Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij inzistira na početku pristupnih pregovora za članstvo Ukrajine u EU u prosincu, međutim iskusni državni dužnosnici i diplomati iz više EU članica upozoravaju da to nije samo pitanje vremena, već kompleksna i osjetljiva problematika, kroz koju se teško, a možda i nemoguće probiti, piše Jutarnji list.
Na članstvo u EU čeka već sedam zemalja. To su Turska, Crna Gora, Srbija, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija te Moldavija. Integracija ovih zemalja na zajedničko EU tržište - u uvjetima neizvjesne ekonomske situacije u nadolazećim godinama - i bez Ukrajine predstavlja stres-test. Ukrajina se, pak, nameće kao vrlo specifičan i težak izazov.
Niz otvorenih pitanja
Pogleda li se BDP po glavi stanovnika u 2023. godini, Ukrajina, oštećena ratom, bilježi toliko nisku razinu bogatstva da je ispred nje čak i siromašna Moldavija, dok se države poput Srbije i Crne Gore čine bogatim zemljama.
Tu je i pitanje veličine zemlje. Ukrajina je prema broju stanovnika odmah iza Turske, a površinom mnogo veća od svih kandidatkinja za članstvo, što njezinu integraciju u EU također čini diskutabilnom. Ova zemlja trebala bi postati peta najveća članica EU-a, a nejasno je ima li EU financijske i institucionalne kapacitete za vođenje tog složenog procesa.
Tu je i pitanje financiranja obnove zemlje uništene ratom pa sve ovo nameće nekoliko pitanja.
Prvo, je li Ukrajina nakon rata uopće sposobna provesti reforme koje su preduvjet za članstvo u EU, a koje predstavljaju izazov i zemljama koje nisu prošle strahote rata? I drugo, je li moguće drastično promijeniti principe funkcioniranja EU-a, kako bi se omogućilo primanje Ukrajine u članstvo?
Nije jasno ni može li EU dovoljno reformirati svoj proračun kako bi integrirala nove članice, koje bi trebale postati i korisnice EU fondova.
Problem agrarne politike
Donese li se odluka o integraciji Ukrajine u EU, to bi značilo da EU dobiva novu agrarnu površinu veličine Italije te veliku populaciju poljoprivrednika. Naime, oko 14 posto Ukrajinaca bavi se poljoprivredom.
Integracija tog ogromnog agrara u europski model subvencija značila bi i drastičnu promjenu temeljnih principa Zajedničke agrarne politike, na štetu postojećih članica odnosno, da bi poljoprivrednici ostalih EU članica morali pristati na puno niže poticaje iz EU fondova.
Uvoz neuobičajeno velike količine poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, prvenstveno žitarica, već je izazvao nezadovoljstvo Poljske, Mađarske, ali i farmera iz manjih EU članica, na čiju se zaradu to odrazilo.
Problem regionalnog razvoja
Izazov predstavljaju i fondovi regionalnog razvoja, koji služe ujednačavanju stupnja ekonomskog razvoja na razini EU-a. Ukrajina, uništena ratom, postala bi najsiromašnija članica EU-a, što znači da bi ostale zemlje članice - uključujući Hrvatsku - morale žrtvovati svoje planove korištenja kohezijskih fondova u korist Ukrajine, jer bi njoj taj novac bio najpotrebniji.
Pritom nije jasno bi li trebalo odvojiti sam proces obnove Ukrajine od korištenja kohezijskih fondova, jer njihova namjena ipak nije obnova nakon ratnih razaranja.
Problem financija
Zapadne EU članice počele su pripremati financijske studije o mogućim posljedicama članstva Ukrajine u EU, a tu se kao ključno nameće pitanje financija postojećih članica.
Prema prvim procjenama think tankova, uklapanje Ukrajine u kohezijski proračun za razdoblje 2021.-2027. godine značilo bi da treba pronaći sredstva za alokaciju koja je daleko veća od one trenutačno namijenjene Poljskoj, a iznosi 77 milijardi eura.
Sva ova pitanja dovela bi do promjene financijskog statusa malih i velikih članica Unije. Pitanje je bi li, primjerice, Francuska i Poljska - trenutno najveće primateljice EU sredstava u agraru - bile spremne postati neto davateljice u dijelu Zajedničke agrarne politike.
Problem veta
Tu je i pitanje političkog funkcioniranja. Dobije li EU osam novih članica, uključivši Ukrajinu, svaka nova članica znači i potencijalni novi veto u raznim kritičnim situacijama, zadrži li se princip prema kojem svaka članica ima pravo usprotiviti se nekoj strateškoj odluci.
Trenutno na razini EU ne postoji, ili barem nije vidljiva, motiviranost za korjenite političke i financijske reforme EU-a. A bez njih, članstvo Ukrajine doima se kao pojednostavnjena maštarija stvorena u radionicama ratne propagande, piše Jutarnji list.
