Vrlo je vjerojatno da francuski izumitelji, Charles i Vincent Chevalier, 1826. godine nisu mogli ni zamisliti svijet u kojem će kamera – kako fotografska tako i video – u nekom obliku biti dostupna praktički svakom stanovniku planeta. U svijetu danas postoji gotovo 7,2 milijarde aktivnih pametnih telefona koji imaju barem jednu, a često i više kamera. I nadzorne kamere su posvuda - u trgovačkim centrima, na javnim mjestima, u našim zgradama. Dodajmo tome i stotine milijuna računala koja imaju kamere, te sve popularnije male letjelice – dronove, namijenjene snimanju iz zraka.
I to nije sve – ne treba zaboraviti da većina novih automobila ima ugrađene i kamere za snimanje vožnje. Uz sve to, godišnje se proizvede oko pet milijuna novih profesionalnih fotoaparata i deseci milijuna onih starije tehnologije. Iako je prva 'prava' kamera, nazvana 'Heliograf', testirana u Parizu 1826. godine, dva stoljeća kasnije, svijet kakav vidimo u medijima, na društvenim mrežama i tisku zapravo je oblikovan kamerama.
Objektiv kroz koji vidimo svijet
Početkom dvadesetog stoljeća fotografija je bila pravi događaj u životu većine ljudi, a fotografi su bili rijetki i visoko cijenjeni, a njihove usluge skupe. Posjedovanje velikog broja fotografija bila je stvar prestiža, pa su u prvim godinama prošlog stoljeća dame iz visokog društva u New Yorku, Londonu i Parizu obično imale veliku 'slikovnicu', kasnije poznatu kao 'foto albumi'. Te su knjige bile bogato ukrašene, a ispod slika imale su prostor za pisanje bilješki o slici, svojevrsni osobni dnevnik.
No, nakon Prvog svjetskog rata fotografija postaje daleko dostupnija, a novine i časopisi po prvi put imaju 'fotostranice' s kolažima fotografija s raznih događaja. Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća njemački izumitelj Oscar Barnack pokrenuo je u gradu Wetzlaru prvu tvornicu foto aparata koji su koristili rolu od 35 milimetarskog filma, danas poznatu kao 'Leica'. Gotovo odmah su se pojavile i druge tvornice foto-aparata, poput 'Contaxa' i američkog 'Kodaka', što je dodatno snizilo cijene fotoaparata i filma. Drugi svjetski rat bio je razdoblje u kojem je fotografija bila iznimno popularna, a američke su snage često dobivale kamere za dokumentiranje akcija u Europi.
Nakon Drugog svjetskog rata, brzi razvoj elektroničkih komponenti doveo je do pojave prvih 'insta' kamera, s posebnim filmom razvijenim odmah. Najpoznatiji brend bio je Polaroid, iako su Kodak i mnoge druge tvrtke također proizvodile takve fotoaparate. Razvoj elektroničke industrije omogućio je da fotoaparati dobiju TTL mogućnosti (Through the Lens) mjerenja količine svjetlosti - ekspozicije. Kasnije je stigao i autofokus, elektronički sustav koji je uz pomoć minijaturnih motora samostalno fokusirao leću fotoaparata. Tijekom 1970-ih nekoliko je američkih tvrtki radilo na razvoju prvih digitalnih fotoaparata s CCD (Charge Coupled Device) senzorima. Ove kamere, međutim, izvorno nisu bile namijenjene tržištu, već špijunskim zrakoplovima i satelitima. Prethodni špijunski zrakoplovi dugog dometa, poput 'U-2' i 'SR-71 Blackbird', koristili su velike i nepouzdane 'kamere srednjeg formata', često s lošim sustavom fokusa, a misije iznad bivšeg SSSR-a često su se vraćale s mutnim ili potpuno neupotrebljivim slikama.
Prvi špijunski satelit koji je imao 'digitalnu kameru' bio je 'KH-11 Crystal', 1976. godine, kojim je u to vrijeme upravljala nova američka agencija 'NRO' (National Reconnaissance Office, Nacionalni ured za nadzor). Vjeruje se da su sateliti iz ovog sustava korišteni do 1997. godine, te da su snimili prve fotografije visoke rezolucije iznad bivšeg SSSR-a i NR Kine.
Nije se moguće sakriti kamerama
Stručnjaci procjenjuju da se danas u svijetu koristi između 121 i 155 milijuna 'pravih' digitalnih fotoaparata i videokamera. Naravno, tome treba dodati i milijarde kamera na pametnim telefonima i vrlo brzo postaje jasno da se od njih više nije moguće sakriti. I to doslovno – čak i ako ne koristimo nikakvu modernu tehnologiju, vaša je ulica najvjerojatnije već 'uslikana' u 3D prostoru, a nalazi se u aplikacijama poput Google Maps i Google Earth. Ako živite u nekom od velikih gradova, velika je vjerojatnost da su vaše ulice dostupne za 'virtualnu šetnju' u visokoj rezoluciji.
Kamere na današnjim pametnim telefonima nisu tu samo za fotografiranje – aplikacija Google Lens omogućuje nam da 'vidimo' svijet oko sebe u stvarnom vremenu putem internetske pretrage. Ne znate koja je biljka prava za vas? Pitajte Google Lens. Koji je model automobila parkiran ispred moje zgrade? To zna i Google Lens. Također je jasno da takve mogućnosti čak i najjeftinijih pametnih telefona otvaraju brojna etička, moralna i sigurnosna pitanja. Kako znaš da te netko kriomice ne snima na ulici? Zapravo, ne biste znali – postoje deseci aplikacija koje omogućuju snimanje zvuka i videa bez pokretanja aplikacije kamere na uređaju. Stručnjaci za kibernetičku sigurnost također procjenjuju da postoji najmanje 700 milijuna do čak milijardu umreženih nadzornih kamera na javnim mjestima diljem svijeta, što otprilike znači - jedna kamera na svakih deset stanovnika.
Pravnica i doktorandica prava Aleksandra Arsić navodi da nadzorne kamere danas imaju važnu ulogu:
"Snimke nadzornih kamera, telefonskih razgovora i audio zapisa građana mogu se koristiti kao dokazi u sudskom postupku, ovisno o okolnostima slučaja. Prema praksi Apelacionog i Vrhovnog suda, sigurnosne kamere postavljene u dvorištu stambene zgrade, u kojoj je počinjeno kazneno djelo, mogu se koristiti za utvrđivanje činjenica koje su u interesu stanara zgrade, ali i u javnom interesu, a imajući u vidu da su objavljene iz sigurnosnih razloga, pod uvjetom da je vjerodostojnost snimka nije sporna. Zakonitost snimanja procjenjuje se u svakoj pojedinačnoj situaciji”, objašnjava Arsić.
"U javnosti se često smatra da samo službene osobe mogu audio i video snimati građane. Osim snimanja u svrhu zaštite sigurnosti, o čemu je bilo riječi u prethodnom odgovoru, u pravilu je dopušteno snimanje sudionika javnih okupljanja, kao i sudionici privatnih okupljanja, uz njihov pristanak. Bitni kriteriji su priroda događaja, postojanje pristanka, svrha i kontekst snimanja. Također, za neovlašteno prisluškivanje i snimanje propisana je novčana kazna ili kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, a ako je kazneno djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina“, dodaje Arsić.
Supertajni američki satelit
Ne zaboravimo one satelite o kojima smo već govorili - oni su danas 'svjetlosnim godinama' napredniji nego prije samo dva ili tri desetljeća. 'NROL-49' ili 'USA-224' je supertajni američki satelit nove generacije, lansiran iz baze zračnih snaga 'Vandenberg AFB' početkom 2011. Stručnjaci vjeruju da ima 'veliku leću zrcala', rezolucije do pet metara, što znači da u praksi može vidjeti pojedinačne automobile, male zgrade i skupine ljudi – iz Zemljine orbite.
Postojanje ovog satelita (i njemu sličnih 'rođaka') otkrio je tadašnji američki predsjednik Donald Trump 2019. godine, kada je na Twitteru objavio fotografije tajnog pogona u Iranu izuzetno visoke rezolucije. Današnje nadzorne kamere dobile su i mogućnost korištenja umjetne inteligencije (Ai, Artificial intelligence). Tako nadzorne kamere tvrtke 'Ring' imaju različite mogućnosti detekcije pokreta, a mogu obavijestiti vlasnika putem interneta i posebnih aplikacija za nadzor.
Kineske online robne kuće već godinama prodaju razne uređaje koji osim osnovne namjene imaju i skrivene kamere i mikrofone. Tako je moguće naručiti olovku, upaljač, budilicu, radio ili bežični zvučnik koji pišu, sviraju ali i - snimaju. Pronalaženje ovih kamera obično zahtijeva UV (ultraljubičasto) svjetlo koje otkriva malu leću skrivene kamere. Postoje i lažne nadzorne kamere, koje izgledaju kao prave, ali ne sadrže nikakvu elektroniku. U takvim slučajevima, prave kamere obično su ugrađene u zidove ili druge električne instalacije i gotovo ih je nemoguće otkriti.
POGLEDAJTE VIDEO: Nova kamera kruži osječkim ulicama i precizno snima prekršitelje:
