'TO NIJE ISTINA' /

Trump uhvaćen u laži! Oni itekako imaju koristi od NATO-a: Ovi podaci su ga 'pokopali'

Europske države dale su značajan doprinos zajedničkim akcijama sa Sjedinjenim Američkim Državama unutar NATO saveza kroz najveće misije i operacije

3.2.2026.

14:24

danas.hr

Johan Nilsson/afp/profimedia

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Reakcije europskih čelnika na izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa možda nisu uvijek trenutačne, glasne i zajedničke, ali dosljedno 'kapaju' jedna po jedna.

Za najnoviju reakciju zaslužan je tako norveški premijer Jonas Gahr Store koji je u ponedjeljak odbacio nedavnu Trumpovu tvrdnju da Sjedinjene Američke Države 'nikada nisu ništa dobile' od NATO-a.

"Zvuči potpuno krivo kad američki predsjednik u Davosu kaže da smo mi sve dali NATO-u, a da Savez ne daje ništa zauzvrat. To je netočno. Jednostavno netočno", rekao je Store, govoreći na Sigurnosnoj konferenciji u Oslu, dodajući da kolektivna sigurnost 'nije dobrotvorna akcija', već nešto što je 'stvoreno iz vlastitog interesa'.

Duplo manje za obranu, ali...

Trumpove kritike europskih saveznika nisu od jučer. Dapače, datiraju od perioda kada nije bio predsjednik, a već u svom prvom mandatu Trump je Europljanima jasnim oštrim tonom prigovorio da ne izdvajaju dovoljno novca za obranu. Tijekom drugog mandata, pojačavajući tenzije oko Grenlanda, Trumpova retorika također je eskalirala.

Najprije je Dansku 'prozvao' da jača sigurnost najvećeg svjetskog otoka u blizini SAD-a 'slanjem psećih zaprega'. Zatim je ustvrdio da europski saveznici u Afganistanu nisu ginuli na prvim crtama bojišnice kao američki vojnici, da bi se kasnije ispričavao uvrijeđenim danskim i britanskim ratnim veteranima.

"Da nema mene, danas ne biste imali NATO", ustvrdio je Trump također nedavno, podsjećajući da su zahvaljujući njemu europske članice Saveza podigle svoje budžete za obranu s 2 na 5 posto.

Međutim, priča je kompleksnija od dva ili pet posto i u tom smislu, europski doprinos NATO-u je sve, samo ne zanemariv. Adresirajmo najprije 'slona u staklarni'.

Direktni i indirektni doprinosi

Financijski, članice u NATO doprinose direktno i indirektno. Direktni NATO budžet za 2025. iznosi oko 4,6 milijardi eura, od čega SAD daje oko 16 posto, otprilike 567 do 753 milijuna dolara, dok europske zemlje zajedno daju oko 77 posto odnosno, oko 3,7 milijardi dolara.

Indirektni doprinosi kroz nacionalne obrambene proračune su znatno veći: američkih oko 980 milijardi dolara, europskih zemalja i Kanade oko 430 milijardi dolara. Ta razlika, iako velika, ipak nije toliko dramatična da europski doprinos može biti ocijenjen 'beskorisnim'.

Pogledamo li vojne snage NATO-a - uključujući postrojbe, zrakoplove, ratne brodove i tenkove - europske snage dostupne su za NATO misije i vježbe te sudjeluju u zajedničkim operacijama. Primjerice, u misijama Enhanced Forward Presence na istočnom krilu saveza, u Baltičkim zemljama i Poljskoj, te u Air Policing misijama u istočnoj Europi.

Europske snage sudjeluju i u NATO vježbama poput Trident Juncture i drugih vojnih vježbi koje se redovito provode u Europi.

Europske vojske djeluju po NATO standardima kroz zajedničko zapovijedanje, koordinirane vježbe i logističku suradnju - ključno za operacije poput obrane teritorija i humanitarnih misija. Dovoljno je, uostalom, pogledati zajedničke vojne akcije.

Afganistan i članak 5.

NATO ne funkcionira kao samostalna vojska. U pitanju je savez država koje doprinose vojnicima, opremom i resursima prema zajedničkim mandatima.

To znači, aktivnosti su kolektivne, a saveznici konsenzusom odlučuju o operacijama i misijama. Vlastita vojska ne postoji - države članice daju vlastite kapacitete - trupe, zrakoplove, brodove, logistiku i zapovjedništvo.

Europske države dale su značajan doprinos zajedničkim akcijama sa Sjedinjenim Američkim Državama unutar NATO saveza kroz najveće misije i operacije.

Kada je SAD nakon napada 11. rujna 2001. aktivirao članak pet NATO Saveza, koji predviđa kolektivnu obranu - a zanimljivo, jedini je koji je aktivirao taj članak otkako Savez postoji - odgovor saveznika nije izostao.

Europske žrtve u Afganistanu bile su značajne. Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Danska izgubile su na desetke, a neke i na stotine vojnika, boreći se uz američke snage.

Velika uloga Europe

NATO je kasnije preuzeo vodstvo nad međunarodnom misijom u Afganistanu.

Najprije kroz međunarodnu misiju ISAF (2001. do 2014.) na zahtjev Ujedinjenih naroda i afganistanske vlade, a zatim kroz misiju Resolute Support (2015. do 2021.), u kojoj su sudjelovale tisuće američkih i europskih trupa - uključujući Njemačku, Italiju, Veliku Britaniju i druge zemlje s ciljem obuke i savjetovanja afganistanskih snaga.

I tu su, u različitim fazama misije, europske zemlje dale znatan broj trupa.

Primjerice, u 2008. godini Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo oko 8.330 vojnika, Njemačka oko 3.310, Francuska oko 2.730, Italija oko 2.350, Nizozemska oko 1.770, Poljska oko 1130, a Španjolska oko 780 vojnika.

Nadalje, Danska oko 750 vojnika, Rumunjska 730, Belgija, Norveška i Češka svaka s oko 415 do 420 vojnika.

SAD je prednjačio s preko 20.000 vojnika u 2008. godini međutim, u ranim i intenzivnim fazama misije, SAD i Velika Britanija bili najveći doprinositelji po broju snaga, dok su druge europske zemlje, posebno Njemačka, Francuska, Italija i Nizozemska, pružale značajne kontingente i logističku potporu.

Kosovo, Libija, Baltik

Na Kosovu, NATO od 1999. vodi mirovnu misiju Kosovo Force, KFOR, u kojoj sudjeluju vojnici SAD-a i europskih država poput Španjolske, Francuske i Njemačke.

Na Kosovu, NATO je 1999. godine uspostavio misiju Kosovo Force (KFOR) za stabilizaciju i zaštitu civila, s mandatom Ujedinjenih naroda.

Prema podacima za 2025. godinu, Italija je na Kosovu imala 1.258 vojnika, Njemačka 269, Poljska 247, Mađarska 365, Grčka 121, Hrvatska 152, Latvija 140 i Slovenija 109 vojnika, dok je SAD imao 602 osobe u snazi misije.

I tu treba naglasiti da doprinos nije samo u broju trupa već i u sektorima odgovornosti, logistike, medicinskih jedinica i patrola uz američke snage.

NATO je pokrenuo i misiju u Iraku na zahtjev iranske vlade, s ciljem jačanja sigurnosnih sposobnosti. I u toj misiji uz SAD su sudjelovale europske članice.

U Libiji pak, NATO je 2011. preuzeo zapovjedništvo nad operacijom Unified Protector, koja je provodila zonu zabrane letenja, embargo i zaštitu civila tijekom libijskog građanskog rata prema rezolucijama UN-a.

Europske zemlje dale su velike doprinose, uključujući Veliku Britaniju s vlastitim zrakoplovstvom i brodovima, Dansku s F-16 lovcima koji su ispalili stotine bombi, Norvešku s F-16 u zračnim udarima i izviđačkim sartijama, te Francusku koja je bila aktivna u ranim fazama intervencije. U operaciji koja se temelji na UN mandatu, NATO je koordinirao zračne i pomorske sposobnosti saveznika, uključujući i američke.

Nakon 2014., NATO je rasporedio stalne borbene skupine na istočnom krilu Saveza u Estoniji, Letoniji, Litvi i Poljskoj kroz program Enhanced Forward Presence.

Tu su i antipiratske i druge pomorske misije

Europske zemlje poput Španjolske, Francuske i Njemačke doprinose svojim snagama u rotacijama, logistici i zapovjedništvu, a europske zrakoplovne snage rotacijski sudjeluju u Baltic Air Policing misijama, štiteći zrakoplovni prostor baltičkih država uz američke i druge NATO zrakoplovne snage.

U Baltičkom moru i Istočnoj Europi, europske zemlje daju bataljunske i zrakoplovne snage, dok SAD sudjeluje u rotacijama i zapovjedništvu snaga. Tu je i održavanje stalnih pomorskih skupina koje provodi Savez. Standing NATO Maritime Group 1 i 2, u Sredozemlju i Atlantiku, koje uključuju brodove iz SAD-a i europskih zemalja poput Italije, Španjolske, Velike Britanije, Francuske i Nizozemske.

Ove snage provode protupiratske operacije, nadzor plovnih putova i spremne su za hitne reakcije u regijama blizu NATO teritorija, a europski brodovi i posade djeluju zajedno s američkim nosačima, eskadrilama i logističkom podrškom.

Tu si i antipiratske i druge pomorske misije pod vodstvom NATO-a.

Primjerice, Active Endeavour i Sea Guardian, u kojima sudjeluju mornarice SAD-a i europskih zemalja te brojne druge misije koje uključuju humanitarnu potporu, obuku i izvidničke aktivnosti širom svijeta.

Tu su i drugi važni oblici potpore. Primjerice, pomaganje Ukrajini u gotovo 99 % ukupne vojne pomoći, što uključuje financijsku i vojnu potporu vrijednu desetke milijardi eura.

Europski kontingenti nadalje sudjeluju u NATO misijama stabilizacije i obuke, pomorskim patrolama, antiterorističkim operacijama te u NATO Response Force i Very High Readiness Joint Task Force.

U nekom ludom svijetu...

Govorimo, dakle, o opsežnoj podršci koja se ne svodi samo na pitanje budžeta i ne dovodi u pitanje američki primat, ali dovodi u pitanje obezvrjeđivanje europskog doprinosa. Brojne NATO misije naprosto ne bi bilo moguće uspješno provesti bez europske snage.

Osim što ona uključuje značajan broj vojnika, zračne i pomorske kapacitete, logistiku, zapovjedništvo i koordinaciju u ključnim misijama i operacijama, u pitanju je kolektivni savez što znači da je njegov uspjeh rezultat kombinirane sposobnosti saveznika, a ne tek jedne države.

Kada bi, samo za usporedbu, u nekom paralelnom svemiru, SAD-u saveznik bila današnja Rusija, a ne Europa, savez bi se vjerojatno raspao već prvoga dana potpisivanja sporazuma.

Osim što dvije zemlje imaju fundamentalno različite i nepomirljive sigurnosne ciljeve, suradnja bi eventualno bila moguća u vrlo specifičnim i malo vjerojatnim uvjetima, primjerice, u zajedničkom interesu protiv trećeg aktera, ali ne i na razini stabilnog sigurnosnog saveza poput NATO-a.

NATO savez ima 3,4 milijuna aktivnih vojnika

O kompatibilnosti ruske i američke vojske da ne govorimo: NATO operacije se temelje na interoperabilnosti, standardiziranim sustavima zapovijedanja, komunikacija i logistike, a ruske militarne strukture i doktrine nisu kompatibilne s tim standardima.

Nadalje, procjene ukazuju da NATO savez ima više od 3,4 milijuna aktivnih vojnika, dok Rusija ima oko 1,3 milijuna, uz znatnu NATO tehnološku i logističku prednost.

Samo za usporedbu, aktivno europsko vojno osoblje, prema NATO-ovim podacima za 2025., pokazuje da Njemačka ima oko 186,4 tisuće aktivnih vojnika, Francuska oko 204,7 tisuće, Belgija 21,3 tisuće, Bugarska 28,4 tisuće, Češka 30,6 tisuće, Hrvatska 15,2 tisuće, a Estonija 7,8 tisuće. Te brojke ne uključuju dodatne rezerviste i specijalne jedinice koje se također mogu mobilizirati u slučaju potrebe. Pritom, u pitanju su zemlje koje se s lakoćom integriraju u savezničke strukture u praktičnom vojnom okruženju, što primjerice s Rusijom ne bi bio slučaj.

Dodamo li tome zajedničke temeljne vrijednosti demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, koje čine ključne elemente dugotrajnih savezništava, a koje su europske zemlje dokazale jednako kao što su dokazale svoju sposobnost zajedničkog djelovanja unutar NATO-a kroz praktične misije, interoperabilnost, tehnološke integracije i zajednički razvoj sposobnosti, govoriti o "nikakvoj" koristi Europe za SAD u obrambenom smislu je naprosto glupost.

Cyber sigurnost i obrana

Europske članice u NATO Savezu sudjeluju, nadalje, u projektima obrambene tehnologije i inovacijama. To uključuje zajedničke zapovjedne i kontrolne sustave, sustave komunikacija i nadzora, cyber-obranu te protokole za elektroničko ratovanje.

Primjerice, NATO-ova agencija za komunikacijske i informacijske sustave, sa sjedištem u Belgiji, razvija i održava sustave zapovijedanja, komunikacije, obavještajne potpore, nadzora i izviđanja. Sustav C4ISR, primjerice, povezuje komunikacije, zapovijedanje, obavještajni nadzor i računalne sustave među savezničkim oružanim snagama.

NATO koristi i napredne tehnologije poput AI-potpomognutog sustava za upravljanje vojskom, razvijenog uz američku tvrtku Palantir, što omogućuje desetke puta bržu analizu podataka nego tradicionalni manualni rad.

Europske zemlje sudjeluju u NATO-ovoj mreži tehnoloških akceleratora DIANA, koja potiče obrambenu industriju i startupe u razvoju dual-use tehnologija, čime doprinose standardizaciji i interoperabilnosti savezničkih sustava.

U području cyber-obrane, NATO je još 2016. prepoznao cyberspace kao operativnu domenu obrane, a saveznici su zajednički prihvatili Cyber Defence Pledge i modernizirali ga 2023. godine.

U okviru tih inicijativa uspostavljeni su NATO Cyber Security Centre i Cyberspace Operations Centre u Monsu u Belgiji, koji pružaju 24-satnu zaštitu mreža i koordiniraju operacije obrane.

Saveznici redovito sudjeluju u vježbama Cyber Coalition, najvećoj NATO vježbi cyber-obrane, u kojoj stotine stručnjaka iz 29 saveznika i partnera testiraju otpornost sustava, reagiranje na incidente i koordinaciju obrane.

Europske zemlje kroz dijalog s NATO-om poboljšavaju razmjenu znanja i metode zajedničkog odgovora na napade. Estonija, primjerice, pruža NATO Cyber Range za obuku i simulacije. Time europske države ne samo da razvijaju vlastite cyber jedinice, nego aktivno doprinose zajedničkim sposobnostima i metodama NATO-a.

Bilateralni projekt

Europske zemlje značajno doprinose i bilateralnim projektima. Recimo, razvoju borbenih zrakoplova kao što su Rafale i Eurofighter i zajedničkim protuzračnim projektima.

Europske zemlje financiraju i razvijaju zajedničke nadzorne sustave, uključujući strateške bespilotne letjelice u Italiji koje pružaju stalnu situacijsku sliku za cijeli savez. Takve sposobnosti koristi i SAD jer omogućuju ranije upozorenje, preciznije planiranje i brže dijeljenje obavještajnih podataka.

Logistički kapaciteti Europe ključni su za operativnu sposobnost NATO saveza. Europske pomorske i zračne luke, željeznička mreža i cestovna infrastruktura omogućuju brzo premještanje savezničkih snaga, uključujući američke, prema istočnoj Europi, Sredozemlju i Bliskom istoku. Velike europske zemlje raspolažu strateškim transportnim zrakoplovima i pomorskim kapacitetima koji se redovito koriste u NATO operacijama i vježbama.

Zapovjedništvo NATO-a za transformaciju u velikoj mjeri se oslanja na europske sustave opskrbe i održavanja, čime Europa omogućuje Savezu da učinkovito projicira vojnu moć na globalnoj razini.

Sve ove brojke i sposobnosti jasno pokazuju da europske zemlje nisu pasivni korisnici američke sigurnosti. Upravo suprotno, bez europskih proračuna, vojnika, infrastrukture i tehnoloških sustava, NATO ne bi mogao funkcionirati kao globalno relevantan vojni savez, niti bi SAD imao isti stupanj strateške projekcije moći kakav ima danas.

Logistička podrška

U logistici, NATO održava zajedničke opskrbne sustave, uključujući NATO Pipeline System i Central European Pipeline System, koji omogućuju transport goriva i opskrbu savezničkim snagama kroz više članica.

Europske zemlje poput Njemačke, Nizozemske i Belgije, sudjeluju u održavanju tih sustava, dok Francuska modernizira logističku infrastrukturu, uključujući željeznice, kako bi se snage brzo mogle preseliti u slučaju krize - posebno važno u kontekstu ruske prijetnje istočnim članicama.

U području obavještajnih, nadzornih i izviđačkih sposobnosti, NATO-ov program Alliance Ground Surveillance koristi RQ-4D Phoenix bespilotne letjelice za široko izviđanje. Program uključuje 15 članica, uključujući mnoge europske zemlje poput Njemačke, Italije, Poljske i Danske, kao i SAD-a, te pruža strateške obavještajne podatke na razini Saveza.

Jedan od najvažnijih strateških resursa NATO-a je interoperabilna i sigurna razmjena obavještajnih podataka među saveznicima. Ona omogućava savezničkim vojnim i civilnim obavještajnim službama, uključujući britanski MI6/MI5, francusku DGSE, njemački BND i poljsku Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego, da brzo dijele informacije o prijetnjama.

Europske zemlje tako aktivno sudjeluju u cyber-obrani, tehnologiji, logistici i obavještajnim sustavima NATO-a. Njihov doprinos uključuje održavanje ključnih koridora i infrastrukture za opskrbu, razvoj i implementaciju interoperabilnih tehnologija, obuku i koordinaciju cyber jedinica, kao i razmjenu vitalnih obavještajnih podataka. Korist NATO saveza za SAD je, dakle, suprotno Trumpovim tvrdnjama, višestruka.

Višestruka korist

Prvo, NATO služi kao platforma za raspoređivanje i mobilizaciju trupa. Prema izvještaju U.S. Congressional Research Service-a, savez omogućava SAD-u stacioniranje američkih snaga, uključujući nuklearne kapacitete, bliže strateškim regijama Europskog i Sredozemnog prostora, te brži pristup zračnim, pomorskim i kopnenim koridorima i logistici za krize u Europi, na Bliskom istoku i Africi.

Drugo, NATO-ov integrirani zapovjedni sustav i vojna interoperabilnost omogućavaju SAD-u planiranje i koordinaciju vojnih operacija s brojnim partnerima na jedinstven način, što štedi vrijeme i resurse jer SAD ne mora stalno stvarati vlastite bilateralne koalicije.

Treće, zajednička proturaketna obrana i tehnološka sinergija saveznika, uključujući europske radarske sustave, izviđačke kapacitete i infrastrukturu, podižu ukupnu obrambenu sposobnost NATO-a, što izravno koristi SAD-u u odvraćanju prijetnji.

Gospodarski i geopolitički benefiti NATO-a za SAD su također značajni.

Studije poput one iz Wilson Centra pokazuju da NATO članstvo donosi ekonomske koristi kroz sigurnost i stabilnost, pri čemu su zemlje koje su se pridružile NATO-u doživjele značajan rast BDP-a po stanovniku u prvoj dekadi članstva, često između 15 % i 50 % više nego bez članstva. To stvara robusnije partnerstvo i veću kupovnu moć u transatlantskoj trgovini iz koje SAD profitira.

Stabilna i sigurnosno integrirana Europa stvara veliko tržište za američki izvoz i investicije te smanjuje rizik političkih ili trgovinskih šokova za američke kompanije.

Ako nas ne trebate...

Europske zemlje imaju gotovo 2 milijuna aktivnih vojnika i rezervista, a u nekim kategorijama, uključujući broj tenkova, oklopnih vozila, zrakoplova i mornarice, europske saveznice zajednički doprinose približno jednaku ili veliku količinu resursa kao SAD, čime se povećava ukupna sposobnost NATO-a iznad razine same američke vojske.

Prema analizi NATO‑a i statističkim podacima za 2025. godinu pak, ukupno aktivno vojno osoblje svih članica NATO‑a iznosi oko 3,4 milijuna vojnika, a kada se iz tog broja oduzme američko osoblje, ostaje oko 2,11 milijuna bez SAD‑a. To znači da europske članice kao grupa imaju oko dva milijuna aktivnih vojnika u okviru NATO‑a.

Podaci o vojnoj opremi također pokazuju da europske zemlje grupno doprinose vrlo velikim količinama opreme Savezu: prema informacijama iz vojnih statistika i popisa vojne opreme, NATO ukupno raspolaže tisućama borbenih zrakoplova i desecima tisuća oklopljenih vozila i tenkova.

Konkretno, ukupna snaga NATO‑a u zrakoplovima prelazi 22 tisuće jedinica, mnogo više nego što ima Rusija, a veliki dio ove brojke dolazi upravo iz opreme zemalja Saveza, uključujući mnoge europske države.

Što se tiče tenkova i drugih oklopnih vozila, zajedničke statistike pokazuje da oko polovica NATO‑ovih glavnih borbenih tenkova potječe iz američkih snaga, a druga polovica dolazi iz opreme europskih članica kao što su Leopard 2, Challenger 2, Leclerc i Ariete, među ostalim tipovima.

To znači da SAD pojedinačno ima najveći broj tenkova, ali europske zemlje zajedno imaju znatan i komplementaran broj tenkova koji čini ostalu polovicu NATO‑ovog tenkovskog kapaciteta.

Kad se promatraju i drugi segmenti opreme, poput borbenih zrakoplova i mornarice, statistike pokazuju da je zbroj opreme europskih članica veliki: iako SAD ima najviše borbenih zrakoplova od bilo koje pojedinačne zemlje, europske zemlje zajedno raspolažu stotinama pa i tisućama svojih letjelica.

Francuska, primjerice, sama ima gotovo tisuću zrakoplova, uključujući više od dvjesto borbenih, te značajan broj helikoptera i podrške, a Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija također imaju stotine borbenih i transportnih zrakoplova.

SAD itekako ima koristi od NATO-a

Osim toga, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo zajedno doprinose oko 30 % NATO-ovog nuklearnog balističkog podmorničkog potencijala, što je ključni element odvraćanja.

Europske obavještajne službe aktivno surađuju s američkim službama kroz NATO kanale razmjene informacija, što jača globalne sposobnosti Saveza u praćenju prijetnji i planiranju operacija.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

NATO tako ne samo da štiti Europu, već i SAD čini snažnijim geopolitičkim akterom - proširuje američki doseg i utjecaj bez potrebe za unilateralnim akcijama, stvara kolektivnu obranu, smanjuje rizik velikih sukoba u kojima bi bile potrebne ogromne američke snage, a omogućava i vojne vježbe, razmjenu tehnologija i zajedničko planiranje.

Pa, ako nas ne trebate...

POGLEDAJTE VIDEO Uzbune u zračnom prostoru NATO-a! RTL Dosje analizira: Ima li Europa odgovor na nove prijetnje?

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.