Kinesko gospodarstvo vozi u "petoj brzini" prema naprijed i za koju godinu bi moglo preteći američko kao svjetski lider. No Amerikanci tvrde da u toj utrci oni imaju veliku prednost, a to su ideje, piše The Atlantic. Stoga je kineski predsjednik Xi Jinping skovao najnoviju frazu, "zajednički prosperitet", koju su usvojili novinari, znanstvenici i vlasnici korporacija u Kini.
Do sada je zajednički prosperitet uglavnom bio koncept za domaću potrošnju u Kini, ali bi uskoro mogao krenuti u inozemstvo. Ideja bi mogla postati potez kojim Xi pokušava povećati utjecaj Pekinga u međunarodnim poslovima i preoblikovati svjetski poredak u korist kineskih interesa.
Jedno od velikih postignuća američkog svjetskog poretka, stvorenog nakon Drugoga svjetskog rata, bilo je promoviranje demokracije kao krajnjeg oblika političke organizacije. Xi osporava taj primat liberalnih ideala, što automatski baca tamnu sjenu nelegitimnosti na njegov represivni režim.
Rat u koji se upušta dio je šire bitke oko ideala i ideja koje bi mogle biti jednako važne za američku buduću globalnu moć kao i drugi aspekti sukoba između SAD-a i Kine. Ishod će utjecati na to kako svijet razmišlja o demokraciji, ljudskim pravima i otvorenim društvima te će odrediti mogu li liberalni politički principi održati svoj položaj u odnosu na sve veći autoritarni napad.
'Socijalizam s kineskim karakteristikama'
Zajednički prosperitet mogao bi biti upravo ono što Xi traži. Uostalom, kome se ne sviđa pomisao na pravednu ekonomsku politiku koja širi bogatstvo malom čovjeku? To omogućuje Xiju da oštrije razlikuje "socijalizam s kineskim karakteristikama" od slobodnog kapitalizma američkog stila, pomažući mu da promovira kineski razvojni model kao superiorni oblik gospodarskog upravljanja.
Neil Thomas i Michael Hirson, analitičari konzultantske tvrtke Eurasia Group, komentirali su u nedavnom izvješću da bi “zajednički prosperitet mogao zauzeti ključno mjesto u javnoj diplomaciji Pekinga i u njegovom natjecanju sa Zapadom za ideološki utjecaj u globalnom upravljanju i međunarodnim poslovima”.
U tom smislu, Xijev “zajednički prosperitet” donekle je suprotan “vanjskoj politici za srednju klasu” predsjednika Joea Bidena. Dok je Bidenov plan preusmjeriti prioritete američke vanjske politike kako bi bolje zaštitili radnike i obitelji kod kuće, Xi bi umjesto toga mogao krenuti u promjenu svoje vanjske politike kako bi projicirao nova i navodno pravednija gospodarska načela kod kuće.
Sam taj pojam nije nov. Kineski komunisti ga koriste od 1950-ih. Deng Xiaoping, kineski čelnik koji je pokrenuo reforme slobodnog tržišta u kasnim 1970-ima, prekinuo je s komunističkim egalitarizmom i priznao da će se neki pojedinci i dijelovi zemlje morati obogatiti ispred drugih da bi nacija općenito uspjela.
Kineski predsjednik Xi Jinping drži govor na 100. obljetnici Komunističke partije
Povratak korijenima
Sada se Xi vraća više socijalističkim principima. Počeo je naglašavati zajednički prosperitet još u kolovozu na sastanku partijskih kadrova, a od je ona postala vrh ekonomske agende njegove vlade. U znak važnosti koncepta, Xi je objavio esej o toj temi u Qiushiju, glavnom teoretskom časopisu Komunističke partije Kine. U njemu je opisao zajednički prosperitet kao "bitni zahtjev socijalizma i važno obilježje modernizacije u kineskom stilu".
Komunistička partija uvijek ima svoje antene fino podešene kako bi uhvatila potencijalne izvore socijalnih nemira, a povećanje nejednakosti u prihodima moglo bi biti posebno destabilizirajuće. U svom eseju, Xi je primijetio da je podjela između bogatih i siromašnih u drugim zemljama "dovela do društvene dezintegracije, političke polarizacije i raširenog populizma" i da se "naša zemlja mora odlučno čuvati polarizacije, pokretati zajednički prosperitet i održavati društveni sklad i stabilnost.”
Kao i mnoge zemlje, i Kina pati od štetne nejednakosti prihoda. Ekonomist Thomas Piketty, je u studiji iz 2019., zaključio da je udio nacionalnog dohotka koji je zaradila najbogatija desetina kineskog stanovništva porastao sa 27 posto 1978. na 41 posto u 2015., dok je onaj koji je zaradila donja polovica pao sa 27 posto na 15 posto.
Pregled podataka Svjetske banke pokazuje da jaz u prihodima u Kini nije tako velik kao u SAD-u, ali je nejednakost gora nego u mnogim drugim velikim gospodarstvima, uključujući Francusku, Japan, Indiju i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Što je zajednički prosperitet?
Hoće li Kina uspjeti smanjiti taj jaz ovisi o tome kako će se provoditi zajednički prosperitet. Što je zapravo zajednički prosperitet i kako će se postići, nije sasvim jasno. Xi je, u svom eseju, rekao što to nije ni “egalitarizam”, što vjerojatno znači pokušaj izjednačavanja prihoda, niti “welfarizam”, koji je opisao kao “padanje u zamku njegovanja lijenih ljudi”. ”
Xi također nije definirao kako će zajednički prosperitet izgledati kada se postigne, napisavši samo da će biti "uglavnom postignut" do sredine stoljeća kada se jaz u prihodima "suzi na razuman raspon".
Bez obzira na specifičnosti, zajednički prosperitet lijepo se slaže s kineskom vanjskom politikom. Peking se već voli predstavljati kao suputnik sa zemljama u razvoju. Xi svoju inicijativu za izgradnju infrastrukture "Jedan pojas, jedan put" opisuje kao model širenja bogatstva. Program je, rekao je Xi 2019., "pomogao poboljšati živote ljudi u uključenim zemljama i stvorio više prilika za zajednički prosperitet."
Sada Xi oglašava kineski ekonomski sustav autoritarnog kapitalizma kao superiorniji za zemlje u razvoju od uobičajenog zapadnog izbornika slobodnih tržišta i otvorenih društava.
Zajednički prosperitet mogao bi postati dio kampanje "Jedan pojas, jedan put".
Neće 'ubiti bogate'
Xijev esej ponudio je širok raspon prijedloga: poboljšanje pristupa obrazovanju i socijalnim uslugama, podrška malom poduzetništvu, poboljšanje poreznog sustava, više ulaganja u nerazvijena i ruralna područja i podizanje mirovina.
Na tiskovnoj konferenciji u studenom, Han Wenxiu, dužnosnik stranačkog Središnjeg odbora za financijska i ekonomska pitanja, izjavio je da zajednički prosperitet neće "ubiti bogate", ali je dodao da će se poticati dobrotvorne donacije, na čisto dobrovoljnoj osnovi.
Kao rezultat toga, zajednički prosperitet riskira da postane proces "niveliranja" umjesto "izjednačavanja", gdje su bogati, poduzetni i uspješni bili maltretirani i sputani od strane nametljive države , potencijalno oduzimajući gospodarstvu njegov rast i inovativnu energiju. Ipak, ako se njome uspješno upravlja, Kina bi mogla ponuditi inventivnu politiku kako bi pomogla drugim zemljama u njihovoj potrazi za većom jednakošću.
Zatim postoji i treća opcija, da je "zajednički prosperitet" samo još jedan slogan Xi Jinpinga, osmišljen da podigne njegove političke dionice, a ne dobrobit siromašnih u zemlji.
