Savezni ustavni sud u njemačkom gradu Karlsruheu ukinuo je odredbu kaznenog zakona kojom je bila zabranjena institucionalno organizirana eutanazija u Njemačkoj. Takvu vrstu samoubojstva dosada je zabranjivao Paragraf 217 njemačkog Kaznenog zakona, kojeg je Bundestag usvojio krajem 2015., kako bi tvrtkama i pojedincima zabranio "biznis sa smrću". S obzirom na ukidanje tog paragrafa, liječnici će ponovno moći savjetovati pacijente o dobrovoljnoj eutanaziji i ponuditi im lijek koji dovodi do smrti, piše Deutsche Welle.
Izlaz u slučaju nužde
Tome su se nadali pacijenti koji boluju od teških bolesti i svoje patnje žele okončati eutanazijom. Tome se nada Melanie S. kojoj rak pluća u poodmakloj fazi stvara strah da više neće moći gutati i da će se jednog dana ugušiti. Ona je svome liječniku na Sveučilišnoj klinici u Bonnu rekla da "kada bol više ne budem mogla izdržati, htjela bih moći otići". Njen liječnik je Lukas Radbruch, predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu. Ona se bavi ublažavanjem boli kada liječenje nije moguće, a Radbruch smatra da je traženje eutanazije neka vrsta "izlaza u slučaju nužde".
Pomoć pri eutanaziji očekuje i Harald Mayer kojemu su zbog uznapredovale multiple skleroze otkazali gotovo svi mišići. Sedam do osam asistenata svakodnevno presvlači, hrani i kupa ovog 49-godišnjeg bivšeg vatrogasca, koji sada zbog svoje bolesti može samo gledati u strop i nadati se da će "mirno zaspati" kod kuće, što mu ova sudska odluka i omogućuje. Nakon ukidanja Paragrafa 217, Mayer je Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode podnio zahtjev za nabavku natrij-pentobarbitala koji se u Švicarskoj godinama koristi pri eutanaziji.
Crkve i ministar zdravstva protiv sudske odluke
Kada je u kazneni zakon uveden Paragraf 217, on nije doveo samo do povlačenja privatnih pomagača pri eutanaziji, već su se povukli i liječnici. Teško oboljelim osobama tada je preostalo skraćivanje muka u Švicarskoj ili Nizozemskoj, gdje je potpomognuta eutanazija godinama legalna. Onima koji si to nisu mogli priuštiti, preostalo je jedino da zamole članove obitelji da im pomognu pri suicidu. To je bio jedini izlaz, jer zakonom nije bilo predviđeno kažnjeavanje članova obitelji u tom slučaju.
Zbog takvih odredbi pacijenti i liječnici su podnijeli tužbu Saveznom ustavnom sudu. No, osim nevoljkosti suda, morali su se suočiti i s velikim političkim utjecajem katoličke i protestantske crkve u Njemačkoj, koje se protive eutanaziji. Tome se protivi i savezni ministar zdravstva Jens Spahn, koji je, unatoč sudskoj odluci, naložio da se ne odobravaju zahtjevi za dobivanje smrtonosnih lijekova.
Pomama za eutanazijom i lažna pomoć
Zbog toga profesor Robert Rossbruch, potpredsjednik Njemačkog društva za humanu smrt, koji zastupa Mayera, najavljuje žalbu Europskom sudu za ljudska prava, ako njegov klijent ne dobije potrebne lijekove za eutanaziju. No, unatoč pozitivnom gledištu, iz kruga podupiratelja eutanazije stiže ozbiljno upozorenje.
"Ako bi presuda Saveznog ustavnog suda o ukidanju Paragrafa 217 bila nova motivacija za pomagače pri eutanaziji, to bi predstavljalo opasan razvoj za naše društvo", rekao je Lukas Radbruch te dodaje da strahuje od pomame teško oboljelih pacijenata za smrtonosnim koktelima i smatra da nitko ne bi smio biti prisiljen na eutanaziju i da pravila o humanom oduzimanju života ne bi smjela biti oslabljena.
