Svjedočanstva ljudi koje je nevolja nagnala da se okrenu Bogu

Kad su mu liječnici priopćili da će možda ostati slijep, Siniši nije bilo lako suočiti se s dijagnozom, a u tim je trenucima svu svoju hrabrost crpio u vjeri.

"Prije same operacije ja nisam znao hoću li se uopće probuditi iz nje. To je bila teška operacija. Bila je narkoza i sve. Ja sam tada rekao, uvijek bih molio Očenaš, Bože što ti odlučiš, tako neka bude. Ja to uvijek govorim, pa me neki čudno gledaju. Ali ja kažem da zahvaljujem Bogu na svojoj bolesti, jer da nije bilo te bolesti, te sljepoće i svega toga, tko zna gdje bih ja završio. Gdje bih bio. Da li bi uopće bio u vjeri ili bi otišao", izjavio je SinišaDujmović.

Prije operacije vodio je potpuno drukčiji život od ovog današnjeg.

"Nedjelja mi čak nije bila ni Dan gospodnji. Jer sam bio na ribama, bio sam na klapi. Bilo mi je bitnije ono što je svjetovno, a ne Božje".

Jedan susret s fra Josipom Marcelićom, Siniši i njegovoj supruzi Miljani donio je samo radost.

"Moja žena koja je imala karcinom dojke, dojka joj je otklonjena, poslije operacije, poslije molitava fra Josipa Marcelića, i naših molitava, djece moje, njemu smo se ovdje zagovarali da on moli Boga jer on je svećenik kakvog nismo dugo vidjeli. Poslije te operacije karcinoma nije bilo. Tako da ja čvrsto vjerujem da je to bila Božja volja. Ona normalno funkcionira. Nije išla ni na kemoterapije poslije toga".

Iako od rođenja živi u duhu vjere, Ivana je preseljenje iz Mostara u Zagreb, kao i razočaranje u dugogodišnja prijateljstva nagnalo da svoj odnos s Bogom još više produbi.

"Kad čovjek shvati da je dosta toga prolazno i da dosta toga nije iskreno - onda se pita koji je to smisao? Zar je moguće da smo tu mi samo, a jednom će to sve završiti i mi ćemo nestati. Pretpostavila sam da mora postojati netko tko je smisleniji i tko je iznad svega toga što je nama vidljivo. Što nam je poznato. I vjera mi je dala odgovor", kazala je IvanaNikolić.

Za obraćenje nikad nije kasno. I razbojnik na križu koji se pokajao, koji je ubijao ljude, on se pokajao. Bog mu je oprostio. Isus mu je rekao – Danas ćeš biti sa mnom u raju. 7

Ivana i Siniša danas ne mogu ni zamisliti da im dan prođe bez razgovora s Bogom.

"U Crkvu idem svaki dan. Svaki dan prisustvujem euharistiji baš ovdje u ovoj Crkvi. Nedjeljom u svoju župu u Žrnovnici gdje živim", dodaje Siniša.

Kroz molitvu i čitanje svetog pisma trudim se svakodnevno ići na misu. Naravno, nedjelja se podrazumijeva. Pronalazim odgovore na mnoga pitanja.

Naši sugovornici ističu kako Božje milosrđe uvijek pronalazi put do čovjeka. Ta staza ponekad može biti trnovita i puna sumnji no jednom kad nas na njezinu kraju obasja iskra svjetlosti, vjera u naš život, tvrde vjernici, donosi samo sreću, mir i blagostanje. Čemu tijekom svoje misije na Zemlji svaki čovjek zapravo teži!