Predsjednik Republike Zoran Milanović inzistiranje na uvrštavanje Daytonskog sporazuma u deklaraciju NATO-ovog summita koji traje u Bruxellesu, rekao je da se bori za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini i da će to nastaviti raditi. Danas je u Bruxellesu, na izravno pitanje je li zadovoljan time što je nakon njegovog ultimatuma ova rečenica postavljena u završnu deklaraciju, kazao da je "dijelom zadovoljan, dijelom nezadovoljan".
Italija i Njemačka imaju neke planove s BiH?
Hrvatska šest dana mora inzistirati, kazao je Milanović, da bi se ubacilo nešto što je Hrvatskoj kao maloj članici NATO-a, ali ravnopravnoj članici, iznimno važno, i kaže tek kada je on izašao u javnost i zaprijetio time da neće dati svoj potpis na završnu deklaraciju i tako neće biti konsenzusa… tek nakon toga je došlo do promjene i ubacivanja rečenice koja je Hrvatskoj iznimno važna, kaže se u prilogu RTL-a Danas.
Drugo, Milanović je nezadovoljan jer misli da postoji neka veća igra oko Bosne i Hercegovine. Kaže da ne može ući u razloge zašto neke države, a spominje se da je tu prednjačila Italija, nakon toga Njemačka, iako predsjednik nije htio reći o kojim se državama radi, imaju nekakve druge planove s Bosnom i Hercegovinom.
Milanović želi otkriti moguće skrivene interese
RTL-ov izvjestitelj iz Bruxellesa ističe kako Milanović kaže da jednostavno mora biti na braniku Hrvata koji tamo žive. To je, po Milanoviću, bitno u deklaraciji NATO-a zato što u BiH živi 400 do 500 tisuća hrvatskih državljana, državljana članice NATO-a i on se za njihove interese mora boriti. Drugi razlog je da Hrvati ostanu ondje živjeti.
Rekao je da će u idućem razdoblju posvetiti svoje političko djelovanje da vidi kakvi se sve interesi tu kriju, što se igra oko BiH i kako Hrvatska kao zemlja potpisnica Daytonskog sporazuma može zaštititi i cijelu BiH i posebno hrvatske ljude koji ondje žive i, kako kaže, cilj je da tamo i ostanu. Predsjednik Milanović nije htio reći postoji li komunikacija njegovog ureda s Ministarstvom vanjskih poslova, ali je rekao da koordinacija postoji i da je svaki korak koji je njegov ured radio u pripremi summita NATO-a bio poslan u Ministarstvo vanjskih poslova, u krajnjoj liniji kako bi ostao pisani trag.