U svoja dva DVD-a Never Get Busted Volume 1: Traffic Stops i Never Get Busted Voume 2: Never Get RaidedBarry Cooper objašnjava kako izbjeći dugu ruku pravde, ako ste samo obični uživatelj marihuane u SAD-u.
Možete, primjerice, u autu voziti sa sobom mačku kako biste odvratili pažnju policijskim psima, a doma svojih 20 grama koliko vam treba da preživite tjedan spremite u plastičnu vrećicu koju zabijte u teglu maslaca od kikirikija pa ju spremite u frižider kako biste sakrili miris.
Dobro, ovog biste se mogli i sami sjetiti, samo da nije potrošnje od 20g tjedno. Mnogi su stoneri sretni što se Cooper odrekao mračne strane, a još su sretniji što im je odlučio predati svoje znanje, te stati u njihovu obranu.
Svojim je pojavljivanjima na televiziji postao kultnom osobom u jednom dijelu američke javnosti. 'Rat protiv druge je promašena politika, a njegove pravne posljedice su gore po obitelji nego što je to sama droga', objasnio je Cooper razloge svog djelovanja za magazin Maxim.
Njegov je trenutni cilj postati državnim tužiteljem države Texas (www.barrybomb.com) kako bi zaustavio tu cijelu stvar. 'Rat protiv droge je rat protiv ljudi', objašnjava dalje Cooper. 'Prva stvar koju ću napraviti kada postanem državni odvjetnik će biti da završim to ludo sranje.'
Danas je Barry Cooper četrdesetogodišnjak i život ga je naučio mnogo toga, no nije uvijek bilo tako.
Odrastao je u malom gradu, roditelji su ga učili kako je svatko tko se drogira zao, a da je masturbacija zločin. Naravno da tako nije moga steći neko usmjerenje u životu, pa nakon što je pogledao jednu epizodu reality showa Cops, odlučio je postati murjak.
Prije 20 godina se sa svojim najboljim frendom, koji će mu kasnije postati šogor, a još kasnije najveći neprijatelj, upisao na Policijsku akademiju. Postao je ambiciozan i nakon godinu dana se pridružio Teksaškom odjelu javne sigurnosti koji je plijenio rekordne količine droge.
Objašnjava kako su svi murijaci u tom poslu zbog adrenalina, na koji se vrlo brzo navuku, a ne toliko kako bi pomagali ljudima. 'Kada izađete s Akademije, ruke vam se tresu dok pišete prometnu kaznu. No, nakon što napišete 500 kazni to nije više toliko velika stvar pa vam treba još...', prepričava u Maximu Cooper svoje prve godine u policiji.
U Odjelu je naučio sve što je trebao o prepoznavanju sumnjivaca (Crnci, Meksikanci) i zaustavljanja njihovih automobila bez pravog razloga (njega će već pronaći) te se prebacio na svoj dio autoputa. Odjednom je počeo pronalaziti kilograme i kilograme marihuane, postao je zvijezda.
Ništa ga nije sprečavalo da ne mažnjava zaplijenjenu lovu kada je postao šef svog odjela. Uzimao je i drogu kako bi trenirao svog psa, sve dok jednom nije odlučio probati što je zapravo ta stvar zbog koje su ljudi spremni ići u zatvor.
'Apsolutno sam volio što mi je marihuana radila,' priznaje novinaru Maxima Cooper. 'Toliko sam se jako smijao da mi se činilo kako će bi se rebra slomiti i nisam imao onu agresivnost koja dolazi od pijenja.' Nakon toga više nije mogao privesti nikoga zbog marihuane, ali se nesmiljeno okomio na one koji su posjedovali druge vrste droge. Slijedila su prebacivanja iz odjela u odjel nakon optužbi o podmetanjima dokaza koje su završile vansudskim nagodbama, a Cooperov je entuzijazam za policijski posao nestao pa je policiju napustio 1998.
Nakon toga je postao ogorčen ratom protiv droge, svojom ulogom u njemu i američkim pravosudnim sustavom. Uhapšen je nekoliko puta zbog barskih tučnjava, a optužen je i za krađu jer nije vratio Jeepers Creepers i Jeepers Creepers 2 (očito još ne hapse ljude samo zbog gledanja takvih gluparija) u videoteku.
Njegov najbolji prijatelj Russell Harris (Cooperova prva supruga i Harrisova supruga su sestre) je organizirao policijski upad u Cooperovu kuću nakon njegove rastave i sudske borbe oko dvije kćeri.
Još se jednom ženio (završilo je nakon što je ona pijana razbila njegov auto u drvo), a onda je upoznao Candi, ženu deset godina mlađu od njega koja mu je prodavala marihuanu.
Bila je prava mama iz serije Trava koja je to radila kako bi prehranila obitelj. Njeno dvoje djece i njegove dvije kćeri žive s njima, uče ih sve stvari u koje sami vjeruju, njegova najstarija se školovala kući pa je upisala koledž sa 16.
Sada joj je 17 pa će se odseliti od kuće, ponekad zapali džoint, ali ne puši toliko koliko tata. Nakon svega što je prošao i naučio, Barry Cooper je morao napraviti nešto.
Želio je ljudima dati nešto, objasniti stvari, a kada je vidio da nema niti jedne knjige ili filma na temu kako da vas na zatvore s marihuanom u ruci u Americi (kazne su sulude, praktički možete provesti godinu dana u zatvoru zbog džointa, ako se sucu tako hoće) odlučio je producirati DVD-ove.
Prodaja ide dobro, od prosinca 2006. kada je izdao prvi, prodao ih je nekih 50.000 po cijeni od 20 dolara i primijećen je u javnosti i nada se kako će napraviti nešto dobroga u politici. Za jednog starog stonera i nije tako loše.