'Povijesni sastanak', 'epohalni događaj', 'dan koji će se pamtiti u povijesti' - samo su neke od sintagmi kojima se opisivao prošlomjesečni sastanak Kim Jong-una. No, iako se očekivala nekakva dramatična promjena nakon tog dana u Singapuru, otada zapravo svjedočimo različitim zbunjujućim porukama koje ne idu uvijek u smjeru politike pomirenja.
Uslijed velikih ambicija postavljenih pred dvojicu lidera, Sjeverna Koreja obvezala se nastaviti intenzivno raditi na denuklearizaciji poluotoka, dok se SAD obvezao ohladiti od provokativnih ratnih igara s Južnom Korejom.
No, otada su se odnosi malo promijenili i postaje jasno da zacrtani ciljevi neće biti tako glatko ostvareni.
Unatoč izvješćima koja tvrde da Pjongjang ruši svoja nuklearna postrojenja, postoje informacije da ipak u tajnosti nastavljaju s radom na nuklearnom programu. Istovremeno, Sjeverna Koreja optužila je SAD za korištenje 'gangsterskim taktikama'.
Što se, dakle, promijenilo, od onog svečanog dana u Singapuru kojeg je pratio čitav svijet.
Zaokret
Sjeverna Koreja dugo je već na zlom glasu u međunarodnoj zajednici što je možda dovelo do toga da se njena moć konstantno precijenjivala. Oni su na summit došli nuklearna sila ravnopravna SAD-u, no prema podacima institutima Lowy, Sjeverna Koreja je po ekonomskom, vojnom i kulturalnom utjecaju tek 17. od 25 azijskih zemalja. Iz toga proizlazi da je Sjeverna Koreja doista sila, ali neadekvatna. Možda imaju moć zsatršivanja nuklearnim oružjem, ali glavna preokupacija im je vlastito preživljavanje.
Činjenica da im velik ukupnog utjecaja otpada na vojnu snagu, Sjeverna Koreja će teže moći pristati na neke ustupke izvan sfere vojske, a kojima su se Trump i ostali nadali. To je neravnoteža među silama koja će otežati cijeli ovaj proces.
Sjeverna Koreja možda i jest jedna od najvećih vojnih sila u Aziji, ali oni naglasak stavljaju na kvantitetu, a ne kvalitetu, čak 8 posto stanovništva radi im u vojsci. Imaju ogromnu količinu tenkova, sedamdesetak ostarjelih podmornica, a izvan regije prijete intekontinentalnim raketama. No, jasno je svima da, kada bi pribjegli tim raketama, odmazda bi bila toliko silovita da bi u kratkom roku okončala Kim Jong Unov režim.
Zveckanje oružjem kojim se Sjeverna Koreja bavi već dulje vrijeme ima svoju cijenu i to visoku. Prema nekim podacima, Pjongjang troši čak 24% BDP-a na vojsku. Takav financijski teret prelama se na leđima osiromašenih građana kojima se sve opravdava 'djelovanjem stranih agresora'. Posljedica toga je da sve vrste utjecaja Sjeverne Koreje, osim one vojne, drastično opadaju.
S obzirom na dio svjeta u kojem se nalazi, a koji se rapidno razvija, Sjeverna Koreja debelo zaostaje za drugima. Produktivnost sjevernokorejskih radnika je najlošija u cijeloj Aziji, a zbog neobičnog nedostatka prirodnih resursa, država ovisi o uvozu hrane, metala i goriva.
Što sada?
Uvukavši američkog predsjednika u pregovore, i djelomično normalizirajući odnose između dviju zemalja, Kim Jong Un je dobro odigrao svoje karte s pozicije slabije strane u ovoj priči, piše CNN.
Ujedno, Kim nikada nije pristao ni na kakav vremenski okvir po pitanju roka za denuklearizaciju. Ono što SAD želi jest da Pjonjang jednostavno preda svoje nuklearno oružje u zamjenu za pozamašnu ekonomsku nagradu.
No, nije baš jasno želi li Kim Jong Un ekonomski prosperitet bez nuklearnog oružja.
