Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da napadne Ukrajinu u veljači do sada je napravila suprotno od onoga što je očekivao.
Umjesto da produbi političke pukotine na Zapadu, Putinova invazija ujedinila je čelnike i stanovništvo većine zemalja diljem Europe i potaknula daljnje širenje NATO-a, piše The Conversation.
Čini se da je Putin također vjerovao da će biti relativno lako zauzeti glavni grad Ukrajine i srušiti njezinu vladu. Umjesto toga, ruska vojska izgubila je bitku za Kijev i doživjela ponižavajuće potonuće svoje vodeće crnomorske krstarice, ostavljajući Putinu da nadzire proslavu Dana pobjede 9. svibnja.
Putinovo uvjerenje: Ukrajinci i Rusi su isti narod
Ovi porazi, zajedno sa smrću tisuća ruskih vojnika, natjerali su Putinove generale u Ukrajini da promijene kurs i usredotoče svoje napade na istok i jugoistok zemlje - područja koja su više jezično i etnički ruska. Prvi rezultati kampanje za stjecanje kontrole u istočnoj Ukrajini bili su razočaravajući za Putina. Ponovno su ogorčenost ukrajinskih civila i učinkovitost ukrajinske vojske bili u oštroj suprotnosti s njegovim očekivanim ishodom.
Većina odluka vođa temelji se na mješavini racionalnih proračuna i već postojećih načina razmišljanja. Putin nije iznimka. Jedno od njegovih ključnih uvjerenja je da su Rusi i Ukrajinci isti narod, a to je ideja o kojoj je govorio i pisao godinama. To je važan dio zašto je proglasio da će ruski vojnici biti dobrodošli u Ukrajini.
Ukrajina je postajala sve više ukrajinska
Razumijevanje Putinove loše prosudbe zahtijeva pogled na njegov neuspjeh da shvati promjene u tome kako su se ukrajinski građani identificirali od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Tijekom većeg dijela razdoblja od raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je vidjela značajne regionalne razlike u razinama potpore proruskim predsjedničkim kandidatima u odnosu na one prozapadne. Taj je obrazac odražavao stvarnost da su mnogi stanovnici krajnjih istočnih i krajnjih južnih dijelova zemlje sebe smatrali blisko povezanima, kulturno i politički, s Rusijom. Oni na krajnjem zapadu Ukrajine u međuvremenu su se više identificirali s Europom nego s Rusijom.
Vidljive podjele u glasovanju na predsjedničkim izborima prikrile su važan niz promjena, u kojima je Ukrajina postajala sve više ukrajinska - jezično, etnički i nacionalno. Još od kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, istraživači društvenih znanosti isticali su kako se stanovništvo Ukrajine, kao cjelina, sve manje povezivalo s Rusijom. Istodobno se počeo pojavljivati diskretni ukrajinski nacionalni identitet.
Putin ponudio sredstva za ujedinjenje Ukrajinaca i Rusa u Ukrajini
Rastuća podrška nakon 2014. diljem Ukrajine za sveobuhvatni, građanski nacionalni identitet – utemeljen na ukrajinskom državljanstvu, a ne na etničkom identitetu – bila je najvažnija promjena. Ponudio je sredstvo za ujedinjenje etničkih Ukrajinaca i etničkih Rusa u Ukrajini.
Putinove agresivne akcije u godinama koje su prethodile invaziji 2022. uvjerile su ljude koji govore ruski u istočnoj i južnoj Ukrajini da o sebi misle, prije svega, kao o Ukrajincima.
Vrijeme i vatrena moć potrebni za stjecanje kontrole nad Mariupoljem, gradom u istočnoj Ukrajini s velikim brojem ruskog govornog područja, simbol su kratkoročnih borbi i dugoročnih problema Rusije.
Ukrajina će svoju budućnost gledati prema zapadu
Čak i ako bi ruska vojska stekla i zadržala kontrolu nad istokom i jugoistokom Ukrajine, to će doći tek nakon dugog i užasnog razdoblja borbi i bombardiranja. Više domova, škola i bolnica u etnički i lingvistički najruskim područjima Ukrajine bit će uništeno, a mnogo više ljudi za koje je Putin tvrdio da ih je želio zaštititi će izgubiti živote.
Dugoročno, napadi koji su u tijeku dodatno će ojačati ukrajinski građanski nacionalni identitet i učvrstiti ono čega se Putin najviše boji kada je riječ o Ukrajini: široku želju da svoju budućnost gleda na zapad, a ne na istok.
