Godinama se ondje nije ništa posebno događalo, no kada je "udarila" posljednja recesija sve veći broj ljudi počeo je kontaktirati lokalne udruge koje traže zlato u nadi da će se obogatiti.
Tako su se ljudi iz cijelog svijeta prošlog vikenda pod teškim sunčanim zrakama ondje spustili na koljena u mutnu riječnu vodu kako bi sudjelovali u natjecanju ispiranja zlata. U svojim su posudama tresli pjesak i šljunak u potrazi za zlatnim mrljama.
No, najveći grumen koji se u Italiji može pronaći je veličine krušne mrvice. Potvrđuje to i osnivač Udruge Biella Goldpanning Arturo Ramella dodajući kako su ondje svjesni da se od ispiranja zlat ane može živjeti pa pokušavaju obeshrabriti sve one koji u mjesto hrle. "Neki umirovljenici svaki dan odlaze u potragu i možda pronađu pahuljicu ili dvije, no to nije ono što može zamijeniti mjesečnu plaću u Italiji i od čega se može živjeti", kaže on. No, činjenica jest, dodaje, da se na zlato ovdje može naići.
Rijeka Elvo plovi usporedno s bivšim rudnikom zlata Natural Reserve of the Bessa koji je stotinu godina slovio kao mjesto "najvećeg zlatnog vala", pojasnio je upravitelj muzeja o zlatnom polju Bessa Aldo Rocchetti dodajući kako su Rimljani osvajali carstva pomoću tog zlata koje je plaćalo oružje.
"Nakon napornog dana dođem kući i žena kaže: 'Je li to sve?"
Dok su proteklog vikenda natjecatelji ondje s dvije mrvice zadovoljno trljali ruke, oni koji su do sredine 20. stoljeća radili u dolini Anzasca više su privlačili ljude bez posla nego one koji su baš željeli tražiti zlato. Potvrđuje to i Gloria Casella čiji je suprug vlasnik danas za posjetitelje jedinog otvorenog rudnika u tom kraju, u kojem je zlato izlačeno pomoću olova, a potom cijanida. "Bili su prisiljeni raditi kao životinje,a mnogi od njih su umrli pa je dolina bil apoznata po udovicama i siročadi. Ono što je najgore jest činjenica da su dolazili raditi znajući da će umrijeti mladi", kaže njen suprug Riccardo Bossone. Rudnici su uskoro zatvoreni jer su troškovi premašili profit. "Više je zlata ispod Monte Rose nego u Africi, no zbog troškova i zakona vezanih uz zaštitu okoliša to više se ne koriste", kaže Rocchetti za New York Times.
Danas se zlato u Italiji traži mahom u potocima i rijekama u Pijemontu, Lombardiji i dolini Aoste. Regionalni zakoni ograničavaju količinu koja se može naći u jednom danu.
Giorgio Bogni, tražitelj zlata i geolog iz Sesto Calendea, troši onoliko vremena koliko može na potocima. "Goldpanning je zabavan - to je hobi, ali to je i oblik meditacije, u prirodi, uz zvukove rijeke oko vas", kaže dodajući: "Obično je naporan dan... vi se vratite kući, a vaša žena gleda dva atoma koje ste pronašli i kaže: 'Je li to sve?'. Ali ja sam sretan".
