To znači da primatelj novca ostaje u tajnosti, a Europska komisija nije dužna pravdati novac niti pred građanima niti pred kontrolorima za proračun, a to je Europski parlament, piše Deutsche Welle.
127 milijuna eura za Palestinu, 59 milijuna eura za Honduras…
U 2010. godini jedan takav tajni projekt postojao je u Palestini. On je bio vrijedan 127 milijuna eura. Tko dobiva tako velik novac? Osim toga, koji anonimni primatelj je dobio 59,1 milijuna eura u Hondurasu? Glasnogovornik povjerenika Europske komisije za poreze Janusza Leandowskog nije mogao odgovoriti na to pitanje, jer su razlozi sigurnosne prirode.
Nakon nekoliko dana Komisija se ipak javila s odgovorom. 127 milijuna eura bili su pomoć za plaćanje primanja palestinskih službenika, a novac za Honduras utrošio se za internetski i telekomunikacijski sustav u toj zemlji. Nakon još dva potpitanja glasnogovornica priznaje da oba projekta, najveća u prošloj godini, ne ispunjavaju uvjete da ih se vodi kao projekte u tajnosti. Pogrešno su klasificirani zbog greške u administraciji.
Zanimljivo je da briselski službenici, koji su poznati po svojoj pedantnosti, u dvije godine čine jednu te istu pogrešku. To je potaknulo zastupnika Martina Ehrenhausera na sumnju.
On sada namjerava preispitati projekte koji su se vodili kao tajni. Tko su više od 2.300 primatelja pomoći koji su dobili više od 109 milijuna eura? Koji sigurnosni rizici prijete da se taje primatelji novca iz blagajne Europske unije u Njemačkoj, Francuskoj ili Nizozemskoj? I za koje projekte u Palestini namjerava Bruxelles potrošiti još 100 milijuna eura? Sve su to pitanja na koja će, ako žele da se priče o transparentnosti ozbiljno shvate, službenici u EU, prije ili kasnije, morati odgovoriti.
Vezani članci:
arti-201104170353006 arti-201107030306006 arti-201103030026006 arti-201106030077006 arti-201103090031006
