Ruski predsjednik Vladimir Putin je trajni spor između Srbije i njezine bivše pokrajine Kosova uvijek koristio kao uzor za svoje napade na Ukrajinu. Zapad je dopustio, kaže on, da se Kosovo, na kojem u međuvremenu gotovo isključivo žive Albanci, prije 15 godina odcijepi od Srbije. Zato sad mora dopustiti da si Rusija vrati područja koja povijesno njoj pripadaju, kao što su Krim ili istočna Ukrajina, kaže Putin. S obzirom na to Zapad sad žuri da konačno, nakon desetljeća, riješi kosovski konflikt, kako bi vladaru Kremlja izbio iz ruku navodni argument.
Rezultat zapadnih nastojanja je bio njemačko-francuski kompromisni prijedlog iz studenoga 2022., koji je krajem veljače 2023. objavljen kao stajalište EU-a. Najvažnije odredbe toga dokumenta od jedanaest točaka su: dvije strane međusobno priznaju nacionalne dokumente i simbole druge strane. Srbija odustaje od blokade članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene narode. Kosovo omogućuje stvaranje već deset godina sporne „zajednice općina" za srpsku manjinu i jamči posebnu zaštitu brojnih srednjovjekovnih srpsko-pravoslavnih crkava i manastira na svom teritoriju, piše Deutsche Welle.
Taj plan podupiru i Sjedinjene Države. Vodeći diplomati iz Bruxellesa i Washingtona već tjednima hodočaste u glavne gradove Beograd i Prištinu kako bi potaknuli Srbiju i Kosovo da prihvate te prijedloge. A ako se može vjerovati medijima iz tih obiju zapadnobalkanskih zemalja, zapadni izaslanici su prijetili političkom i gospodarskom izolacijom ako se njihov najnoviji prijedlog ponovo odbaci, kao što se to često događalo u prošlosti.
Borrellov proboj
Ključni događaj zbio se 27. veljače 2023. u Bruxellesu: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik kosovske vlade Albin Kurti sjedili su za istim stolom, uz moderaciju posrednika EU-a. Na kraju je europski povjerenik za vanjsku politiku Josep Borrell objavio proboj: da su obje strane prihvatile prijedlog EU-a. Time su otvorena vrata za konačno rješenje ovoga europskog trajnog konflikta, rekao je Borrell.
Ali, nakon povratka iz Bruxellesa u Beogradu i Prištini se ništa nije moglo čuti o navodnim obećanjima datima u glavnom sjedištu EU-a. Srbija nikad neće dopustiti članstvo Kosova u Ujedinjenim narodima, zajamčio je predsjednik Vučić. Predsjednik kosovske vlade Kurti zaklinjao se u parlamentu u Prištini da ne dolazi u obzir stvaranje srpske zajednice općina s autonomijom i samoupravom, kao ni posebna zaštita za srpsko kulturno blago.
Albanske i srpske pozicije se međusobno isključuju
Ponašanje Kurtija i Vučića nije ni neočekivano niti iznenađuje, jer Kosovo i Srbija glede kosovskog pitanja zauzimaju stajališta koja se ne mogu uskladiti ni u čemu. Slično kao Palestinci i Izraelci na Bliskom istoku dva naroda polažu pravo na isti teritorij. „Kosovo je srce Srbije", argumentira Beograd ukazujući na povijesne građevine i srednjovjekovne bitke. Albanci se vide kao autohton narod na Kosovu – i oni tamo već odavno imaju apsolutnu većinu stanovništva.
Još važnije je to što je osobito u Srbiji pitanje Kosova već desetljećima najvažnija tema svih političkih snaga. Tako je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, koji je kasnije na Međunarodnom tribunalu u Haagu optužen kao ratni zločinac, kosovski konflikt iskoristio za svoj politički uspon. Kasnije je demokratski političar Vojislav Koštunica dao u srbijanski ustav upisati pravo Srbije na Kosovo. I dosad posljednji demokratski predsjednik Srbije Boris Tadić učinio je pitanje Kosova središtem svoga političkog djelovanja. Zato ne iznenađuje da je to i za predsjednika Vučića osnova njegove vladavine.
Nema zapadne kritike prema Vučiću
S obzirom na to da Zapad, po vlastitim predodžbama, treba srbijanskog predsjednika za kompromis s kosovskim Albancima, Bruxelles se suzdržava i najmanje kritike prema Vučićevom sve autoritarnijem sustavu vladanja. Glavne njegove karakteristike su isključivanje svih neovisnih državnih institucija, instrumentalizacija pravosuđa, cenzura medija i dominacija nad gospodarskim sustavom preko odanih sljedbenika.
„Mitovi prošlosti, a prije svega mit da je Kosovo sveta srpska zemlja, služi samo tomu da ne razmišljamo o sadašnjem stanju", kritizira srpski novinar Milojko Pantić. A oporbeni kolumnist Dejan Ilić kaže: „Vučić već godinama bježi od bilo kakve obveze, živi od krize i stvara razne spektakle, kako ni jedan problem Srbije ne bi bio riješen." Iz toga Ilić zaključuje: „Ako on riješi kosovsku krizu on više neće biti potreban."
Slično ponašanje se može vidjeti i na strani Kosova. Predsjednik vlade Kurti je već kao studentski vođa nastupao s ciljem odvajanja Kosova od Srbije i uspostavljanja ravnopravnosti sa Srbijom. Zbog takvog stajališta on je godinama bio u srpskim zatvorima, a to stajalište je očito njegova politička misija.
Završnica u Ohrid
Vučič i Kurti ponovo će se 18. ožujka, uz posredovanje EU-a, susreti u sjevernomakedonskom Ohridu. Tada bi obje strane morale jasno reći jesu li doista spremne napustiti svoje dosadašnje pozicije, kako to tvrdi Bruxelles. Kako bi to trebalo izgledati zasad ostaje tajna. Vučić bi, primjerice, morao dati zeleno svjetlo za članstvo Kosova u svim međunarodnim organizacijama – a ipak spriječiti članstvo Prištine u Ujedinjenim narodima.
Kurti bi morao omogućiti stvaranje srpske zajednice općina – iako se zauzima protiv bilo kakvog institucionalnog i teritorijalnog oblika te zajednice, a zaštitu manjina želi ograničiti samo na zaštitu pojedinca. A što se tiče posebne zaštite srpskih manastira i crkava, kosovska oproba već zajedljivo govori da će se u budućnosti morati pokazivati putovnicu kako bi se posjetilo te spomenike kulture.
S obzirom na tu situaciju očito će biti potrebna velika diplomatska vještina kako bi se spojilo ono što je nespojivo. Nakon iskustava proteklog desetljeća sa zapadnom politikom prema Balkanu postoji strah da bi još jednom mogao biti postignut kompromis u kojem svi nalaze svoje interese, ali koji ništa ne mijenja glede stvarnih problema.
