Pokušaj državnog udara u Rusiji svoje odjeke je imao i na Balkanu - čini se daleko veće nego li u ostatku Europe. Dok su zapadne sile pratile napredovanje sada već rasformirane 'Grupe Wagner' na Moskvi, a Putin hitao ka svom tajnom komandnom bunkeru, u državama bivše SFRJ je vladala prava 'navijačka' atmosfera.
Pojedini mediji su iz minuta u minut prenosili događanja u Rusiji, da se moglo čak pomisliti kako je 'Wagner' krenuo ka Balkanu, a ne prema Kremlju. U isto vrijeme, društvene mreže su ispunile brojne 'licitacije' koliko je još ostalo do pada Putinove vladavine.
Može li se vjerovati porukama iz Moskve?
Putin, naravno, niti je smijenjen, niti je rat u Ukrajini stao. Prateći navode ruskih propagandnih medija, iako vrlo kratko uzdrmana, vlast Vladimira Vladimiroviča je jača nego ikad prije. Praktično i da nema prave političke opozicije koja bi kritizirala poteze, kako u Ukrajini, tako i unutar zemlje, a iako je nekoliko visokih komandanta Glavnog štaba armije iznosilo kritike na tijek 'specijalne vojne operacije' - oni su sada redom smijenjeni. Putin se za samo par dana obračunao i s Jevgenijem Prigožinom, nekadašnji bliskim prijateljem i suradnikom dva desetljeća unazad - 'Wagner Grupa' je ugašena, a njeni pripadnici koji žele zadržati posao, moraju to učiniti kroz regularne vojne jedinice ruske armije.
Postoje i tvrdnje da je cijeli 'puč' insceniran, kako bi se Putin obračunao i s nelojalnim elementima u Kremlju i u službama sigurnosti. Da mnogi ruski visoki oficiri nisu zadovoljni, nije nikakva tajna - to se može čuti i u ruskim medijima i TV emisijama, koji su ovakve kritike držale 'ispod tepiha' posljednjih godinu dana. Da nešto 'ne štima' kada je 'Wagner Grupa' u pitanju, može se saznati i iz izjava samog Putina - prošle godine je ruski lider tvrdio da je 'Wagner' potpuno privatna kompanija, da bi nakon Prigožinovih otvorenih kritika 'promijenio ploču', tvrdeći da je 'Wagner' direktno pomagala i financirala sama ruska država.
POGLEDAJTE VIDEO: Putin se končano obratio javnosti. Život u glavnom ruskom gradu vraća se u normalu, a šef Wagnera se posuo pepelom
As u rukavu
Putin ima i drugog 'asa u rukavu', a to su sirovine, na prvom mjestu žito, nafta i plin, te obojeni metali. Od početka sukoba u Ukrajini, industrija energenata u SAD, Europi i Aziji je morala drastično promijeniti način poslovanja, kako bi se amortizirao utjecaj manjka u snabdijevanju, te većih cijena. Nije nepoznato da je Europska unija posljednja dva desetljeća svoj brzi razvoj djelomično temeljila i na jeftinim energentima i sirovinama iz Rusije.
Ovo naročito važi za Njemačku i Francusku automobilsku i kemijsku industriju, ali su i druge zemlje EU profitirale od ruske 'samoposluge jeftinih sirovina'. Ta samoposluga je sada zatvorena, nije poznato kada će ponovno biti otvorena, te hoće li više biti popusta za 'stare europske mušterije'. Još jedan adut Kremlja, u ovom trenutku možda i veći od nafte i sirovina je - žito. Rusija i Ukrajina su godinama bile jedne od najvećih svjetskih žitnica, a povlačenje Rusije iz 'Sporazuma o žitu' i njegovom transportu kroz Crno more znači i veće cijene hrane u svijetu, te manje humanitarne pomoći za ugrožene zemlje, prije svega za Siriju, Sudan i zemlje pod-saharske Afrike.
'Naš' i 'Vaš' Putin
Analitičari i stručnjaci u Bruxellesu i Washingtonu navode da je Putinov 'žitni gambit' zapravo poruka zapadnim liderima da Moskva mora dobiti nešto zauzvrat. To 'nešto' može biti ukidanje pojedinih sankcija, prije svega onih na trgovinu sa zemljama EU, smanjenje vojne pomoći Ukrajini ili međunarodno priznanje autonomije za Krim i do sada nepriznatu Donjecku republiku. Ekonomski stručnjaci u Washingtonu vjeruju i da je trenutno najveći prioritet za Kremlj vraćanje njegovog financijskog sistema u međunarodni 'SWIFT' protokol.
Ruske banke, velike kompanije kao i brojni oligarsi već više od godinu dana ne mogu direktno poslovati i vršiti plaćanja van zemlje, jer su one izbačene iz sistema 'SWIFT' (koji je svjetski standard za burzansko i bankarsko poslovanje). Vraćanje Rusije u ovaj sistem, čak i djelimično, omogućilo bi Kremlju i samom Putinu da smanje pritisak na standard ruskih građana, ali i da umire sve veći broj nezadovoljnih biznismena i oligarha.
Cijela ova 'ukrajinska partija šaha' s velikim ulozima se od njenog početka reflektira i na Balkan. Već više od godinu dana praktično da nema emisije sa vijestima ili naslovnice dnevnih novina bez barem jedne informacije o ratu u Ukrajini. Razumije se, i ovdje postoji 'navijački narativ' - u brojnim medijima se otvoreno 'servira' ruska propaganda, neprovjerene ili često potpuno lažne informacije 's prve linije fronta', te narativ kako 'Putin samo što nije ušao u Kijev'.
Ovakav narativ je svakako najjači u Srbiji, gdje se još od vremena vladavine Slobodana Miloševića (uz kratak 'predah' nakon 5. oktobra 2000.) Rusija smatra 'zaštitnikom', dok je narativ prema EU, a naročito zemljama NATO-a često negativan. Slična situacija postoji i u drugim državama bivše Jugoslavije, na prvom mjestu u Crnoj Gori i BiH, gdje se i političari otvoreno deklariraju 'za i protiv' Rusije.
Politička korist
Urednik portala 'European Western Balkans' Nikola Burazer smatra da je ova podrška Rusiji na Balkanu prije svega iz političke koristi:
"S jedne strane, u nekim državama u regiji, a naročito u Srbiji, Rusija uživa takvu popularnost da je njihovim vladama korisno da se predstavljaju kao prijatelji Rusije i da pokazuju da rade na jačanju odnosa s Rusijom. S druge strane, jačanje prisustva Rusije i Kine pomaže vladama u regiji da dobiju bolji tretman Bruxellesa i Washingtona ako se postave kao prozapadni igrači. Srbija je najbolji primjer u oba slučaja, vlasti u Srbiji godinama namjerno promoviraju Rusiju i hvale se dobrim odnosima s njom, dok s druge strane, vjerojatno uspješno, argumentiraju na Zapadu da su oni ključni proeuropski faktor u zemlji, bez kojih bi utjecaj Rusije i destabilizacija regije bili još veći".
Interes Kremlja u zemljama regije je prije svega ekonomski, a energenti tu ponovno igraju glavnu ulogu. Ne treba zaboraviti ni da su u posljednjih desetak godina u zemljama Zapadnog Balkana najavljivani grandiozni projekti ruskih državnih kompanija i kompanija u vlasništvu brojnih oligarha bliskih Putinu. Od svega toga nije ostvarena ni polovica, osim u - energetskom sektoru. Poput mnogih zemalja EU, i zemlje Zapadnog Balkana nisu na vrijeme diverzificirale svoje izvore energenata, tako da Rusija danas igra (a igrat će i u budućnosti) na kartu energetske sigurnosti regije. Iako postoje ideje o uvozu američkog LNG-a preko zemalja EU, ili Jadranskog mora, jasno je da bi ovakvi energenti bili preskupi za balkanske zemlje, od kojih je većina i dalje u raznim fazama tranzicije.
Kraj se nazire
Novinar Sanadin Voloder kaže da od 'ljubavi' prema Rusiji na ovim prostorima najviše koristi imaju političari:
"Neminovno se kraj Putinove Rusije već duže vrijeme nazire, ponajviše zbog tamošnjih unutarnjih izazova. Pojedini politički predstavnici Srba u BiH, Crnoj Gori i naravno Srbiji imaju višestruku simboličku korist od veza s Moskvom, a ponajviše zbog emocija svoje izborne baze, a mnogo manje iz ekonomskih razloga. S druge strane pojedini političari vješto manipuliraju sa Zapadom, koristeći Putina kao mjerilo njihove "važnosti"."
"Mene od negativnog utjecaja Moskve više brine neodlučnost i nekonkretnost raznih izaslanika, pregovarača i pomoćnika za Zapadni Balkan, kojih nikada nije bilo više. Doima se da Europskoj uniji više odgovara da se kvalitetni kadrovi s Balkana preliju u njihove ekonomije nego da mi što prije uđemo u Europsku uniju". dodaje Voloder.
I dok se utjecaj Moskve na Balkanu svakako mijenja - ostaje za vidjeti u kojem smjeru i kojom brzinom, u Kremlju imaju nove međunarodne prepreke. Naime, iako je Južnoafrička Republika godinama važila za bliskog suradnika Rusije, te važnu članicu globalnog saveza 'BRICS', i ovdje se odnosi polako mijenjaju. Tako ruski lider po prvi put neće osobno prisustvovati samitu zemalja BRICS-a, koji se održava u kolovozu u Johannesburgu, već će se obratiti liderima Kine, Indije, Brazila i Južne Afrike putem video poruke.
Razlog za ovako nešto je jednostavan - Putin se nalazi na optužnici Međunarodnog kaznenog suda (ICC), i Južnoafrička Republika je dužna uhititi ga čim stupi na njeno tlo. Iz Kremlja su ovakvu mogućnost nazvali 'potencijalnom objavom rata Rusiji', a analitičari u Washingotnu i Bruxellesu ovakav razvoj događaja nazivaju 'početkom kraja saveza BRICS'.
