Stručnjaci su uglavnom složni u ocjeni da će Austrija odsad biti pod povećalom svojih europskih susjeda i to ne samo zato jer joj u vladi sjede članovi ekstremne desnice, već i zato što će uskoro postati prva zapadnoeuropska zemlja koja će u svoje zakone implementirati postulate ekstremno desne politike prema migrantima. No, što će to točno za europsku politiku, značiti suradnja Kurzove Narodne stranke (ÖVP) s ekstremno desnom Slobodarskom strankom, predmet je rasprava.
Za Net.hr, trenutačno jedan od politički zanimljivijih događaja u Europi, komentirao je politolog, doc. dr. sc. Višeslav Raos sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
Možemo li ovu koaliciju smatrati novom potencijalnom prekretnicom za Europu? Strahovalo se od izbora u Nizozemskoj i Francuskoj gdje su populisti dobili svojevrstan momentum, ali nisu uspjeli ući u vladajuću koaliciju. U Austriji im je to sada pošlo za rukom. Možemo li prognozirati smjer austrijske unutarnje i vanjske politike? Oni najavljuju liberalniju poreznu politiku i strožu useljeničku politiku. Što osim toga čeka Austriju u narednom razdoblju?
Ova koalicija nije prekretnica, budući da je koaliciju istog sastava Austrija već vidjela početkom 2000-ih godina. Uz to, premda se Slobodarsku stranku Austrije često stavlja uz bok Nacionalnoj fronti u Francuskoj te Slobodarskoj stranci u Nizozemskoj, ipak postoje jasne razlike među tim strankama. U austrijskom slučaju se radi o stranci koja je prošla dug put "normalizacije" i ulaska u stranački mainstream, kroz sudjelovanje kako u pokrajinskoj, tako i u saveznoj izvršnoj vlasti.
Pučka stranka pod Kurzom svakako će donijeti više ekonomskog liberalizma te tu postoje stanovite paralele s Emmanuelom Macronom. Stroža useljenička politika je nešto što polako postaje trend u nizu članica Unije, uključujući i Njemačku, a ne samo Austriju.
Zanimljivo je da su prilikom predstavljanja austrijske Vlade, istaknuli da su proeuropski orijentirani. Koliko je naivno u to vjerovati, s obzirom na to da se FPÖ tijekom predizborne kampanje služio brojnim antieuropskim parolama?
Predsjednik Van der Bellen, inače iz redova Zelene stranke, koji je bio tek nakon trećeg (drugog ponovljenog, nakon žalbe slobodara Ustavnom sudu) kruga uspio pobijediti kandidata Slobodarske stranke Norberta Hofera, tražio je prilikom konzultacija za određivanje mandatara buduće vlade jamstva da nova vlada neće odustati od proeuropske orijentacije te da neće inicirati mjere koje bi se kosile s nacionalnim, europskim i međunarodnim propisima koji se tiču ljudskih i građanskih prava i sloboda.
Slobodarska stranka i dalje je vrlo kritična prema sadašnjoj arhitekturi Europske unije te zastupa koncept Europe domovina (tj. vraćanje više kompetencija nacionalnim parlamentima i naglašavanje ekonomske, a ne političke unije), no ne zastupa (više) izlazak iz EU. Po tome je slična Alternativi za Njemačku.
FPÖ su utemeljili bivši nacisti. Kako, s politološkog stajališta, tumačite da je stranka koja se temelji na takvom nasljeđu došla na čelo jedne europske zemlje 2017. godine?
Pod vodstvom Hans-Christiana Strachea slobodari nastavljaju biti kritični prema sve tješnjim europskim integracijama, skeptični prema masovnoj imigraciji te odbacuju multikulturalizam u korist integracije na tragu asimilacije, no odmaknuli su se od kulture sjećanja i identitetskih politika koje su njegovale velikonjemačke resantimane i relativizirale austrijsku odgovornost u kontekstu nacionalsocijalističke vladavine. Također, dio radikalnijih članova stranke je marginaliziran ili je izbačen.
FPÖ je dobio Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova te Ministarstvo vanjskih poslova. Već su krenuli problemi s Izraelom koji odbija ostvariti izravne kontakte s njihovim ministrima. Hoće li to stvoriti nove probleme s obzirom da je ministar vanjskih poslova iz redova FPÖ -a. Možemo li očekivati ponavljanje scenarija iz 2000. godine kad je Izrael iz istog razloga prekinuo odnose s Austrijom?
Hoće li Izrael, ali i Europska komisija, na jednaki način tretirati ovu vladu, kao i plavo-crnu koaliciju 2000. godine pod kancelarom Wolfgangom Schüsselom, ostaje za vidjeti. Treba naglasiti da, paradoksalno, premda je Izrael krajnje sumnjičav prema FPÖ zbog njihovih korijena, ta stranka, pak, u izraelsko-palestinskom sukobu jasno preferira izraelska stajališta.
Kako bismo čitateljima približili problematiku, možemo li FPÖ usporediti, makar teoretski, s nekom domaćom strankom?
Načelno bi se moglo reći da postoje paralele između Slobodarske stranke i pravaške tradicije, dakle tradicije pravaških stranaka, a ne konkretnog HSP-a ili njegovih odvjetaka. Zbog razlika u genezi stranačkog sustava, duljine demokratske tradicije i različite političke kulture, nezahvalno bi bilo povlačiti neke konkretnije paralele između FPÖ-a i nekog hrvatskog političkog aktera.
