Ovoga tjedna se u Bruxellesu sastaju EU, NATO i G7. Traže se sredstva protiv ruskog agresora. Ministri vanjskih poslova EU-a su već održali sastanak, no njihovi zaključci su skromni, smatra Bernd Riegert u analizi za DW.
Sve o ratu u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
Zapad djeluje sve bespomoćnije
Ponovni pozivi hrabrog ukrajinskog predsjednika u pomoć EU-a i NATO-a postaju sve hitniji i očajniji: više oružja, oštri energetski embargo Rusiji, više koridora za izbjeglice, zona zabrane letova, borbeni avioni! Odgovori Europljana i Zapada ostaju isti i djeluju sve bespomoćnije s obzirom na brutalnost i nečovječnost diktatora iz Kremlja u njegovom ratu u Ukrajini.
Ministri vanjskih poslova država članica EU-a ne vide sebe u poziciji da drastično pooštre sankcije. Obrambeno oružje biva isporučeno, onoliko koliko se nešto može naći u vlastitim skladištima. Vojni angažman u zračnom prostoru iznad Ukrajine ili čak na zemlji ne dolazi u obzir, jer bi to značilo rat širom Europe.
Nedostatak praktičnih sredstava
Šefovi diplomacija zemalja članica EU-a sada otvoreno opisuju Vladimira Putina onim što jest: ratni zločinac. Slike uplakanih ljudi i uništenih gradova iz Ukrajine su srcedrapajuće. No ni ministri EU-a niti šefovi država i vlada NATO-a, koji će se također sastati u Bruxellesu ovoga tjedna, nemaju praktična sredstva za zaustavljanje ludila.
Sankcije koje su donesene utjecat će na Putina i rusko društvo samo srednjoročno ili dugoročno. NATO na taj način ruskom vlastodršcu ne može izbiti iz ruku njegovo oružje. Rusija bi također vjerojatno neko vrijeme mogla preživjeti trenutni embargo na naftu, plin i ugljen. S druge strane, države koje ovise o ruskoj energiji, poput Njemačke, same bi sebi nanijele ozbiljne rane koje bi ugrozile gospodarstvo, prosperitet i, u konačnici, solidarnost s izbjeglicama. Zato je EU s pravom odbio takav potez. Učiniti se što je brže moguće neovisnim od ruskih energenata vjerojatno je pametniji način. A i to će biti dovoljno teško.
Mnogo pitanja, malo odgovora
Ministri vanjskih poslova EU-a nemaju zadovoljavajuće odgovore na pitanja o crvenim linijama, o posljedicama ukoliko Putin upotrijebi kemijsko oružje, potpuno zbriše gradove ili ako nakon Ukrajine napadne i Moldaviju ili Gruziju. Jasno je samo jedno: ako bi bio napadnut teritorij NATO-a, savez bi uzvratio udarac. To je obećanje – ali da li bi se ono doista održalo? U to se u baltičkim zemljama, u Poljskoj, u Rumunjskoj mora jako čvrsto vjerovati jer inače ne bi bilo više nikakvog zaustavljanja diktatora Kremlja i njegove vojske.
U pozadini aktualnog rata "strateški kompas" koji su usvojili ministri vanjskih poslova za Europsku uniju više je poput papirnatog tigra bez zuba. Veća vojna neovisnost i strateška uloga EU-a u svijetu visoki su ciljevi koji su daleko. Sada se mora raditi na naoružavanju, jačanju vlastite obrane, kako bi odvraćanje učinili vjerodostojnim. Ali sve su to stvari koje u ovom trenutku ne pomažu, ovdje i sada - a pogotovo ne ljudima u Ukrajini.
Tko može eliminirati tiranina?
Cilj EU-a i NATO-a zato bi trebao biti hitna promjena režima u Moskvi kako bi se zaustavila ratna mašinerija. Gdje su tajne službe i specijalne jedinice koje su sposobne srušiti podlog tiranina poput Vladimira Putina? U usporedbi sa sovjetskim vodstvom u Hladnom ratu, Vladimir Putin je zaista nepredvidljiviji i nemilosrdniji. Tada je ravnoteža zastrašivanja još uvijek funkcionirala jer se znalo: onaj tko je prešao crvenu liniju prvi, umro je kao drugi. Djeluje li odvraćanje i danas? Je li to Putinu svejedno? To su pitanja s kojima će se EU, NATO i G7 morati pozabaviti ovoga tjedna u Bruxellesu. Odgovore do sada nema nitko.
