Ovih se dana, nažalost, ponovno razgovara o mogućnosti nuklearnog napada. U jeku rata u Ukrajini, iz Kremlja periodično slušamo prijetnje najstrašnijim i najrazornijim oružjem koje je čovječanstvo ikad upoznalo.
U ovotjednoj epizodi serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić mi smo se pozabavili razvojem američke atomske bombe u Drugom svjetskom ratu u okviru tajnog projekta Manhattan i atomskim udarom na Hirošimu i Nagasaki.
Godine 1938. tim njemačkih fizičara i kemičara predvođen Ottom Hahnom otkrio je nuklearnu fisiju, odnosno proces cijepanja atomske jezgre pri kojem se oslobađa nevjerojatna količina energije. Zabrinuti mogućnošću zloupotrebe fisije u vojne svrhe od strane nacista dvojica američkih znanstvenika Leo Szilard i Albert Einstein pišu 1939. pismo američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu u kojem ga upozoravaju na moguće posljedice ovog otkrića, ali i potiču da Sjedinjene Američke Države ubrzaju rad na dobivanju oružja koje bi eventualno bilo iskorišteno u nadolazećem ratu protiv Trećeg Reicha.
Ovo upozorenje predstavljalo je glavni poticaj za pokretanje tajnog projekta američke vlade nazvanog Projekt Manhattan koji će od 1942. raditi na izradi najmoćnijeg oružja u povijesti čovječanstva. Kao što samo ime govori, prvo sjedište ovog vojno – znanstvenog projekta bilo je u New Yorku, točnije na Manhattanu, da bi ubrzo bilo premješteno na tajnu lokaciju u pustinji Novog Mexica, blizu mjestašca Los Alamos. Na čelu projekta s vojne strane bio je general Leslie Groves, dok je tim od nekoliko tisuća znanstvenika predvodio fizičar Robert Oppenheimer.
Projekt Manhattan
Jedan od najvažnijih preduvjeta izrade atomske bombe bio je osigurati dovoljne količine rude uranija, budući da je upravo taj element najpogodniji za postizanje nuklearne fisije. Problem je bio u tome što je ruda koja se mogla iskopati u američkim i kanadskim rudnicima bila vrlo siromašna samim uranijom. Zbog toga se posegnulo za rudnikom Shinkolobwe u afričkoj državi Kongo koja je tada bila pod belgijskom kolonijalnom vlašću. Usporedbe radi, u rudnicima u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi smatralo se velikim uspjehom ako bi ruda sadržavala do 1% uranija, dok se u Shinkolobweu taj postotak kretao oko 65%.
Nakon tri godine rada Projekt Manhattan je napokon polučio dugo očekivani rezultat. Dana 16. srpnja 1945. izveden je tzv. Trinity test, što je bilo kodno ime za prvu detonaciju atomske bombe. O uspješno provedenom testu uskoro je obaviješten američki predsjednik Harry Truman koji se nalazio na Potsdamskoj konferenciji u okolici Berlina na kojoj se osim o budućnosti poražene Njemačke raspravljalo i o potrebi što hitnijeg završetka rata s Japanom.
A upravo je novostvoreno oružje smatrano važnim adutom koji će utjecati na odluku japanskih vlasti o kapitulaciji. Vijesti iz Novog Meksika Truman je, diskretno, odlučio podijeliti i sa Staljinom. Ono što je američkog predsjednika iznenadilo bila je suzdržanost sovjetskog vođe nakon što mu je priopćena ova dobro čuvana tajna. Razlog je bio taj što za Staljina to baš i nije bila tajna jer su dvojica znanstvenika u Projektu Manhattan bili ujedno i sovjetski špijuni.
Zastrašujući 'little boy'
Nakon japanskog odbijanja uvjeta kapitulacije američki predsjednik odobrio je upotrebu atomske bombe, koja je 26. srpnja dopremljena u vojnu bazu na pacifičkom otoku Tinian tisuću petsto kilometara udaljenom od japanskog otočja. Za čovjeka koji će ući u povijest kao prvi koji je bacio atomsku bombu na jedan grad određen je pukovnik Paul Tibbets. U 8 sati i 15 minuta 6. kolovoza 1945. iz aviona koji je nazvao po svojoj majci "Enola Gay" Tibbets je na japanski grad Hirošimu ispustio bombu nazvanu "little boy".
Eksplozija je odmah usmrtila između 70 i 80 tisuća ljudi, a od posljedica radijacije u sljedećim će mjesecima umrijeti njih još toliko. Oblak u obliku gljive nastao nakon eksplozije bio je visok 15 kilometara, a vidio se s udaljenosti od više od 500 kilometara. Tri dana kasnije, 9. kolovoza, atomska bomba bačena je i na grad Nagasaki, a od posljedica eksplozije i radijacije umrijet će oko 60 tisuća ljudi. Razorne posljedice utjecat će na japanskog cara Hirohita koji 15. kolovoza obavještava javnost o japanskom pristanku na kapitulaciju.
Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata vlada Sjedinjenih Američkih Država službeno ukida Projekt Manhattan. No, to nije bio kraj proizvodnje nuklearnog oružja. Četiri godine kasnije, 1949. svoju prvu atomsku bombu uspješno je testirao i Sovjetski Savez. Time je utrka u nuklearnom naoružanju mogla početi. Od svega dvije bombe na početku Hladnog rata u ljeto 1945., na njegovu kraju početkom 1990-ih u svijetu je bilo više od 60 tisuća raketa s nuklearnim bojevim glavama.
Sve epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
