Zagađeni zrak, 6,7 milijuna. Trovanje olovom i drugim teškim metalima te raznim kemikalijama iz vode i tla plus umiranje od nečiste vode još daljnjih više od dva milijuna ljudskih života. Takve brojke žrtava zagađenja diljem svijeta za 2019. godinu objavio je The Lancet Planetary Health u studiji na kojoj je radilo 30 znanstvenika sa svih kontinenata.
Istražujući tragom objavljenog, došli smo do zaključka da se u Hrvatskoj od posljedica zagađenja umire iznenađujuće puno za jednu članicu Europske unije, pa posljedično ne čudi ono što je naš portal utvrdio u veljači ove godine da se u Republici Hrvatskoj od raka umire najviše u Europi.
Ali, prvo izvještaj objavljen u The Lancetu i konstatacija da su "zagađenje, klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti", odnosno izumiranje vrsta, "usko povezani"…
16 posto svih ljudi koji godišnje umru, žrtve su zagađenja koje samo za sebe u svijetu danas ubija više ljudi nego glad, droge, alkohol, AIDS, tuberkuloza, malarija, oružani sukobi i drugo fizičko nasilje plus žrtve u prometu.
Istraživanje objavljeno u Lancetu donosi i to da se od zagađenja najviše umire u Africi, a da je najveći skok zabilježen u Aziji, posebno u Aziji na potezu od Indije, preko Bangladeša, Nepala, Kine do Sjeverne Koreje.
Hrvatsku se u sažetku izvještaj ne spominje zasebno, ali je prikazana na karti prosječno utvrđene koncentracije olova u krvi djece, gdje je označena rasponom obuhvaća raspon između 1 i 2 mikrograma olova po decilitru krvi djece. Podacima o Hrvatskoj se, međutim, može ući u trag u međuizvještaju objavljenom nešto ranije o stanju za 2017. godinu kada se broj umrlih od zagađenja u svijetu procjenjivao na 8,3 milijuna.
Prema tom izvještaju, Hrvatska je bila 7. najgora u Europi po umiranju od direktnog ili indirektnog trovanja industrijskim zagađenjem. Gore su bile samo Srbija, ujedno i najgora u Europi, a zatim redom Gruzija, Bugarska, Ukrajina, Bosna i Hercegovina, te Armenija.
Odnosno, naša zemlja bila je druga najsmrtonosnija članica Europske unije po svoje građane zagađenjem zraka, vode i tla, a da stvar bude gora, tada se govorilo o 108 umrlih na 100.000 stanovnika, računajući pritom da u Republici Hrvatskoj živi 4,2 milijuna ljudi. To je značilo 4463 umrlih godišnje od posljedica zagađenja i stvarnu stopu umrlih možda čak i nešto većoj od Armenije.
Tadašnje stanje Hrvatsku je opisivalo kao 42. najsmrtonosniju zemlju svijeta zbog zagađenosti. Daleko najviše smrti otpadalo je na zagađenje zraka, skoro 70 posto, zatim oko 22 posto od trovanja na radnom mjestu, skoro osam posto uslijed trovanja olovom i tek nešto rubno od zagađene vode.
Prema ovakvim pokazateljima, Republika Hrvatska je po opasnosti po živote svojih stanovnika od zagađenja bila otprilike na pola puta između relativno sigurnih primjerice Češke ili Njemačke s jedne i DR Konga s druge strane, jedne od zemalja s izrazito katastrofalnim stanjem po zdravlje ljudi.
Niti tu nije kraj lošim vijestima po Hrvatsku. U "ključnim porukama" najnovijeg izvještaja objavljenog u The Lancetu između ostalog se napominje i to da je "najvjerojatnije riječ o procjenama ispod stvarnih brojki". Ta rečenica objašnjava katastrofalnu procjenu Europske agencije za okoliš o stanju o kvaliteti zraka u Hrvatskoj za 2018. godinu, na koju smo naišli u dokumentu iz 2020.
Prema tom izvještaju, objavljenom baš u vrijeme zahuktavanja pandemije COVID-a, u Hrvatskoj je godišnje samo od bolesti nastalih djelovanjem zagađenog zraka umrlo više ljudi nego od procijenjenih žrtava svih zagađenja skupa, čak 5440 ljudi. I to; od posljedica udisanja finih čestica (P 2,5) 5100 ljudi, od udisanja zraka povišenih koncentracija dušikovih oksida 90 ljudi i 250 ljudi od djelovanja po zdravlje opasnih povišenih razina ozona.
Za konačnu sliku o tome koliko se u Hrvatskoj doista masovno umire od zagađenja zraka, tla i vode, trebalo bi dodati još i sve smrti od nečiste vode ili zagađene teškim metalima, kao i od obolijevanja uslijed djelovanja pesticida, dioksina i drugih industrijskih kemikalija, arsena, žive, olova, kadmija i koječega drugog što unosimo u naša tijela hranom ili vodom.
Trag smrti od raka u RH
S takvom slikom o stanju okoliša po zdravlje u našoj zemlji, i neke druge stvari izgledaju nešto drugačije.
Na ovogodišnji Svjetski rat borbe protiv raka razgovarali smo s dr. Stjepkom Pleštinom, predstojnikom Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, koji nam je tada potvrdio informaciju da, prema modelu European Cancer Information System, Hrvatska ima najviše umrlih od raka godišnje na 100.000 stanovnika.
Tada je bila riječ o podacima za 2020. godinu u kojoj je u Hrvatskoj na 100.000 stanovnika bilo nešto preko 13.000 oboljelih od raka, odnosno 339 umrlih od raka na svakih 100.000 ljudi.
Dr. Pleština nam je tada objasnio ulogu u računanju smrtnosti od raka u populaciji neke zemlje u odnosu na starost stanovništva, zatim na koji se način računa uspješnost liječenja u ovisnosti na veću ili manju učestalost najagresivnijih i najmanje agresivnih karcinom.
Otkrio nam je još nešto:
'Misle da će prije dobiti na lotu, nego rak'
"Gledajte što je problem Hrvatske. Poznato je generalno za Europu da je pojavnost zloćudnih bolesti viša na zapadu i na sjeveru nego na istoku i jugu. Ali kad gledate smrtnost, ona je neprimjereno visoka na istoku i na jugu. Ono što mi gledamo je odnos pojavnosti i smrtnosti", kazao nam je Pleština.
"Šansa da umrete od raka debelog crijeva u Hrvatskoj je značajno veća nego, recimo, u Danskoj. E sad, što je razlog tome? Svi su skloni reći da je razlog loše liječenje. Međutim, nije u tome stvar, nego u tome u kojem je stadiju bila bolest kad ste je otkrili", objasnio nam je.
Za rizične čimbenike rekao je da ih se može izbjegavati, one za koje medicina zna, ali:
"A mi i one koje poznajem, ne izbjegavamo konzistentno. Rano otkrivanje, uzmimo za primjer kolorektalni karcinom, ako se otkrije u stadiju polipa, koji još nije maligni, čovjek je izliječen 100 posto, rak neće niti nastati. Ako ga otkrijete u prvom stadiju, postotak je preživljavanja pet godina na razini preko 90 posto. Ali ako ga otkrijete u četvrtom stadiju, s metastazama, petogodišnje preživljavanje je 10 do 20 posto."
Dr. Pleština tada nam je rekao da se nikako ne može pomiriti s odazivom stanovništva na kontrole, na screaning, nakon već tri akcije pozivanja:
"Kod nas je odaziv na screaning raka debelog crijeva još uvijek ispod 20 posto. Perjanica je rak dojke, koji se kreće 60 do 65 posto odaziva ciljane populacije. Toliko su Slovenci imali u prvoj godini prve akcije!"
"Volim jednu usporedbu iako nije originalno moja, da ljudi više vjeruju da će dobiti jackpot, gdje je šansa jedan na nekoliko milijuna, nego da će u životu razviti kolorektalni karcinom. A svaki šesti će u životu razviti kolorektalni karcinom", rekao nam je tada i za kraj iznio krajnje jednostavan statistički podatak, ali takav da se čovjek baš zamisli:
"Gledajući sve tumore, rizik je da će svaki četvrti od nas kad tad oboljeti od neke zloćudne bolesti. Čak se krećemo i prema svakom trećem!"
