"Ja sam svijetla nada pravoslavlja", tako u izjavi za Radio Slobodna Europa sebe opisuje BojanStojković, osnivač organizacije "Srbska čast"’, čiji članovi tvrde da se bave humanitarnim radom, dok im je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine zabranilo ulazak u tu zemlju, proglašavajući ih opasnošću za nacionalnu sigurnost zbog sumnji da u Nišu pripremaju paravojnu formaciju za BH entitet Republiku Srpsku.
Dok se čekaju rezultati istrage Tužiteljstva BiH i SIPA-e, poruke lidera "Srbske časti" te njihova ikonografija i prizori s fotografija mnoge će podsjetiti na slike iz devedesetih.
Tada su paravojne formacije, pod kontrolom ili u sprezi s državnim službama, harajući po ratištima - od Hrvatske, preko BiH, do Kosova, za sobom ostavljale tragove najtežih zločina. Bilo ih je toliko da preciznog spiska do danas nema, a rijetki su i oni koji su za zločine odgovarali.
Prema mišljenju urednika tjednika Vreme Filipa Švarma, kako se s tim formacijama nikada nitko nije do kraja obračunao danas imaju status odmetnika. To je, dodaje, pretvorilo imena od kojih se u regiji ledi krv u uzore novim generacijama u Srbiji.
"Generacije koje su rođene poslije nemaju svijest što su zapravo značile te paravojne formacije, kakva je bila njihova uloga u kreiranju rata, beznađa, ratnih zločina, šverca i kriminala. Kako je vrijeme odmicalo, sve su više prikazivani kao veliki borci, srpski junaci, heroji, što god hoćete, i zapravo su prešli u neku vrstu društvene mitologije. Za Arkana se ne govori da je bio kriminalac i jedan od najmoćnijih mafijaških lidera na Balkanu, nego da je bio patriot, da se borio časno i tako dalje. Ovde imamo posla s nekom vrstom iskrivljene ikonografije koja dolazi iz jedne iskrivljene povijesti", podvlači Švarm.
Pozdrav Arkanu u novinama
Na činjenicu da se na osamnaestu godišnjicu Arkanovog ubojstva pojavila objava uz pozdrav "komandantu" koji potpisuje "njegova srpska dobrovoljačka garda". Švarm kaže da je to više folklor, no Arkanov kum Borislav Pelević ističe da je riječ o "bivšim gardistima" iz Srbije i Republike Srpske. "To što potpisuju, potpisuju jednostavno zato što se tako vole predstavljati i ništa više. Garda ne postoji od 1995. godine, ali oni se sjećaju svog komandanta i svake godine već 18 godina nakon njegove smrti skupe pare među sobom i daju sjećanje, što jako cijenim i poštujem", kaže Pelević.
Arkan u Bjeljini
Arkan nije dočekao optužnicu Haaga, no u njoj su se "Tigrovi" teretili za teške zločine počinjene u Sanskom Mostu, a prema Švarmovim riječima stalno su bili "priča Državne sigurnosti Srbije od samog početka". Dokumentacija o tome je uništena, a istraga nikad nije dobila epilog.
"Oni koji su ostali u državnim službama, pretpostavljam da ih je manje, ne znači da nemaju neke nasljednike koji su spremni ići sličnim putevima koji su bili utabani. Ovi koji su u biznisu su vjerovatno sada bogati ljudi ili ugledni penzioneri u svojim krajevima, a ovi koji su završili na ulici, o njima možemo čitati u crnim kronikama“, navodi Švarm za Radio Slobodnu Europu.
Osim pozdrava Arkanu u novinama Tigrovi su se u javnost vratili i dobivanjem ulice u Bijeljini koja nosi naziv Srpska dobrovoljačka garda.
Iako je u nekoliko presuda Haškog suda utvrđeno da su srpske paravojne snage u tom gradu ubile najmanje 48 ljudi tijekom prva dva dana travnja 1992. godine, kada su ušle u grad, nitko od Arkanovih ljudi nikada nije osuđen. Zločine pamte obitelji stradalih i fotografije koje su obišle svijet.
Nakon pet mjeseci zajedničkog života, Ceca i Željko Ražnatović Arkan zaručili su se 7. siječnja 1995. godine, a pjevačica je tada dobila prsten s dijamantom od tri i pol karata. Kada su se vjenčali 19. veljače, ona je imala 22, a on 21 godinu više - 43. Vjenčanje, koje su popratili svi mediji iz regije, počelo je u Cecinoj rodnoj Žitorađi, a završilo u luksuznom hotelu "Interkontinental". Njihovo je vjenčanje poznato i kao "vjenčanje desetljeća". U prosincu 1996. u bolnici Narodni front u Beogradu Ceca je na svijet donijela sina Veljka. Veljko je njeno prvo, a Željkovo osmo dijete. Dvije godine kasnije rodila im se i kći Anastasija.
Folklor ili nova stvarnost
Danas, kada padaju i već izrečene presude za ratne zločne, u društvu za čiji je dio Arkan bio heroj, a njegova udovica, folk pjevačica Svetlana Ražnatović, i pokraj presude i priznanja za nezakonitu prodaju nogometaša nekadašnjeg Arkanovog kluba i nelegalnog posjedovanja oružja, uživa status "majke nacije", teško je očekivati da će jedna od najzloglasnijih paravojnih formacija biti raskrinkana.
Istodobno, Švarm upozorava da navijači prisvajaju ikonografiju paravojnih formacija. I u sve češćim mafijaškim obračunima na ulicama gradova u Srbiji može se čitati rukopis devedesetih. To vrijeme pamti redatelj Janko Baljak, čiji je film "Vidimo se u osmrtnici" zabilježio svjedočenja glavnih aktera u epohi cvjetanja kriminala u Srbiji.
"Oni su vratili, i taj duh i taj, prije svega, sustav vrijednosti, a ne samo vanjske manifestacije. Tako da me ne čudi ni jačanje ni popularnost, naročito u toj mladoj, neosviještenoj, neobrazovanoj generaciji, generaciji koja je malo putovala i koja odrasta u jednoj ksenofobičnoj atmosferi", kaže Baljak.
Drugo je pitanje zadržavaju li se nove "patriotske" generacije na folkloru ili su ga spremne pretočiti u neku novu stvarnost.
