Po prvi put ikada, postoje istovremena odvojena izbijanja virusa Marburg, vrlo smrtonosnog patogena koji je usko povezan s virusom ebole. Preklapanje epidemija u Ekvatorijalnoj Gvineji i Tanzaniji zlokoban je znak, piše The Daily Beast. Smrtonosni virus, koji uzrokuje krvarenja koja ubijaju do 85 posto zaraženih ljudi, endemičan je kod šišmiša i širi se izravnim kontaktom između životinja i ljudi te ljudi i ljudi.
Bilo je čak 15 epidemija Marburg virusa otkako su znanstvenici identificirali virus 1967. godine. Ali one postaju sve češće kako ljudska populacija raste u regijama u kojima žive i životinjski domaćini virusa. Istodobna izbijanja predstavljaju svojevrsnu prekretnicu. Gledajući unaprijed, izbijanja bi mogla postati još češća i smrtonosnija.
Nema cjepiva
Epidemiolozi za našu novu virusnu eru krive klimatske promjene i krčenje šuma, koje ometaju populacije životinja, kao i globalno zračno putovanje koje širi virus, ali i sve veće protivljenje znanosti i javnom zdravstvu u nekim zajednicama što otežava sprječavanje i suzbijanje infekcija.
Ali čak i među ostalim rastućim virusima, Marburg je jedinstven. Cjepiva su dostupna ili su u razvoju za sve druge viruse, ali ne i za Marburg, čija izbijanja počinju naglo, ubijaju temeljito i završavaju tako brzo da nikada nije bilo vremena za provođenje velikih ispitivanja kandidata za cjepivo na ljudima.
"Nemamo podatke iz ispitivanja na ljudima", rekao je za The Daily Beast Brian Garibaldi, direktor Johns Hopkins Biocontainment Unit sa sjedištem u Marylandu. I ne postoji jednostavan način da se riješi ovaj problem.
Virus Marburg pojavio se u udaljenoj sjeveroistočnoj Ekvatorijalnoj Gvineji, u zapadnoj Africi, 13. veljače, godinu dana nakon posljednjeg izbijanja, u Gani. Šest tjedana kasnije, 21. ožujka, službenici su otkrili ljudske infekcije Marburgom u Tanzaniji, tisuću milja istočno. "Ne čini se da su dva izbijanja povezana", rekao je Garibaldi. To je samo patogena loša sreća.
Dva izbijanja nisu ista. “Čini se da se epidemija u Tanzaniji smanjuje, dok se čini da se širi u Ekvatorijalnoj Gvineji, gdje je zabilježeno više slučajeva”, rekla je za The Daily Beast Amira Roess, profesorica globalnog zdravlja i epidemiologije na Sveučilištu George Mason u Virginiji. “Situacija u Ekvatorijalnoj Gvineji nejasna je dijelom zbog nedostatka nadzora, straha od prijavljivanja i drugih političkih i ekonomskih pritisaka. To je mnoge od nas zabrinulo jer bez pravovremenih nadzornih podataka i informacija ova se epidemija može proširiti i uzrokovati značajne poremećaje i smrt."
Od ponedjeljka virus se proširio, zasebno, na najmanje 33 osobe u obje zemlje i ubio njih 16. Možda najviše zabrinjava to što je ministarstvo zdravstva Ekvatorijalne Gvineje navodno otkrilo slučajeve u Bati, glavnom prometnom čvorištu zemlje. Ako se Marburg namjerava proširiti na druge kontinente, mogao bi koristiti Batu, svoju zračnu i morsku luku, kao polaznu točku.
S gotovo bilo kojim drugim virusom, lokalni, nacionalni i međunarodni zdravstveni službenici radit će zajedno na izolaciji i liječenju pacijenata dok cijepe sve koji su izloženi visokom riziku od infekcije. Ali s Marburgom su mogućnosti ograničene. Znanstvenici su razvili nekoliko vrlo grubih prototipova cjepiva te mogu testirati ta cjepiva na zdravim ljudima kako bi dobili podatke o sigurnosti. Mogu inokulirati glodavce ili primate koji nisu ljudi, a zatim ih zaraziti Marburgom kako bi dobili teoretske podatke o učinkovitosti. Ali nikada nisu uspjeli provesti opsežna ispitivanja na zaraženim ljudima.
Glavni problem je što su epidemije Marburga općenito male, kratkotrajne i vrlo smrtonosne. "Mnogo puta ove epidemije završe prije nego što možemo nabaviti cjepiva na terenu za testiranje učinkovitosti", rekao je Garibaldi.
Prijetnja u velikim djelovima Afrike
Također je problematično što se epidemije Marburga obično javljaju u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta.
Čak i kad bi neka farmaceutska tvrtka uspjela postaviti doze jednog ili drugog kandidata za cjepivo i također uspjela brzo dozirati rizične ljude u ranim danima iznenadne epidemije, mogli bi dobiti podatke o učinkovitosti na samo nekoliko stotina ljudi: djelić onoga što regulatori obično traže. Najveća epidemija Marburga, u Angoli 2004., zarazila je 374 osobe i usmrtila 329. Prema Roessu, trenutna epidemija mogla bi biti veća.
Marburg je već stvarna prijetnja u ogromnim dijelovima Afrike. Problem, za ostatak čovječanstva općenito, jest da epidemije Marburga nadmašuju napore da se te epidemije spriječe. Trenutačna preklapajuća izbijanja su znak upozorenja: da će se Marburg širiti šire, češće i zaraziti više ljudi - i to ne nužno samo u Africi.
I nemamo načina da zaštitimo ljude. "Samo je pitanje vremena kada ćemo vidjeti virusnu pandemiju", upozorio je Roess.
