Priča o kineskim dionicama na američkim ili drugim inozemnim burzama, polako dolazi kraju. Svi oni koji su višak svog kapitala odlučili plasirati "preko bare", zbog većeg izbora i dinamičnog tržišta, moraju znati da je dobar dio dioničara diskriminiran. Naime, na burzama ne vrijedi pravilo "jedna dionica - jedan glas", nego u pojedinim portfeljima dionice mogu vrijediti 10 ili 100 glasova, a time dosezati i različite vrijednosti.
To, naravno znači i bolju reputaciju, koja je preuzela dioničarski folklor korporativnog sektora, osobito kad je riječ o relativno novim visoko-tehnološkim kompanijama. Naravno, različiti su principi raspodjele takvih dionica, ali svima je zajedničko da vlasnici kompanija imaju kontrolni paket tzv. dionica Class B, koje nikako nisu na prodaju i vrijede mnogo više glasova od recimo dionica Class A ili C, koje imaju jedan ili nijedan glas. Tako vlasnici osiguravaju kontrolu nad kompanijama.
Zašto bi investitori trpjeli takvu diskriminaciju? Jasno je, zbog prinosa. No, vrijedi se pozabaviti i stvarnim te fiktivnim vlasničkim odnosima. Prvi počivaju na diskriminatornim odredbama za ulagače te skupovima kompliciranih pravila, a drugi su često "entitetima promjenjivog interesa".
To je poseban pravni oblik, koji kompanije djelomično koriste zato da bi potencijalno sumnjive ili problematične aktivnosti pomaknule izvan dometa pravosuđa. Iako su američke kompanije bile sklone tomu, ovaj model je zapravo raširila konkurencija iz Kine, primjerice Alibaba.
Tajna Alibabina uspjeha
Tržišta kapitala 2014. tresla je groznica inicijalnih javnih ponuda, jer se Alibaba spremala izaći na njujoršku burzu. Sve do današnjih dana, unatoč inflaciji, tih 25 milijardi dolara, ostala je najveća inicijalna javna ponuda u povijesti. Jasno, svi su htjeli komadić carstva kojeg je stvorio Jack Ma, uz podršku Yahooa i SoftBanka. Već prvog dana trgovanja, dionice su porasle za 38 posto, a Jack Ma je do večeri bio najbogatiji Kinez i jedan od 10 najbogatijih ljudi na svijetu.
On je iste godine namjeravao uvrstiti dionice i na burzu u Hong Kongu, no Kina je tada imala nultu stopu tolerancije prema dualnoj vlasničkoj strukturi, zbog čega taj plasman nikad nije ostvaren. Čak je i boravak na Wall Streetu iziskivao pravu pravnu gimnastiku. Kineski zakoni, naime, brane inozemne (su)vlasnike u domaćim kompanijama. Da bi izbjegao strogu kinesku kontrolu, Ma je s Alibabom posegnuo za "entitetima promjenjivog interesa".
Dakle, svaki kupac dionice Alibabe u New Yorku nije dioničar te kompanije. Ne samo da nema pravo glasa, već nema nikakve veze s Alibabom. Naime, kupnja dionica svakom ulagaču jamči pravo vlasništva nad Alibaba Holdings VIE, pravnim subjektom koji je u ugovornom odnosu s pravom Alibabom. Ta je kompanija, pak, registrirana u meki off-shore poslovanja, na Kajmanskim otocima i polaže ugovorima precizirana prava u distribuciji profita, piše Index.
Alibaba Holdings VIE praktički fingira poziciju u vlasničkoj strukturi Alibabe i time ubire profit uime i za raču ulagača, koji su kupili na Wall Streetu nešto što se također zove Alibaba i ima burzovni simbol BABA, ali se zapravo radi o kutiji u kojoj nema ništa.
Donekle to nalikuje na kontroverzni SPAC model, a zanimljivo je da su i američka i kineska strana svih ovih godina žmirile na oba oka. No, i to se promijenilo.
Nasamareni Yahoo
Broji investitori u svom poslovanju prihvaćaju određene rizike kako bi dobili atraktivnu aktivu i visoke prinose. No, ako kupe dionice lažne Alibabe, suočit će se sa slabom pravnom zaštitom. Tako je Jack Ma i prije inicijalne ponude, navodno pod pritiskom kineskih vlasti, nasamario Yahoo i iz Alibabe izdvojio AliPay, odnosno kineski pandan PayPalu. Jasno, sve je završilo na sudu, koji je 2011. dosudio Yahoou nekoliko milijardi dolara naknade na ime vrijednosti nekadašnjeg dijela Alibabe. Taj djelić je krajem prošle godine imao procijenjenu vrijednost od 200 milijardi dolara.
Dakle, Yahoo je debelo zakinut, iako je sreću mogao potražiti na kineskim sudovima, koji bi u ovom slučaju bili nadležni. Ipak, na to se nisu odlučili, jer kinesko pravosuđe, po naredbi "s vrha" može bilo kad proglasiti "entitete promjenjivog interesa" nezakonitima. To se već i dogodilo, doduše na malim kompanijama izlistanima na honkonškoj burzi, dok veliki igrači dosad nisu bili ugroženi.
Jasno je i zašto. Tržišna kapitalizacija najvećih kineskih kompanija premašuje bilijun dolara, pa su Kinezi bili oprezni u tome da ne naruše interese svojih perjanica koje su preko "entiteta promjenjivih interesa" privlačile mase ulagača i njihov novac.
Nepostojeće pravo glasa
Ti ulagači su suočeni s još jednim problemom, i tu dolazimo do priče o diskriminaciji. Naime, unatoč milijardama dolara ulaganja, strani investitori nemaju nikakvo pravo glasa u kompanijama "čije" dionice posjeduju. Poslovna strategija se kroji u Kini, naravno bez ikakvog prigovora, pa kad Alibaba najavi da će u idućih nekoliko godina potrošiti 15 milijardi dolara na nešto što se zove "opći prosperitet", investitori mogu samo slegnuti ramenima.
Tako te politike, naravno uz poticaj vlasti, mogu dovesti i do bankrota, u slučaju da kompanije vode oponenti vlasti. U tom bi scenariju pri otplati dugovanja, inozemni vlasnici dionica lažne Alibabe bili na dnu liste vjerovnika. U najboljem slučaju, dobit će sitniš, a u najgorem - ništa.
Naravno, s početkom američko-kineskog trgovinskog rata, kojeg je započeo Trump, ali i diplomatskih napetosti koje su uslijedile, razotkrivene su sve mane "entiteta promjenjivog interesa". Aktivirali su se i američki regulatori koji su pobliže htjeli vidjeti kako posluju kineske kompanije, jer su shvatile da postoje mnogi paravani, ali kineska vlast ih je učinkovito opstruirala, što je dovelo do novih međunarodnih napetosti.
Jack Ma je to pravodobno naslutio, pa je u studenom 2019. proveo inicijalnu javnu ponudu dionica u Hong Kongu, naravno uz blagoslov službenog Pekinga, kojem dualna vlasnička struktura odjednom nije bila problem. Iako je "modus operandi" isti, investitori sve češće mijenjaju dionice BABA za dionice 9988.HK, vjerujući da bi Kina mogla biti tolerantnija prema domaćem "entitetu promjenjivih interesa", iako je Hong Kong inozemna burza. To je izazvalo masovan odljev kapitala iz New Yorka, iako obje vrste dionica imaju jednako lošu izvedbu.
Milijarde izgubljenih dolara
No, i to bi se moglo promijeniti, jer su lani kineske vlasti naprasno blokirale javnu ponudu dionica Ant Groupa, u čijem je sastavu i AliPay. Trebala je to biti najveća inicijalna javna ponuda u Hong Kongu i Šangaju, No, Jack Ma se negdje zamjerio vlastima, pa su ga one blokirale na opći užas svih inozemnih investitora. Neposlušni su bili i vlasnici Didija, kineksog pandana Uberu, koji su unatoč negativnom mišljenju regulatora, izašli na njujoršku burzu.
Kazna je bila brutalna, jer je novim korisnicima zabranjeno korištenje aplikacije. Situacija se potom zaoštrila, jer su mnoge kompanije odustale od izlistavanja na Wall Streetu. Među njima je i ByteDance, vlasnik TikToka.
Sve je kulminiralo ovoga tjedna, medijskim napisima kako će model "entiteta promjenjivih interesa" postati nezakonit. Regulatori su to demantirali, ali doznaje se kako će se to odnositi samo na one koji dosad nisu iskoristili taj model za izlazak na burzu. Panika je prilično očita, jer je samo u posljednjih 10 godina više od 300 kineskih kompanija na taj način tražilo svježi kapital u inozemstvu. Unatoč tome što bi honkonška burza trebala biti izuzeta od zabrane, milijarde dolara investicija će "ispariti".
Iako je Kina jedna od rijetkih zemalja koja je preživjela 2020. s pozitivnim gospodarskim rastom, stisak njihovih vlasti sve više jača. Pritom nije pomogao niti slučaj Evergrandea, pa je sve skupa rezultiralo slabom izvedbom kineskog tržišta kapitala.
U jeku globalnog gospodarskog oporavka, Kinezi su doživjeli potop. Njihove kompanije više nisu u TOP 10, a investitori strahuju od konačnog sloma "entiteta promjenjivih interesa", kao da već nisu ostali bez milijardi dolara naivno utrošenih na hranjenje korporativnih fikusa, kojima su lažirali (su)vlasništvo u velikim kompanijama. No, svojevoljno su se, bez ikakve prisile, upustili u taj gramzivi lov na lovu.
