Nakon svjedočanstava očevidaca koji tvrde da su tog kobnog 26. travnja 1986. vidjeli dvije velike eksplozije, općeprihvaćena teorija glasi da je prvo došlo do eksplozije pare, uzrokovane energijom nastalom zagrijavanjem vode kojom se hladi jezgra reaktora, a tek zatim do nuklearne eksplozije.
No, nova analiza ukazuje da je zapravo bilo obrnuto, odnosno da se prvo dogodila nuklearna eksplozija.
Ovakav eksplozivni događaj unutar reaktora lansirao bi ostatke 3.000 metara u zrak, nakon čega bi uslijedila eksplozija pare koja bi prouzrokovala pucanje reaktora.
U studiji objavljenoj u časopisu Nuclear Technology, skupina švedskih istraživača iz Švedske obrambene istraživačke agencije, Švedskog meteorološkog i hidrološkog instituta te Sveučilišta u Stockholmu analizirala je izotope kemijskog elementa ksenona koje su četiri dana nakon incidenta prikupili znanstvenici s Radiološkog instituta V.G. Khlopin u Sankt-Peterburgu, tadašnjem Lenjingradu.
Ti su izotopi pronađeni daleko od samog mjesta katastrofe, u gradu Čerepovcu, sjeverno od Moskve, i daleko od glavnih tragova otpadaka. Prema tvrdnjama švedskih znanstvenika, ti izotopi su nastali nedavnom nuklearnom fizijom, što ukazuje na nuklearnu eksploziju.
S druge strane, glavni otpaci, pronađeni u radijusu bliže černobilske katastrofe, sadržavali su uravnotežene izotope ksenona kakve se pronalazi u jezgri reaktora. Taj je radioaktivni materijal pronađen sjeverozapadno od Černobila, u Skandinaviji.
Prema procjenama tadašnjih atmosferskih prilika noviji izotopi ksenona pronađeni kod Čerepovca potječu od ostataka lansiranih više u zrak od ostataka koji su nastali probojem reaktora.
Prema znanstvenicima, nuklearna eksplozija lansirala bi radioaktivne ostatke mnogo više u atmosferu od eksplozije same pare.
"Vjerujemo da je prvo došlo do nuklearne eksplozije koja je kroz cijevi za punjenje goriva lansirala radioaktivni materijal 2,5 do 3 kilometra u zrak, a 2,7 sekundi nakon toga došlo je do eksplozije pare koja je probila reaktorsku posudu", tvrde švedski znanstvenici.
Prema novim analizama, proučavanje uništenog reaktora također ukazuje na nuklearnu eksploziju nakon koje je uslijedila eksplozija pare. To bi uzrokovalo da se temperatura popne dovoljno visoko da se otopi ploča debljine dva metra na dnu jugoistočnog dijela jezgre, koja je navodno "nestala".
Također, to snažno podupire hipotezu mnogo jačeg plinskog mlaza usmjerenog u suprotnom smjeru gdje je zbog cijevi za punjenje kroz gornju ploču od 4 metra gustoće postojao znatno manji otpor, tvrde stručnjaci.
U ostalim dijelovima jezgre donja ploča ostala je uglavnom netaknuta, ali je pala za otprilike 4 metra. To je vjerojatno uzrokovano drugom eksplozijom, eksplozijom pare koja je stvorila dovoljno pritiska da gurne ploču dolje bez da se zagrije.
Svjedoci su u to vrijeme spominjali plavičaste bljeskove iznad reaktora u sekundama nakon prve eksplozije što, prema tvrdnjama znanstvenika, podupire novi tijek događaja černobilske katastrofe.
