Prije 13 godina, 15. rujna 2008., bankrotirala je četvrta najveća investicijska banka u Sjedinjenim Državama, Lehman Brothers. S obzirom na globalni karakter poslovanja, njeno gašenje potaklo je veliku svjetsku ekonomsku krizu koja je potrajala nekoliko godina. Slom Lehman Brothersa uzrokovala je pogrešna procjena da rekordne nepodmirene obveze hipotekarnih kredita u SAD-u neće narušiti njihovo poslovanje. Nagomilali su hipotekarni portfelj od 85 milijardi dolara i potonuli kao kamen.
Slična se stvar trenutno događa u drugoj najvećoj ekonomiji svijeta, Kini. Ondje je Evergrande group, druga najveća tvrtka za razvoj komercijalnih i stambenih nekretnina, prošlog tjedna upozorila investitore da ima financijskih problema te da bi mogla bankrotirati ako ubrzo ne namakne novac. Panika je tim veća, jer imaju i problema s potražnjom za svoje projekte, kojih je više od 1300 u 280 gradova diljem zemlje. Tako je gigant od 200.000 zaposlenih, što je ekvivalent broju stanovnika Splita i okolice, zapao u dugove koji premašuju vrtoglavih 300 milijardi dolara.
Mnogi analitičari već vuku paralele između Evergrande Groupa i Lehman Brothersa, plašeći se nove, dugotrajne ekonomske krize izazvane eksplozijom nekretninskog balona. Stručnjak za političku ekonomiju te izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Kristijan Kotarski, pak, vidi i neke različitosti. Kotarski se u svom stručnom, ali i javnom djelovanju godinama bavio upravo Kinom, pa i tamošnjim nekretninskim balonom, za koji mnogi kažu da je najveći ikad napuhan.
"Razmjer udjela nekretnina u ekonomiji Kine je triput veći nego što je bio u SAD-u 2008. Ono što razlikuje Kinu i SAD je potpuno drugačiji tip političkog uređenja i različit pristup financijskim tržištima. Instrumenti kontrole koje ima središnja vlast u Kini su ono što je nezamislivo u tržišnoj ekonomiji tipa SAD-a. Kad god je zagustilo, kad god su se dogodili poremećaji na burzi, Partija je odlučila upumpati ogroman novac i spriječiti daljnje poremećaje“, pojasnio je Kotarski za Net.hr.
Partija i Xi ne smiju dopustiti pad Evergrandea, rezonira Kotarski
U svom radu "Kineska ekonomska i financijska transformacija, utjecaj globalne financijske krize i reperkusije kineskoga kriznog menadžmenta" objavljenog 2014. u časopisu Međunarodne studije Kotarski piše da je središnja vlast, koju čvrsto drži Komunistička partija, "godinama tolerirala ili čak podgrijavala rastuću aktivnost na tržištu nekretnina i tržištu kapitala“. No, pumpanje novca na jednoj strani izaziva manjak na drugoj. Time se, ne samo smanjuje produktivnost drugih sektora, nego i odgađa otplata već ranije nagomilanih dugova. Partija je stoga u dvojbi kako kontrolirati trenutnu situaciju, ali i koju granu ekonomije dodatno poticati, a koju "zanemariti“ kako ne bi došlo do sloma tržišta u kratkom roku.
Danas Kotarski rezonira ovako: "Kina nema mogućnost beskonačno rješavati odgađanje dužničke piramide koju su sagradili u proteklih nekoliko godina i ono što je evidentno: ne vjerujem da će doći do nagle dislokacije ili nečega što bi bio ekvivalent Lehman momentu 2008. godine. Ne vjerujem da bi kineskoj vlasti ikada palo na pamet tako se kockati s cjelokupnom financijskom stabilnošću da bi dopustili da jedna takva financijska ustanova otiđe u nekontrolirani bankrot. Ako smo nešto naučili iz kineskog pristupa politici i ekonomiji, to je da prije svega cijene stabilnost i kontrolu, više od bilo čega. Ako Partija želi imati monopol nad vlasti, onda si ne može dopustiti takav debakl. Kina ne može beskonačno imati enormne stope ekonomskog rasta i zanemarivati probleme koji su se s vremenom otvorili u nekretninskom sektoru".
Značajni faktori nestabilnosti
Kineska ekonomija nije tako jednoslojna. I drugi značajni faktori ovdje igraju ulogu. Naime, ukupni dug javnog i privatnog sektora premašio je 300 posto kineskog BDP-a, što je posljedica njihovog odgađanja otplate dugova. S druge strane, usprkos ukidanju politike jednog djeteta, demografska slika se nije poboljšala, pa se procjenjuje da će već za 20 godina nedostajati deseci milijuna radnika, koji bi jamčili porast produktivnosti u drugim sektorima i slijevanje profita. Treći faktor je skriveno nepovjerenje građana u državu, zbog, recimo, lošeg zdravstvenog i obrazovnog sustava, pri čemu se ljudi okreću štednji umjesto potrošnji. Četvrti je problem možda i najspecifičniji. Lokalna samouprava u Kini gotovo polovicu svojih prihoda generira upravo od prodaje zemljišta i omogućavanja nekretninskih projekata na tim parcelama. Dakle, Kini nikako ne odgovara eksplozija nekretninskog balona u kratkom vremenu, već nešto dulje i kontroliranije ispuhivanje balona, po mogućnosti uz održavanje "statusa quo" kojeg njeguju tamošnje elite.
"Kako stvari stoje, Kina ima ozbiljan problem u fenomenu zamke srednjeg dohotka. Vi ćete doći do nekog dohotka koji bi bio ekvivalent 12-14 tisuća dolara per capita godišnje. Nije teško skočiti kad ste potpuno siromašni i imate 1000 dolara i pogotovo kad imate taj pristup kojeg su Kinezi njegovali, taj sustav upravljane improvizacije. Oni imaju šablone i okvire unutar kojih mogu djelovati i onda pokušavaju imitirati, koliko im god politički sustav dozvoljava, sustave poticaja koji postoje u tržišnim ekonomijama. Tako oni čija se lokalna ekonomija pokaže boljima od ekonomija u drugim pokrajinama ili gradovima imaju mogućnost više napredovati u političkoj hijerarhiji. Kina je napravila dobre stvari u smislu da su uspjeli od potpuno siromašne i izolirane zemlje doći u 30-40 godina do ovog gdje su sada. Ali, sad je najteži dio posla pred njima, a to je kako sagraditi sofisticiranu ekonomiju temeljenu na znanju i inovacijama te povećanju produktivnosti u gabaritima koji su određeni esencijalno autoritativnim političkim sustavom", smatra Kotarski.
Čvrsto držanje uzda
Ako bi došlo do skore propasti Evergrande Groupa, to bi bilo u najnezgodnijem trenutku za kinesku vlast. Naime, sljedeće se godine održava Partijski kongres, na kojem Xi Jinping ide po treći petogodišnji mandat glavnog sekretara partije i predsjednika Kine. Vrijedi spomenuti da su svi njegovi prethodnici dosad bili ograničeni na dva mandata. Kotarski ističe da on želi postati novi Mao Ce Tung te da mu u ovom trenutku najmanje treba diskreditacija njegove slike u javnosti. Xi u očima Kineza ne smije postati nesposoban krizni menadžer zbog sloma jedne tvrtke. Stoga će, uvjerava Kotarski, upotrijebiti i najbrutalnije instrumente kontrole.
"Oni neće ići na naglo podizanje kamatnih stopa, ne vjerujem u taj scenarij. Pokušat će ići selektivnim putem, da smanje dotok likvidnosti u nekretninski sektor, a istodobno će pokušati osigurati likvidnost prema malim i srednjim poduzećima. Prolongirat će obveze, sigurno će smanjivati porast neto zaduženosti, jer u kratkom i srednjem roku nemaju alternative da moraju zanavljati stare zajmove. Oni će stvoriti uvjete da se ti stari zajmovi refinanciraju, ali da ne raste nova neto zaduženost. Tamo gdje procijene da će omjer aktive i pasive, odnosno neto vrijednost nekog poduzeća u pojedinom sektoru, biti negativan, pokušat će ići u kontrolirani scenarij bankrota ili stečaja. Po scenariju 'bail-ina', pokušat će dio duga razgraditi da investitori, banke ili tkogod već ima potraživanja neće moći naplatiti puni iznos duga, već 60-70 posto njegove vrijednosti. Dugoročno vidim da će oni pokušati uvoditi nove mehanizme u fiskalnoj politici, poput poreza na nekretnine u nekom obliku kako bi dodatno smanjili atraktivnost ulaganja u taj sektor“, smatra Kotarski i dodaje kako će time kinesko gospodarstvo usporiti sa svojim rastom.
Dakle, Kinezi će svim silama nastojati spriječiti krizu. No, to nije dovoljan argument, čak ni uz moć državne kontrole, da svjetska tržišta ne reagiraju. Burzovni indeksi na Wall Streetu i europskim burzama naglo su pali, neki od njih i za više od dva posto, jer se ulagači boje posljedica bankrota Evergrande Groupa.
Nezgodne veze sa Zapadom
Tvrtka je, iako i dalje orijentirana uglavnom na poslovanje u Kini, svoje "pipke" proširila i na inozemstvo. Kotarski ističe kako iznosi zapadnih ulaganja nisu veliki. No, velik je problem povezanost Evergrandea sa "stablecoinima", odnosno kriptovalutama direktno povezanima sa stvarnom imovinom, poput američkog dolara. Naime, vlasnik kompanije, Xu Jiayin odlučio je dio svog poslovanja vezati uz Tether, koji je poznat kao izuzetno kontroverzna i netransparentna "stablecoin“ kriptovaluta. Iako Tether svoju nominalnu vrijednost izjednačava s vrijednošću jednog američkog dolara, Kotarski upozorava da u slučaju krize takav pariret u novčanim fondovima ne postoji.
Koliko bi kriza izazvana propašću Evergrandea bila nezgodna za Kinu, toliko bi bila pogubna za svjetsku ekonomiju, koja se još uvijek oporavlja od posljedica koronakrize i koju izjeda inflacija. Cijene roba i usluga su porasle diljem svijeta, a najviše se to ogleda u energetici te građevini, "core bussinesu“ Evergrandea. Vrijedi podsjetiti da je upravo obustava proizvodnje čelika u Kini tijekom prošlogodišnjeg lockdowna podigla cijene građevinskog materijala diljem kugle zemaljske, a nekretnine su, zbog niskih kamata u bankama, na rekordnoj cijeni.
"Ne znam koliko su pojedini fondovi i banke na Zapadu izloženi. Neki će sigurno opeći prste, ali ne vjerujem sad da imamo neke sistemski važne banke koje su upucale desetke milijardi dolara, pa bi njihovo nespašavanje značilo jednu kriznu spiralu koja se ne može spriječiti. Ako nešto pođe po zlu, imamo još uvijek središnje banke koje su vrlo aktivističke i ono što će se sigurno promijeniti u tom slučaju jest da će se odgoditi period podizanja kamatnih stopa, pokušat će se pružati maksimalna likvidnost kako se ne bi ugrozio oporavak nakon pandemije", zaključio je profesor Kotarski.
