Kineski vođa Deng Xiaoping najavio je 1978. godine da će njegova zemlja raskrstiti s prošlošću. Nakon desetljeća političkih čistki, ekonomske samodostatnosti i gušenja društvene kontrole pod Mao Zedongom, Deng je počeo stabilizirati kinesku politiku, uklanjajući zabrane privatnim poduzetnicima i stranim ulaganjima te dajući pojedincima veću slobodu u njihovim svakodnevnim životima.
Ova promjena, nazvana "reforma i otvaranje" dovela je do pragmatične politike koja je poboljšala odnose Pekinga sa Zapadom i izvukla stotine milijuna Kineza iz siromaštva, piše Foreing Affairs. Iako je Kina ostala autoritarna, Deng je - za razliku od Maoa - dijelio vlast s drugim višim stranačkim vođama, a kada je otišao s dužnosti, njegovi nasljednici nastavili su uglavnom istim putem. Do sada.
Tijekom 20. Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine (KPK) prošloga mjeseca, kineski vođa Xi Jinping doveo je Deng eru kineske politike do definitivnog kraja. U mnogim aspektima, bilo je jasno da su "reforma i otvaranje" na izmaku na 19. Nacionalnom kongresu 2017. - kada je Xi proglasio "novu eru" u kojoj će stranka ispraviti ideološke, političke i političke "neravnoteže" svojih prethodnika. Međutim, 20. stranački kongres otišao je i korak dalje te omogućio Xiju treći mandat bez presedana. Vrli novi državnički svijet Xi Jinpinga sada je u punoj snazi.
Modernizacija 'u kineskom smislu'
To znači da stranci moraju ostaviti po strani udobne analitičke okvire koje su mnogi od njih koristili za analizu Kine u posljednje dvije generacije. Većina zemalja, uključujući mnoge na Zapadu, sklona je misliti da kada kineski čelnici govore u ideološkim terminima, to ne treba shvatiti ozbiljno. Ali to više nije slučaj.
Xi je istinski vjernik marksizma-lenjinizma; njegov uspon predstavlja povratak na svjetsku pozornicu ideološkog čovjeka. Ovaj marksističko-nacionalistički ideološki okvir pokreće povratak Pekinga na stranačku kontrolu nad politikom i društvom sa sužavanjem prostora za privatno neslaganje i osobne slobode. To također pokreće ponovno rođeni etatistički pristup Pekinga gospodarskom upravljanju i njegovu sve asertivniju vanjsku i sigurnosnu politiku usmjerenu na promjenu međunarodnog statusa quo.
Xi je upotrijebio "izvješće o radu" 20. kongresa da pokaže partiji i svijetu da Kina sada ima integriranu nacionalnu i međunarodnu viziju onoga što on naziva "modernizacijom u kineskom stilu". Ova vizija poziva na odvajanje ekonomske modernosti od zapadnih političkih i društvenih normi i temeljnih kulturnih uvjerenja. Nudi novi međunarodni poredak utemeljen na kineskoj, a ne američkoj geopolitičkoj moći. To uključuje stvaranje skupa institucija i normi koje su kompatibilne s vlastitim interesima i vrijednostima Kine, a ne s onima Zapada.
To je manihejski svjetonazor, koji suprotstavlja kinesku mješavinu konfucijanskih i marksističko-lenjinističkih vrijednosti liberalnoj demokraciji i liberalnom internacionalizmu Zapada i dijela (ali ne svih) ostatka svijeta. Kao što je ovaj kongres jasno stavio do znanja, Xi želi pokazati da KPK pod njegovim vodstvom ima i odvažnost i sposobnost prevesti ovu hrabru novu viziju u stvarnost.
Usredotočenost na nacionalizam i sigurnost
Učestalost kojom se različiti pojmovi i izrazi pojavljuju u glavnim kineskim izvješćima i govorima ključan je mehanizam tumačenja koji koriste i članovi stranke i vanjski promatrači kako bi razabrali smjerove vodstva koji se mijenjaju. Maov slavni napad na "kapitalističke putnike", primjerice, išao je zajedno s partijskim golemim kampanjama nacionalizacije i njezinim protivljenjem malim privatnim poduzećima. Ideološki spisi Jianga Zemina o "tri predstavnika" - koji su uključivali potrebu da se iskoriste "proizvodne snage" kineskog gospodarstva - bili su jasan signal stranačkim vođama da u partijske redove dovedu privatne poduzetnike (što su potom i učinili).
Xijeve fraze i izbor riječi imaju slične posljedice u stvarnom svijetu. Izvješće o radu 20. Kongresa, koje je podnio Xi, prepuno je niza novih i trajnih ideoloških izraza koji pokazuju da KPK sada na različite načine odmjerava ekonomiju, nacionalnu sigurnost i nacionalistički identitet zemlje. U izvješću s 14. Kongresa 1992. godine, kada je Deng još vladao, izraz "ekonomija" korišten je 195 puta. U ovogodišnjem izvješću “ekonomija” se spominje u samo 60 navrata.
Dengova mantra o "reformi i otvaranju" spomenuta je 54 puta 1992.; na 20. kongresu ta je fraza korištena samo u devet navrata. Godine 1992. pojam "nacionalna sigurnost" pojavio se jednom, a 2012. korišten je samo četiri puta. Ali na 19. kongresu 2017., prvom Xiju kao vođi, pojam se pojavio 18 puta. Ove godine spominje se 27 puta. U međuvremenu, kineski izraz za moćnu državu, qiangguo, pojavljuje se 23 puta ove godine, u usporedbi s 19 u 2017. i samo dva u 2002.
Sve u svemu, ove promjene pokazuju da je stranka sada usredotočena na kineski nacionalizam i nacionalnu sigurnost. To predstavlja oštar raskid s prethodnim režimima koji su bili gotovo isključivo zaokupljeni gospodarskim razvojem.
Borba protiv starog neprijatelja
Izraz "marksizam" također se više puta pojavljuje u izvješću za 2022., a okružen je drugim jezikom koji sugerira da je Xi spreman za sukob. Marksističko-lenjinistički koncept "borbe" - nastojanje da se nasilnim ili nenasilnim sredstvima riješi ono što marksisti-lenjinisti smatraju "proturječjima" u domaćem i međunarodnom društvu, spominje se 22 puta. Prema ideološkoj definiciji, koncept ovlašćuje Xija da se uključi u različite oblike sukoba kako bi unaprijedio svoj revolucionarni cilj.
A nakon izvještaja vođe uslijedila je intenzivna propagandna kampanja, kako za javnu tako i za unutarstranačku potrošnju, o potrebi da se Kina pripremi za teška vremena jačanjem svog "duha borbe". Ova borba nije ograničena na izazove stranke na domaćem terenu već i na izazove Kine širom svijeta, uključujući i SAD.
Sve veće zagovaranje "borbe" naglašeno je Xijevom odlukom da povede novoizabrani stalni odbor Politbiroa - najviše političko tijelo Kine - u posjet Yan'anu nakon završetka kongresa.
Yan'an je bio mjesto gdje je Mao bio smješten tijekom dijela prvog građanskog rata protiv kineskih nacionalista i veći dio rata protiv Japana. Tu je također sazvao Sedmi nacionalni kongres Partije 1945. godine, koji je potvrdio njegovo apsolutno vodstvo u KPK nakon vlastite političke borbe protiv stranačkih protivnika tijekom prethodnog desetljeća. Taj je sastanak također bio preteča drugog građanskog rata stranke protiv kineske nacionalističke vlade, koji je završio kada je antikomunistički nacionalistički vođa Chiang Kai-shek pobjegao u Tajvan s ostacima svog režima.
Politički odjeci Xijevog posjeta Yan'anu su, dakle, relativno jasni. Poput Maoa, Xi je izašao kao trijumf nakon vlastitog desetljeća nemilosrdne konsolidacije vlasti, često kroz nasilne unutarnje sukobe. A sada se priprema za obnovljenu dugoročnu borbu Kine protiv starog neprijatelja: separatista u Tajvanu.
(Još) stroži nadzor i kontrola
KPK je ranije oklijevala prihvatiti bilo kakav javni raspored ili rok za ponovno preuzimanje Tajvana. Xi je, nasuprot tome, izjavio da je ponovno zauzimanje Tajvana ključno za kinesko "nacionalno pomlađivanje" i da ima za cilj dovršiti to pomlađivanje do 2049. Xijevi prethodnici tijekom razdoblja reformi i otvaranja vjerovali su da, ako se Kina želi gospodarski razvijati, zemlja treba dobri odnosi s ostatkom svijeta, tako da nikada nisu razmišljali o borbi za osvajanje otoka.
Prethodni izvještaji stranačkih kongresa sadržavali su standardnu referencu na "mir i razvoj" kao glavni temeljni trend modernog doba, signalizirajući da Kina nije suočena s prijetnjom velikog rata i stoga bi ekonomski razvoj mogla učiniti svojim središnjim prioritetom. Počevši od 2002. godine, izvješća su također rutinski izjavljivala da Kina proživljava "razdoblje strateške prilike", ili zhanlue jiyuqi: fraza koja ukazuje da je vojno ometanje SAD-a na Bliskom istoku Kini omogućilo još manji međunarodni pritisak i stoga više prostora da se u potpunosti usredotoči na svoj brzi razvoj.
Nijedan od ovih standardnih izraza ne pojavljuje se u izvješću za 2022. Umjesto toga, dokument opisuje "tešku i složenu međunarodnu situaciju" u kojoj stranka mora biti "spremna na opasnosti u miru". Također kaže da bi se Kina trebala pripremiti za "opasnu oluju" ili jingtaohailang. “Nacionalnu sigurnost” naziva “temelj nacionalnog pomlađivanja”. A Xi je iskoristio izvješće kako bi ukorijenio svoje ranije izjave o potrebi za programom "potpune sigurnosti" kako bi se osiguralo da zemlja ima ideološku, političku, ekonomsku i stratešku sigurnost.
Doista, poziva na "sekuritizaciju" gotovo svakog aspekta društva. Također je uputio stranku da primijeni ovaj koncept potpune sigurnosti u svim unutarnjim procesima stranke. Čini se da Xi signalizira da KPK i Kineska Narodna oslobodilačka vojska sada moraju biti spremni za borbu u velikom ratu. A na domaćem planu, to znači držati kineski narod pod još strožim nadzorom i kontrolom.
Predstava jednog čovjeka
Osim ovih širokih ideoloških promjena, 20. Nacionalni kongres potvrdio je brojne značajne političke i personalne promjene. Stranka je ustavno učvrstila Xija kao "glavnog vođu Centralnog komiteta" i proglasila "Xi Jinpingovu misao o socijalizmu s kineskim obilježjima za novu eru" "novim marksizmom 21. stoljeća".
Kongres je uklonio više reformski nastrojenih stranačkih dužnosnika koji se ponekad nisu slagali sa Xijem, poput premijera Li Keqianga i Wang Yanga, iz Stalnog odbora Politbiroa, a reformista Hu Chunhua uklonio je iz šireg Politbiroa—iako nitko od njih nije dosegao dob za umirovljenje od 68 godina. U međuvremenu, Kongres je dopustio drugim političkim lojalistima koji su prešli dob za umirovljenje da ostanu. (Jedan od njih, Zhang Youxia, potpredsjednik Središnjeg vojnog povjerenstva, već ima 72 godine.)
Iako još nije jasno zbog čega je Hu Jintao, Xijev neposredni prethodnik, neceremonijalno izbačen iz postupka - incident snimljen na video koji je beskrajno seciran posljednjih tjedana—jasno je da Hu nije bio zadovoljan što su njegovi reformistički štićenici po kratkom postupku otpušteni iz središnjeg vodstva zemlje. S obzirom na preciznu dinamiku tog dana, čin Huovog izvođenja s pozornice bio je bogat simbolikom. Kina pod Xijem sada je uvelike predstava jednog čovjeka.
Ratna retorika
Politička konsolidacija nije jedini način na koji Xi reproducira dijelove maoističke igre. Također namjerava udaljiti kinesko gospodarstvo od tržišnog kapitalizma i vratiti ga prema etatizmu, rehabilitacijom državnih poduzeća i označavanjem države kao primarnog pokretača tehnoloških inovacija. Slijedio je Xi tu logiku upumpavanjem stotina milijardi dolara u već goleme državne "fondove za usmjeravanje" za specifične tehnologije kao što su poluvodiči. Xijev marksistički gospodarski zaokret naglašen je u njegovom izvješću o radu koji naglašava potrebu za "zajedničkim prosperitetom" i u direktivi Kini da pronađe načine za “reguliranje mehanizama akumulacije bogatstva.” Izvješće o radu navodi da se od članova stranke sada traži da “shvate i svjetonazor i metodologiju marksizma-lenjinizma” i primijene “analitičke alate dijalektičkog i povijesnog materijalizma” kako bi razumjeli “velike izazove vremena”.
U ponovnom jačanju ovog tradicionalnog marksističkog ontološkog i epistemološkog okvira za razumijevanje i odgovor na svijet, Xi je također pozvao stranku da "razvije novi oblik ljudske civilizacije". To se sada proteže i na kinesku vanjsku politiku, gdje se Peking sve više služi pritiskom, polugom i silom. Na kongresu je Xi obećao "povećan kapacitet vojske za pobjedu", "povećan udio novih borbenih snaga" i više "stvarne borbene obuke". U novoj i posebno uznemirujućoj formulaciji, izjavio je u svom izvješću o radu da je njegova administracija “odlučno djelovala kako bi usmjerila pozornost cijele vojske na pripreme za rat.” Rekao je da je Peking "koordinirao napore za jačanje vojne borbe u svim smjerovima i domenama".
Pomno planiranje odgovora
Ove ideološke promjene, popratna politička retorika i rezultirajući novi smjerovi politike jasno pokazuju da Kina sada lomi desetljeća političkog, gospodarskog i vanjskopolitičkog pragmatizma i prilagođavanja. Xijeva Kina je uporna. On je manje suptilan od svojih prethodnika, a njegov ideološki nacrt za budućnost sada se "krije naočigled".
Pitanje za sve je hoće li njegovi planovi prevladati ili će stvoriti vlastita politička antitijela, kako kod kuće tako i u inozemstvu, koja će se početi aktivno opirati Xijevoj viziji Kine i svijeta. Ali opet, kao praktički marksistički dijalektičar, Xi Jinping vjerojatno već predviđa taj odgovor – i priprema sve protumjere koje bi tada mogle biti opravdane.
