesu li kaznene prijave protiv Vas dobro zaključane u nekoj ladici? Kako to komentirate? Da, da, imam ja putra na glavi. Komentiram da nemam ni kaznenog boda! Nikakvih prijava nema.
Ne bojite li se da bi Vam se jednog dana moglo dogoditi isto što i Ivi Sanaderu i drugima koji su posljednjih mjeseci napunili zatvore. Gledajte, ja znam šta radim i čime se bavim. Nikoga se ne bojim, ne radim ništa protuzakonito, dapače. A o gospodinu Sanaderu ne želim razgovarati na takav način. On zna što je on radio. Ja sam cijeli život poduzetnik i poduzetnik ima pravo na imetak, na onoliko koliko plati poreza.
Što Vam je važnije – sport ili novac? Ha, da je meni novac važan, ne bih se bavio sportom. Ja ne živim od toga, nego živim za to. Imam dovoljno novca kol'ko mi je potrebno. Nemam ga previše, al' ga imam dovoljno. I nadam se da ću ga imati dovoljno da mogu normalno otići u mirovinu.
A kad planirate u mirovinu. Hoće li biti prijevremena ili... Pa gledaj. Ja sam direktor kluba u Zagrebu postao 1981. godine, sa svoje 24 godine. Tada se vi ne biste vjerojatno toliko interesirali za Zagreb. Tad se Zagreb borio za ostanak u trećoj ligi. Ja sam 1985. godine Zagreb doveo u prvu ligu, pa smo ispali, pa smo onda složili pravi klub i za dvije godine smo bili prvaci Jugoslavije, pa 1992. i 1993. prvaci Europe, i do 2000. godine smo još četiri puta igrali u finalu. I nismo dobili punu pozornost, ne znam bi li nas itko spašavao kao što se sad Cibona spašava.
Koja je tajna Vašeg poslovnog uspjeha? Pa gledajte, vjerojatno u glavi. Čvrsta glava. Postojanost. Ja sam se rodio u Sisku. Moji su po ocu porijeklom Ličani, a po majci Hercegovci od Mostara. Imam dosta jaku lozu i s jedne i druge strane. Bratić moje bake je bio onaj poznati lički hajduk Prpić Mali, tako da vjerojatno i od tuda vučem neke stvari.
http://www.youtube.com/embed/9boytK8O53w Snimio i montirao: Franjo Tot
Bavite li se nekim sportom? Tko? Ja? Pa ja sam igrao rukomet, prvu ligu, šest godina.
Ali ovako rekreacijski... Ma kakvi, samo hodanjem. Nemam vremena.
Hodanjem sa sastanka na ručak i natrag ili... Ne, ne, hodanje na Jarunu, sada idem svaki dan. Brzo hodanje, ništa više.
Znači, može Vas se vidjeti na Jarunu kako brzo hodate? Na Jarunu il' u gradu brzo hodam.
I tko se brže popne na Sljeme – Milan Bandić koji trči ili Vi brzim hodom. Neee, mislim da je bitno tko će se duže penjat.
O, pa to je znakovito... Nije, nije, on će se sigurno duže penjat od mene. Ja kad sam bio u formi išao sam gore za 43 minute. A mislim da ovi svi koji trče s njim ne mogu to napravit. Trčali smo, ovako... ja, Zdravko Zovko, Vuleta i Ante Kostelić negdje oko 43 minute, mislim da je tako bilo. Svirate li neki instrument? Gitaru, klavir možda...? Ne, ali moji rođaci i kumovi sviraju. Meni su rođaci Jura Stublić i Davor Gobac, a kum mi je Zrinko Tutić, tako da i tu dosta imam...
Koja Vam je najdraža knjiga, najdraži film? Bogami, jedina knjiga i film su mi krevet, jedva se čekam dočepat kreveta.
Tko Vam kupuje odjeću, sami idete u šoping ili... Sam, još uvijek.
Vjerujete li u Boga, idete li u crkvu? Idem, relativno redovno idem u crkvu... i kupio sam stan u Međugorju, tamo godišnje provedem oko mjesec dana i...
Hahaha, idete u crkvu i kupili ste stan u Međugorju, pa ovo je kao iz nekog vica o Hercegovcu... Pa da, pa da, kupio sam stan jer mi je blizu crkva i, gledajte, ja sebi mogu dozvolit neke stvari. Ja sam bio ozbiljan biznismen i u bivšoj državi, preozbiljan, za neke koji su to postali devedesetih godina.
U SIZ-u (Samoupravna interesna zajednica je naziv za paradržavne organe u sustavu samoupravnog socijalizma bivše Jugoslavije, u čijoj su nadležnosti bili kultura, sport i druge društvene djelatnosti)? Neee u SIZ-u. Pa to su gluposti, pa ja sam u SIZ-u bio samo član jedne komisije ispred udruženja obrtnika. Ja nikada u SIZ-u nit sam radio nit sam bio.
Kada biste sebe morali opisati jednom riječju, koja bi to bila? Jedna riječ? Evo, reći ću vam sada. Nažalost, ovo naše društvo je nakaradno. Ja gledam što doživljava ovih dana gospodin Milošević, potpredsjednik hrvatske Vlade za investicije. Pa to je sramotno. Njega se proziva na jedan nakaradan način, čovjek koji je stekao sve prije ulaska u politiku.
Vi na neki način suosjećate, vidite li sebe u njegovoj poziciji? Ne, ne vidim sebe, meni to nije cilj. Prvo, u cijelom svijetu u politiku možeš ići tek kad si sebi nešto stvorio. Znači, mi živimo u jednom nakaradnom društvu, koje, objektivno, negira sve vrijednosti. Je li gospodin Milošević nešto stekao na nelegalan način, o tome možemo razgovarati. Ako jest. Ali ako nije, pa trebaš imat čovjeka koji se hoće bavit žabokrečinom na određeni način i bit prozivan svaki dan. Pa što je to njemu trebalo u životu?
Što Vas je sad asociralo na Miloševića? Pričali smo o Vama. Pa kome se ja imam pravdat više? Kome ja moram objašnjavat zato jer jedna fifica hoće bit nešto! Ne može! Svima je sve dozvoljeno, neka naprave nešto ako mogu!Pa to me asociralo. Netko tko je nešto napravio u životu. Pazite, ja sam kao sportski rukovoditelj u životu osvojio: dvostruko olimpijsko zlato, dvaput bio prvak svijeta, triput viceprvak svijeta, dva puta viceprvak Europe. Dakle, to je ono što sam ja kao sportski rukovoditelj napravio. Tri puta prvak Mediterana. A klupski: dva puta prvak Europe, četiri puta finalist. Osvojili smo dva puta državno prvenstvo Jugoslavije, dva puta Kup, 18 puta prvenstvo Hrvatske. Ta jedna riječ koja Vas opisuje? Normalan čovjek. Bar ja mislim da sam normalan. Možda za neke i nisam.
Kad biste mogli birati, koja biste životinja bili? Vučjak, to mi je idol kod životinja!
Čega se više plašite – poskoka ili USKOK-a? Ja se ne bojim. Da ti ja sad kažem, trebaju se bojat oni koji su krivi.
Vama je savjest čista, znači? Apsolutno. Ne pušim, ne pijem i spavam 12 sati dnevno.
Dvanaest sati dnevno!? Da, šefe, mogu dobro spavat.
Znači, možemo staviti naslov 'Radim 13 sati dnevno, a spavam 12'? Ne možeš, hahaha. Stavi: 'Radim 24 sata dnevno'. Na kraju je Gobac meni postavio jedno pitanje:
A, inače, odakle su tvoji?
