Kada je kreirao svoj pokret "Naprijed!" (En marche), u travnju 2016. godine, činilo se da je Emmanuel Macron istrčao pred rudo napuštanjem ministarske fotelje u Socijalističkog stranci i samostalnog ulaska u francusku politiku.
PROČITAJTE VIŠE:
>> Francuski tisak: 'Veliki prasak' izbacio iz utrke tradicionalne stranke
>> Macron favorit protiv Le Pen u drugom krugu: 'Danas okrećemo novu stranicu'
>> Predsjednički izbori u Francuskoj: Emmanuel Macron i Marine Le Pen ulaze u drugi krug
Godinu dana kasnije, Emmanuel Macron prošao je u drugi krug francuskih izbora s 23,86% glasova, te je, u borbi protiv Marine Le Pen, favorit za francuskog predsjednika.
Bankar socijalist, elitist van elita
Macron je u Socijalističkoj stranci bio od 2006. -2009. godine, a u vladi francuskog predsjednika Francoisa Hollandea je postao njegov savjetnik, te nakon toga ministar gospodarstva. No, na tom je mjestu ostao tek dvije godine. Dok ga zbog napuštanja socijalista mnogi vide kao slobodnjaka koji se bori protiv establišmenta i elite, drugi podsjećaju da je Emmanuel Macron prošao tradicionalni put francuskih političara, pa u džepu ima diplome Visokog instituta za političke znanosti i ENA-e, Škole državne administracije, koje služe kao "tvornice" francuskih političkih elita već desetljećima.
Obrazovanju unatoč, te usprkos činjenici da je radio za Rothschildovu banku i bio ministar gospodarstva, Macron se uspio nametnuti kao politički "outsider", novi čovjek, u trenucima kada se u Francuskoj rodila pobuna protiv političkih elita. To mu je uspjelo najviše iz razloga što se dugo držao podalje od očiju javnosti, te mu se ime nije dovoljno dugo vezivalo uz stranku. U anketama prije izbora, većina je glasača za Macrona rekla da "predstavlja promjenu". Osim što je i sam "novo lice", u stranci se okružio ljudima koji su također novopečeni političari, te odbio angažirati neka dobro poznatih socijalistička lica.
Sigurnost protiv ekstrema
Velika snaga Macrona postala je i činjenica da utjelovljuje "treću moguću opciju", onu koja ne pripada niti ljevici niti desnici, te ne odlazi u ekstreme, na taj način nudeći mogućnost da bi francusko društvo moglo funkcionirati bez tradicionalnih promjena.
U trenutku u kojem su glasači ljevice razočarani socijalističkom vladom (predsjednik Francois Hollande najnepopularniji je francuski predsjednik), dok je povjerenje u desnicu nagriženo brojnim skandalima, Francuzi su se masovno okrenuli nešto radikalnijim opcijama - krajnjoj desnici Marine Le Pen ili "lijevijoj ljevici" Jean-Luca Melanchona.
No, za one kojima ovi kandidati predstavljaju preradikalne opcije, Emmanuel Macron nudi siguran treći put. To se naročito odnosi na one koji su vezani za ideju Europske unije i ne žele da je Francuska napusti.
Macron je u svojoj kampanji inzistirao na tome da je on kandidat koji želi ujediniti, a ne razdvojiti. Time je privukao glasače svih dijelova društva. Prema nedavnim anketama instituta Ipsos/Sopra Steria, privukao je čak 47% glasača Socijalističke stranke, 43% glasača centrista Françoisa Bayroua i 17% onih koji su nekada glasali za Nicolasa Sarkozya. S obzirom na iznenadnu popularnost, brojni su oni što tradicionalno glasaju za Socijalističku stranku, odlučili dati svoj glas upravo njemu, već u prvom krugu izbora, kako bi izbjegli da se u drugom krugu nađu Francois Fillon i Marine Le Pen.
Macronu se predviđa pobjeda u drugom krugu francuskih izbora. Suočeni s mogućnošću izbora kandidatkinje ekstremne desnice, ostatak političke scene će vjerojatno napraviti ono što su napravili 2002. godine, kada su se u drugom krugu našli Jacques Chirac i Jean Marie Le Pen. Osim što su Francuzi spontano izašli na ulice, kako bi prosvjedovali protiv takvog glasanja, političari s ljevice i desnice su se okupili u "republikansku frontu", i pozvali na glasanje protiv esktremizma. Macron tako može biti (gotovo) siguran da će barem u nečemu ujediniti Francusku.
