Čelnici NATO-a ovog će tjedna na summitu u Madridu proglasiti ujedinjenu ratnu frontu. Ipak, neke nedoumice i dalje bujaju, javlja Politico. Prije nego što je Rusija poslala svoje trupe u Ukrajinu, NATO je tražio reinvenciju. Za neke su Kina i njezina ekspanzivna, modernizirajuća vojska predstavljale sljedeći veliki izazov za NATO, dok su se drugi pitali što je afganistansko "ratno blato" značilo za budućnost saveza.
Tada ih je Vladimir Putin sve podsjetio da je Rusija još uvijek spremna pljačkati, bombardirati i ubijati u velikim razmjerima u nastojanju da uništi cijelu zemlju u vlastitom dvorištu NATO-a. Vojni savez iznenada je ponovno stekao popularnost, a Finska i Švedska su tražile da im se pridruže.
Odluke na summitu u Madridu sada će "pripremiti savez za novu fazu odnosa s Rusijom", rekao je Alexander Vershbow, bivši američki diplomat. NATO će se, rekao je, "morati promijeniti". To ipak ne znači da su egzistencijalna pitanja NATO-a riješena.
Čelnici NATO-a javno će ovog tjedna podržati novi “strateški koncept”, nacrt koji se primjenjuje jednom u desetljeću koji postavlja glavne imperative i izazove. Iza kulisa, međutim, diplomati NATO-a pokušavaju revidirati dugoročnu strategiju, tražeći kompromise o tome kako predstaviti prijetnje i prioritete dok se savez bori oko toga kada i hoće li današnja ruska prijetnja na kraju ustupiti mjesto drugim opasnostima, ponajviše od Kine.
Razlike u perspektivama
“Uvijek postoje razlike u perspektivama i gledištima koje možete pronaći u cijelom NATO-u s 30 različitih zemalja zastupljenih za stolom”, rekla je Julianne Smith, američka veleposlanica pri NATO-u. Dok je savez zaokupljen naporima da naoruža i financira Ukrajinu, istodobno se želi povući od izravnog sukoba s Rusijom, najvećom svjetskom nuklearnom silom. Europsko nastojanje za većom strateškom vojnom autonomijom također ostaje živa rasprava, kao i mogućnost povratka vlasti skeptičnim čelnicima NATO-a. Kina i druge dugoročne prijetnje ne povlače se.
"Očito je da smo u ovom trenutku, zbog ruske invazije na Ukrajinu, jako usredotočeni na kolektivnu obranu", rekao je portugalski ministar vanjskih poslova João Gomes Cravinho novinarima prošlog mjeseca. No, naglasio je, “trenutni fokus na kolektivnu obranu”, iako je “vrlo važan, neće nužno biti fokus u sljedećih nekoliko godina”.
Nakon što je Putin objavio rat Ukrajini, NATO je ponovno bio vrlo tražen. Saveznici su se nakon godina nevoljkosti počeli obvezivati na povećanje potrošnje za obranu, pa je tako primjerice Njemačka poništila desetljeća poslijeratne dogme kako bi Ukrajini poslala oružje. Švedska i Finska odbacile su vojnu neutralnost kako bi tražile članstvo u NATO-u. Najneposrednija dilema za savez postala je kako bolje zaštititi svoje ranjivije istočne članice bez značajnog povećanja rizika od sveopćeg rata s Rusijom.
Pitanje se dotiče osjetljive povijesti baltičkih članica poput Litve, Estonije i Latvije, koje se još uvijek sjećaju svojih dana kao dijela Sovjetskog Saveza. Svi oni brzo upozoravaju zapadne saveznike da ne odbacuju histrionske vojne prijetnje Moskve. Oni tvrde da je nespremnost Zapada da se suoči s Moskvom tijekom posljednjeg desetljeća, upravo ono što je dovelo do trenutne situacije, ukazujući na umjeren međunarodni odgovor nakon što je Kremlj napao dio Gruzije 2008. i anektirao Krim Ukrajini 2014.
"Za zemlje poput baltičkih država nisu važne samo riječi nego i djela. Da smo ispravno reagirali 2008., kada je napadnuta Gruzija, ne bi bilo Krima iz 2014.", rekao je latvijski ministar obrane Artis Pabriks novinarima ranije ovog mjeseca. “Da smo ispravno postupili 2014., ne bi bilo 2022. Pa hoćemo li sada ispravno postupiti kako bismo izbjegli sljedeći rat? To je veliko pitanje”, dodao je.
Kao odgovor na ove zabrinutosti, saveznici iz NATO-a poslali su više vojnika, zrakoplova i brodova na istočni bok. No brojni istočni članovi glasno zagovaraju više te žele veću, trajniju prisutnost trupa u regiji. Mnoge zapadnoeuropske zemlje, međutim, smatraju da bi takav stalni pristup nepotrebno zatvorio vrata konačnom poboljšanju odnosa s Rusijom. Oni žele imati barem malo prostora u slučaju da novi režim dođe na vlast u Moskvi i diplomatski dijalog ponovno postane održiv.
Za sada je savez zauzeo srednji pristup. Njemačka se, na primjer, obvezala povećati nazočnost svoje vojske u Litvi, ali s pojačanjima koja djelomično dolaze od trupa koje se nalaze u Njemačkoj i rotiraju kroz zemlju. Očekuje se da će njemački pristup odražavati kompromis koji će NATO podržati na svom predstojećem summitu. U ponedjeljak je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao da će savez povećati svoje snage visoke spremnosti na više od 300.000 vojnika, što je dio onoga što je opisao kao "najveći remont naše kolektivne obrane i odvraćanja od Hladnog rata".
Stalna baza u baltičkim zemljama
Anders Fogh Rasmussen, bivši glavni tajnik NATO-a, rekao je kako misli da će NATO morati razmotriti stalnu bazu u baltičkim državama. "Također mislim da nam je potrebna stalna prisutnost NATO-a u Poljskoj, možda i u Rumunjskoj”, dodao je. "Nema smisla imati puno NATO baza i trupa daleko od prave crte bojišnice - trebali bismo se kretati prema istoku."
Kao i uvijek, ekonomski čimbenici su temelj podjela oko raspodjele vojnika i oružja. Stalne baze duž istočne fronte NATO-a znače trajne troškove koji se ne mogu brzo preusmjeriti.
Povjerenje da će SAD ostati predani saveznik u NATO-u ostaje slabo nakon četiri godine od kada je Donald Trump omalovažavao tu instituciju. I unatoč nepopustljivoj pro-NATO retorici predsjednika Joea Bidena, Europljani shvaćaju da SAD još uvijek gleda na pomak resursa prema Kini i da bi se mogao vratiti prema NATO skeptičnim republikancima.
Vershbow je tvrdio da bi savez trebao biti interno rebalansiran. "S obzirom da SAD moraju premjestiti neke od svojih resursa i svog strateškog fokusa na Indo Pacifik, Europa će morati nositi veći teret u kolektivnoj obrani", rekao je.
U konačnici, Kina lebdi u pozadini svih odluka o postavljanju više vojnika i trošenju više novca u Europi. Iako je rastuća supersila u pozadini NATO-ovih javnih poruka, daleko je od odustajanja od ambicija koje su uznemirile zapadne čelnike. Stoltenberg je rekao da je Kina sada drugi najveći potrošač na obranu u svijetu jer se utrkuje da postane globalni lider u naprednim tehnologijama, i vojno i na drugi način. Kina je i dalje "dugoročna multidimenzionalna prijetnja broj 1", rekao je Vershbow.
Manje je jasno koliko izravno kineski ciljevi utječu na zapadni savez. Za razliku od Rusije, Kina se proteže istočnom Azijom i ne dijeli ni jednu granicu s jednom zemljom NATO-a. A njegove teritorijalne pretenzije, poput Tajvana, uglavnom su izvan istočne obale zemlje, a ne u dvorištu NATO-a.
Kina i Rusija sve veći izazov
"Nemamo granicu s Kinom, tako da je to potpuno drugačiji kontekst", upozorio je portugalski ministar vanjskih poslova Gomes Cravinho.
Međutim, kineska vojna agresivnost mogla bi imati zabrinjavajuće posljedice prelijevanja. Kina je sve čvršća s Rusijom. A SAD, daleko najveća vojna sila NATO-a, obvezao se braniti Tajvan ako bude napadnut. “Vidjet ćete jak naglasak i fokus na odnosu NATO-a s Rusijom”, rekao je Smith, američki veleposlanik. "Ali također mislim da saveznici prepoznaju da su Kina i Rusija zajedno sve veći izazov s kojim se borimo", kaže.
Konačni rezultat madridskog summita vjerojatno će biti tekst koji opisuje utvrđeno usklađivanje između Rusije i Kine uz ocrtavanje izazova koji proizlaze iz Pekinga, ali bez izravnog označavanja Kine kao neposredne prijetnje NATO-u.
"Postoji zabrinutost da moramo barem pokazati da je Kina izazov", rekao je veleposlanik Litve pri NATO-u Deividas Matulionis. Litva se bori protiv vlastitog oblika kineskog zastrašivanja nakon što je Tajvanu dopustila otvaranje diplomatskog ureda u svom glavnom gradu, simbolično dajući zemlji neovisni status. Kao odgovor, Peking je blokirao Litvu.
No, unatoč tome, Matulionis je ustvrdio da Kina ostaje “važan partner, ali kompliciran partner”. Iako dvije zemlje trenutno imaju loš odnos "diplomatski gledano", rekao je, "ne mislimo da Kina predstavlja vojnu prijetnju savezu".
“Dok se trenutno bavimo jasnom i prisutnom opasnošću koju svi imamo na ovom kontinentu, ne možemo se pretvarati da je sve u redu u regiji Indo Pacifika, a sigurnost Indo Pacifika je također važna”, rekao je latvijski ministar vanjskih poslova Edgars Rinkēvičs.
